Izbori i hrvatsko iseljeništvo

U Hrvatskoj nema demokracije jer nam je nametnut kolonijalni parlamentarni sustav, a nametnula ga je hrvatska komunistička avangarda preko Ustava. Zbog toga nije jasno zašto uopće biramo predsjednika/cu ako nam treba kralj/ica u ovakvom političkom sustavu? Zašto trošimo novac na izbore uzalud ako on/ona nema nikakve ovlasti?

Zbog takvog političkog sustava, demokracija postaje totalitarizam, a posljedica toga su političke podjele u hrvatskoj zajednici na šutljive i grlate jer grlati kontroliraju medije i ruše krvlju stečenu državu. Riječ je o medijskom čoporu koji nikada nije želio suverenu Hrvatsku i demokraciju. Eklatantan primjer totalitarne svijesti je premijer Plenković i njegovi poslušnici. Odlika hrvatske komunističke političke avangarde je da služi moćnom i jačem tuđinu nauštrb svojeg naroda i da progoni svoje podanike. Stoga mislim da se povijest u Hrvatskoj ponavlja.

Isto vrijedi i za Europu. Naime, nazire se propast Europe, a scenarij je jako sličan scenariju propasti Rima, ali europska politička avangarda, u svojoj ignoranciji i pohlepi, to ne vidi. Došlo je do velikog siromaštva u bivšim kolonijama zbog izrabljivanja, pa danas prema bivšim imperijalnim državama u Europi hrle potomci izrabljivane sirotinje sa sasvim drukčijom sviješću, a među njima ima mnogo kriminalaca i religijskih fundamentalista, te potencijalnih terorista. Zar se isto nije dogodilo u rimskom Imperiju? Rim je upravljao svojim kolonijama izrabljivački, a danas siromašnim dijelom Europe ponovo nastoje slično upravljati bivše europske imperijalne i kolonijalne sile. Pitanje je samo vremena kad će se u bivšim imperijalnim i kolonijalnim silama dogoditi građanski rat. Čemu uopće služi globalistička EU? Islam unosi strah u Europu koji će Europljanima oduzeti slobodu. Možda je to cilj globalista koji lažu isto kao komunisti. Idealno za uvođenje globalističke diktature.

Upravo zbog toga imperijalne i kolonijalne sile nastoje tu imigraciju naseliti u bivše komunističke države dok istovremeno iz tih država uzimaju stručnu i kvalificiranu radnu snagu. Međutim, bivše komunističke države su u prošlosti bile izrabljivane od strane imperijalnih sila, a potom od bivših komunista. U tim novim demokratskim državama, posebice u Hrvatskoj, i dalje vladaju tajno i javno komunisti koji služe svim imperijalnim silama jer su ucijenjeni i dobro su od njih plaćeni. To se najbolje osjeća u Hrvatskoj jer nikada nije došlo do lustracije. Ucijenjeni su najviše novinari i bivši komunistički političari, te profesori na filozofskim i političkim fakultetima jer su tamo došli uz pomoć Partije. Njih treba ukloniti iz svih državnih institucija ako želimo gospodarski napredak. Dakle, u bivšim komunističkim državama je nužan zakon o lustraciji, a to u Hrvatskoj se neće dogoditi jer su se komunisti preko SDP i HDZ vratili na vlast i kontroliraju javno mnijenje.

Ako već želimo kolonijalni parlamentarni sustav, izaberimo kralja/icu i dajmo pravo njihovom potomstvu da ih naslijedi. Neka budu etnički Hrvati umjesto stranaca, ali pod uvjetom da ih možemo opozvati na referendumu ako rade protiv interesa hrvatskog naroda i države kao što su radili Mesić i Josipović. Ne samo da ne bi uzalud trošili novac poreznih obveznika već ne bi dozvolili korumpiranim komunističkim novinarima i urednicima medija, te profesorima na navedenim fakultetima da nas obmanjuju i upravljaju našom sviješću te da od mladeži stvaraju klonirane i pervezne budale. Ako ne želimo imati kralja ili kraljicu, onda uvedimo predsjednički politički sustav i počnimo birati osobe umjesto političkih stranaka jer jedino tako možemo odvojiti izvršnu od zakonodavne vlasti i tada ne bi bilo potrebe za koalicijom iliti političkom trgovinom.

