Logo

U Hrvatskoj izvršna vlast je nestručna i nesposobna da izvrši svoju zadaću jer se bira iz stranačkog članstva, a najbolji primjeri su ministri Ćorić i Štromar. Ćorić je ministar zaštite okoliša i energetike, a po zanimanju je ekonomist. Štromar je ministar graditeljstva i prostornog uređenja, a po zanimanju je također ekonomist. Kakve sveze ima ekonomist Ćorić sa zaštitom okoliša i energijom ili kakve sveze ima ekonomist Štromar sa graditeljstvom i prostornim uređenjem?

Tko je uništio hrvatsko primorje ako ne ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja? Tko je odgovoran zašto plaćamo najskuplju energiju ako ne ministarstvo energije? Zar za ovakvo stanje u katastru i gruntovnici nije odgovorna ''socijalistička'' agrarna reforma koja je uništila poljoprivredu i stočarstvo. Zašto ne izvršimo komasaciju ratarskog i stočarskog zemljišta?

Kako vidimo, ministri se biraju iz stranačkog članstva, bez obzira na njihovu stručnost i sposobnost. Da bi u izvršnu vlast uveli stručnost i sposobnost, treba uvesti predsjednički sustav u kojem bi izabrani predsjednik stao na čelu izvršne vlasti. On bi birao svoje ministre i svoj tim po stručnosti i sposobnostima po cijeloj Hrvatskoj i u hrvatskom iseljeništvu. Izvršna vlast ne bi smjela imati više od 10 ministara i ne bi se smjeli mijenjati državni tajnici jer oni su profesionalni zaposlenici države.

Narod bi trebao birati sve Glavne županijske odvjetnike i oni bi nakon isteka mandata trebali napustiti DORH. To su trebali učiniti Bajić, Cvitan i Jelenić, ako želimo učinkovito i nekorumpirano državno odvjetništvo.

Treba ukinuti Državno sudbeno vijeće jer ono nema svrhu postojanja u demokraciji. Sudce bi trebao predlagati predsjednik, a potvrdili bi ih ili odbacili oba doma Sabora. Sudac nakon završene sudske karijere ne bi smio postati privatni odvjetnik zbog moguće korupcije. Dakle, za sudce se biraju iskusni odvjetnici i to na doživotni mandat.

To je jedini uvjet da Hrvatska oslobodi komunističke svijesti i kolonijalnog parlamentarnog sustava te da se prikloni modernoj demokraciji, kapitalizmu i tržištu. Ovako, više od 20 posto Hrvata će se iseliti za desetak godina, a Hrvatsku će naseliti neki drugi ljudi.

U novi politički sustav bi trebalo još vratiti Županijski dom jer jedino tako bi se oslobodili komunističkog jednoumlja. Oba doma ne bi smjela imati više od 120 zastupnika i svaki zastupnik bi trebao imati najmanje tri savjetnika i ured u svojoj izbornoj jedinici jer Hrvatska je doista mala država.

Predsjednika, sve zastupnike, državne i lokalne, treba limitirati na dva mandata jer jedino tako bi u politiku dolazili novi ljudi i nove ideje, a tako bi se oslobodili političke mafije. Biti zastupnik je čast i zbog toga bi državnim zastupnicima trebalo smanjiti plaće koje ne bi smjele biti veće od tri minimalne plaće u državi. Mislim samo na sabornike, ali ne i na njihove urede. Ako netko želi veće plaće, ne treba ulaziti u politiku jer privatni sektor plaća više, ako su u pitanju stručni ljudi.

Svi mandati, politički i imenovani, bi trebali trajati jednako, dakle, četiri godine. Tako bi se u izbore uveo red i smanjili troškovi izbora. Polovicu zastupnika za Sabor bi se birali svako dvije godine jer jedino tako možemo osujetiti predsjednika države da sprovodi samovolju jedne stranke. Predsjednik bi pripadao svjetonazorski svojoj stranci i bio bi predsjednik svih državljana Republike Hrvatske.

Napokon, treba uspostaviti razliku između zastupnika u Županijskom domu i zastupnika u Saboru. Prvi zastupa svoju županiju i štiti njezine interese. Drugi zastupa građane. Međutim, sabornici nemaju svoj ured u svojoj izbornoj jedinici i uopće ne služe narodu nego samima sebi. Sabornici moraju imati svoj distrikt u izbornoj jedinici koju zastupaju.

Da bi ostvarili ove promjene, treba nam novi Ustav i njega bi morali izglasati birači na referendu umjesto zastupnika jer u demokraciji je suveren narod umjesto zastupnika. Narod mora odlučiti kakvu državu želi imati. Narod jedino tako može nadzirati političare preko Ustava i referenda. U Ustavu treba jasno naznačiti da narod ima pravo na referendum i postotak potpisa za referend ne bi smio biti veći od 5 posto svih birača, a potpisi bi se mogli sakupljati bilo gdje. Na referndu mogu sudjelovati samo birači sa boravištem u Hrvatskoj.  

