Logo

Kad policija, DORH ili Uskok pokrenu istragu prvo vam među ostalim „turnu“ na potpis dokument da je – istraga tajna, i da nemate pravo o tome govoriti, a još manje iznositi detalje. Ali, to ne važi za sve. Tako primjera radi već danima čitamo o aferi Josipe Rimac. Kod nje još istraga nije ni završena, a već svi sve znaju.

Detalji iz istrage „cure“ na sve strane. Objavljuju se njezini emailovi, prijepisi onog što je tajno snimljeno u njezinom automobilu i drugdje, SMS-ovi, sve baš sve. Čak se i predsjednik Vlade Andrej Plenković (Večernji list, 3.9.2020.) morao ograđivati, pa je uz ostalo rekao: „Josipa Rimac mi je slala poruke, ali nije bilo nikakvih usluga. Detalja o tome nemam, osim ovog što čitam u medijima“, kazao je komentirajući novi rasplet u aferi Vjetroelektrane koja, navode, i za njega postaje sve neugodnija.

Međutim, povjerljive podatke iz „tajnih“ istraga ne primaju svi novinari i svi mediji, već uvijek odabrani ili bolje rečeno – jedni te isti, pa ispada da su neki pola vremena zaposleni u nekom listu ili portalu, dok ostatak su na plaći policije ili drugih sličnih službi.

Pored toga, ima još jedan detalj. Ne prenose se i ne „cure“ podatci o svima, već samo o odabranima, ili kako bi pojedini novinari i urednici rekli-za koji postoji interes javnosti.

Dakle, u svezi slučaja Rimac i niza drugih, osumnjičeni nisu još dobili ni optužnice, a već su – osuđeni. To se poglavito odnosi na hrvatske branitelje. Za njih uvijek postoji „interes“.

Nu, tko širi podatke iz pojedinih istraga ostaje tajna, i još nitko zbog toga nije odgovarao. Prebacuje se krivica s jednih na drugih, kao „mnogi“ znaju i imaju podatke, što nije i ne može biti točno.

 

Mladen Pavković

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.