Zbog takvih profesora i urednika medija, većina domicilnih Hrvata vjeruje da na izborima ne smiju sudjelovati hrvatski iseljenici i dijaspora. Zbog njihove političke i demokratske zbunjenosti ovom državom i dalje upravljaju komunisti – UDB-a i KOS – te njihovi cinkaroši, koji vladaju gradovima i općinama gdje i danas ucjenjuju domoljube. Danas mi se čini da je svaki drugi domicilni Hrvat radio za UDB-u ili KOS jer otpor prema iseljenicima i dijaspori je nerazumljivo poguban po Hrvatsku. Da su iseljenici i njihovi potomci kao državljani RH sudjelovali na izborima, što je njihovo ustavno i ljudsko pravo, u Hrvatskoj bi se odavno dogodila lustracija, posebice u školstvu i medijima, a danas bi imali predsjednički politički sustav i birali bi pojedinca umjesto Partija. Država bi bila bogatija i sigurnija, zar ne?

Uistinu, u Hrvatskoj danas postoji više Partija, ali one su sve slične Titovoj Partiji, a najmanje političkoj stranci. Čelnici tih partija danas se ponašaju kao Tito, a birači to ne vide zbog komunističke svijesti koju su naslijedili i koji mladeži nameću škole i fakulteti društvenih znanosti. Čelnici partija u svojoj samovolji i nerazumijevanju demokracije na izborne liste stavljaju poslušne, a sposobne i neposlušne izbacuju iz Partije kao što je činio njihov uzor Tito. Takva nasilnička svijest hrvatske komunističke avangarde priprema još jedan pokop hrvatske države u svojem egotizmu i pohlepi. U tomu im obilato pomaže hrvatska desnica koja također ima najviše komunističku, a najmanje demokratsku svijest. Pogledajmo koliko imaju strančicu zbog takvih lidera, ali unatoč svemu i dalje žive u zabludi vjerujući da su demokrati.

Na koncu strahujem da će Milanović postati predsjednik države samo zahvaljujući desničarima. Ne samo da desničari ne razumiju politiku nego oni od dva zla biraju najgore neizlaskom na izbore u drugom krugu. Mislim da su Škorine šanse minimalne, a Kolakušić je velika enigma koji uopće ne zna što je demokracija i koji je ideološka nepoznanica, ali za njega će glasati oni koji stalno traže spasitelja,oni koji su najprije glasali za Most, potom za Živi zid, a sada će glasati za Kolakušića kojeg podržava Most. Takvi su izabrali Mesiča i josipovića neizlaskom na izbore u drugom krugu.

I desni i lijevi pljuju po Predsjednici jer oni ne razumiju demokraciju ni smisao kampanje, a još manje razumiju diplomaciju. Kakve su ovlasti predsjednice nitko se ne pita, a da ih i ima, kakve mogu biti pored diktatora Plenkovića? Ona je Hrvatsku ojačala vojno i politički surađujući sa Amerikancima i stavila hrvatsku u svijest mnogih ljudi izvan Hrvatske, a nju lukavo uništava mladi skojevac Plenković. Desničari bi više voljeli vidjeti Milanovića nego li KGK na čelu države, a to RH vodi u još veće siromaštvo i povratak u neku novu Jugoslaviju.

Koliko zla Hrvatskoj i hrvatskom narodu su donijeli Račan, Mesić, Josipović i Milanović? Želimo li u politiku vratiti nesposobnog i svadljivog šibičara i uličara Milanovića? Probudimo se i pogledajmo stvarnosti u oči. Ne vjerujem da će Kolinda Grabar Kitarović tek tako oprostiti Plenkoviću sve njegove ucjene i sva njegova poniženja u prvom mandatu. Ne bih se volio naći u Plenkovićevoj situaciji ako ona pobjedi. To nije samo političko već i psihološko pitanje.

Srećko Radović