Svi sabornici bi se birali izravno. O kandidatima ne bi odlučivao predsjednik stranke već bi stranačke kandidate izabrali registrirani članovi stranke u stranačkoj kampanji i, možda, simpatizeri. Dakle, smanjila bi se i uloga predsjednika stranke. Njegova zadaća bi bila da traži najbolje ljude za kandidate stranke, a o njihovoj kandidaturi bi odlučivali članovi i simpatizeri stranke u stranačkoj kampanji. Tako na glavnim izborima ne bi glasali za stranku nego za osobe. Stranka bi morala još imati i tajništvo koje bi se brinulo zajedno sa knjigovodstvom o privatnim i državnim donacijama. Jedino tako politiku možemo vratiti narodu.

Promjenom Ustava ispravili bi greške o nacionalnim manjinama jer se ne radi o nacionalnim nego etničkim manjinama. Sve etničke manjine su po nacionalnosti Hrvati ako imaju hrvatsko državljanstvo. Etničke manjine moraju imati ista prava kao i većinski narod, što znači da ne bi mogli djelovati posebno u Saboru. Etničke manjine se mogu organizirati privatno i osnovati privatne škole gdje bi im djeca učila etnički jezik. Te škole ne smiju biti na grbači države. Hrvatska je narodna država hrvatskog naroda i svih etničkih manjina. Ona nije višenacionalna država.

Nakon slušanja srbijanskih laži o Jadovnom i Jasenovcu i nakon agresije na Hrvatsku koju je pripremila SPC, zaključio sam da je SPC teroristička organizacija i treba joj zabraniti djelovanje u Hrvatskoj. Uostalom, SPC po pravoslavnom kanonu ne može djelovati izvan granica svoje države. Nije mi jasno zašto još nije registrirana HPC. Što radi ministarstvo uprave? Koliko teritorija i puka je izgubila Hrvatska zbog terorističkog djelovanja SPC i aljkavosti hrvatskih političara?

Zar Krajina ili carevina Hrvatska nije bila vazal Bizanta sve dok se Branimir nije naklonio Rimu. Da, nakon toga današnji Srbi su postali unijati ili grkokatolici jer su bili pod jurisdikcijom Rima. Oni su zadržali bizantsku liturgiju i običaje. Zbog toga je bizantska Venecija nakon propasti Bizanta htjela zavladati Dalmacijom.

Kako se u Hrvatsku i Bosnu naselilo mali broj nehrvatskih Vlaha sa Osmanlijama, novo osnovana kneževina Srbija nakon poraza Osmanlija prihvaća pravoslavlje i počinje od muslimana stvarati pravoslavne Srbijance pravoslavce koncem 18. stoljeća, a nastankom Jugoslavije i priznanjem SPC na cijelom teritoriju, mnogi unijati u Hrvatskoj i BiH se priklanjaju SPC i tako pod vodstvom SPC se počinje širiti srbijanstvo u Hrvatskoj i BiH. Tada se ukidaju HPC, MPC i CPC.

Tako nam govori povijest i etimologija. Moramo razlikovati naziv Serb ili Srb od naziva Srbin ili Srbijanac. Etnik Srbin ili Srbijanac je nastao po kneževini Srbiji jer prije nastanka te kneževine nisu postojali Srbijanci na tom prostoru niti bilo gdje. U Raškoj, kada je postala pravoslavna, nikada nisu živjeli ni Srbi ni Srbijanci. U Raškoj su živjeli Rašani, a Raška je bila hrvatska veležupa u Krajini, odnosno, carevini Hrvatskoj, sve dok granica nije 924. godine pomaknuta sa rijeke Morave na rijeku Drinu. Tada su Raškom zavladali pravoslavni Bugari, a Srbijanci nisu postojali.

Prvi vladar Raške koji je sebe nazvao Srbom, a ne Srbinom ili Srbijancem, je bio despot Dušan Silni koji je pokorio bugarski teritorij dok su se Bugari zajedno sa Bizantom branili od Osmanlija. Zbog toga je izopćen iz Zajednice bizantskih crkava i nikad nije okrunjen za cara. Mada je tražio od Pape da ga okruni za kralja, nikada nije okrunjen jer je u međuvremenu umro. Uostalom, njegovi predci su bili Hrvati katolici, a kasnije i Crveni Hrvati pravoslavci.

Naziv Serbi je bizantski naziv za Hrvate koje su Latini najprije zvali Cervi, dakle, Gervi i Kervi, a kasnije Servi. Kako Bizant nije imao slovo za glas V, na bizantskom pismu Servi su postali Serbi. Isto tako ni Latini ni Grci nisu imali slovo za glas Č. Kako vidimo Servi nisu bili robovi nego narod. Preko latinskog pisma Hrvati su sebe zvali Cerveni, a prihvaćanjem kršćanstva su postali Cervi. Stari Grci su ih još u doba Herodota zvali Kelti jer novodoseljeni Grci su bili Semiti. Dakle, oni su glas R pisali slovom L, a glas Č slovom T. Odatle nazivi Kelt i Helvet umjesto Herveč.

Naravno, blagostanje jedne narodne države najviše ovisi o zaposlenosti i standardu življenja, ali isto tako je zadaća države da brani dostojanstvo svojeg naroda i da ne dozvoljava drugoj naciji da ga vrijeđa i da pretendira na njegov teritorij. Od smrti predsjednika Tuđmana, nitko nikad nije oponirao srpskoj nacističkoj i fašističkoj politici, čak ni mediji. Međutim, mediji su odmah napali Orbana, a to nam pokazuje kakvi su nam mediji i tko ih kontrolira.

 

Srećko Radović

 

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.