Još malo o međunarodnom sukobu u BiH
Zagovornici teza o navodnoj umješanosti Republike Hrvatske u ratni sukob devedesetih godina prošlog stoljeća u Bosni i Hercegovini, morali bi znati da je za definiranje nekog ratnog sukoba takvim potrebno zadovoljiti najmanje jedan od dva glavna uvjeta a to su: izravna vojna intervencija i sveukupna kontrola.
Dakle, ako se ispuni samo jedan od ova dva uvjeta sukob se proglašava međunarodnim. Ovaj drugi uvjet ima dva poduvjeta:
a) Planiranje, pripremanje i provedba vojnih operacija (u ovom slučaju operacija HVO-a od strane Hrvatske države i Hrvatske vojske)
2. logistička potpora
Vrlo je važno naglasiti da oba ova poduvjeta moraju biti ispunjena da bi se zadovoljio drugi uvjet. Ako ne postoji jedan od ovih elemenata iz ova dva poduvjeta onda ne može biti ispunjen cenzus za drugi uvjet, a to onda znači da drugi uvjet otpada i da se međunarodni sukob može proglasiti samo ukoliko je ispunjen prvi uvjet, odnosno u ovom slučaju, da je Hrvatska vojska (HV) izravno intervenirala u muslimansko-hrvatski sukob.
Priča o izravnoj intervenciji Hrvatske vojske u muslimansko-hrvatski građanski rat slična je priči o prikazanjima i ukazanjima čudovišta iz Loch Nessa. Mnogi tvrde da su to vidjeli ali nitko do sad još nije iznio uvjerljiv dokaz koji bi nam van svake sumnje pokazao da Nessie stvarno postoji.
Činjenica koju niti jednog trenutka nemamo namjeru osporavati jest da je HV bila nazočna u BiH, ali samo, jedino i isključivo u borbi protiv srpskih snaga koji su kroz tu istu BiH čitavo vrijeme rata na velikom ratištu što izravno što neizravno prijetili Republici Hrvatskoj. Tu činjenicu da je HV u BiH ratovala protiv Srba se ustvari na haškom sudu kroz sve ove procese pokušava prodati pod "izravnu intervenciju HV-a u muslimansko-hrvatski sukob".
Zašto je teza o izravnoj intervenciji HV-a srušena tek od obrane Marija Čerkeza?
Obrana Maria Čerkeza je u žalbenom postupku u predmetu Kordić-Čerkez uspjela srušiti tezu o izravnoj intervenciji HV-a, ali je nalaz o postojanju međunarodnog sukoba ipak ostao jer žalbeno vijeće u tom predmetu na čelu s njemačkim sucem Schomburgom drži da je zadovoljen drugi uvjet, odnosno test sveobuhvatne kontrole ili drugim rječima da je RH logistički potpomagala Hrvate u BiH i HVO (što držimo točnim, s tim da valja svakako dodati da je RH logistički potpomagala i Muslimane u BiH odnosno Armiju BiH), te da je planirala, pripremala i vodila vojne operacije HVO-a (što većina poznavatelja tadašnjih prilika drži suludim, smješnim, konfuznim i apsurdnim zaključkom).
Budući da se proces generalu Blaškiću odigrao prije nego proces u predmetu Kordić-Čerkez (bez obzira što se veći dio tih postupaka vremenski preklapao) s pravom se postavlja pitanje kako je tek obrana Maria Čerkeza i to tek u žalbenom postupku, uspjela srušiti tezu o direktnoj intervenciji odnosno, što su činile obrane Blaškića i Kordića po tom pitanju?
Dakle, imamo nepravomoćnu presudu Blaškiću, pa pravomoćnu presudu Blaškiću i na te dvije inastance njihove obrane nisu uspjele srušiti tezu o direktnoj intervenciji, nego je to pošlo za rukom tek obrani Maria Čerkeza i to tek u trećoj instanci cijele ove priče.
Budući da je proces Kordiću i Čerkezu počeo nakon procesa Blaškiću odnosno nakon što je isti u dobroj mjeri odmakao, to je haško tužiteljstvo tu činjenicu iskoristilo kako bi u procesu dokazivanja direktne intervencije profiltriralo odnosno pročistilo i ponovo sortiralo one dokumente koje su u dokazivanju direktne intervencije koristili u slučaju Blaškić.
Drugim rječima, njihovi "dokazi" o direktnoj intervenciji HV-a u muslimansko-hrvatski sukob bili su puno "jači" od onih koje su predstavili u predmetu Blaškić. A koliko su ti dokazi bili "jako" najbolje će potvrditi to što su ti dokazi odbačeni u žalbenom postupku na temelju žalbe obrane Maria Čerkeza.
Budući da je dakle žalbeno vijeće u predmetu Kordić-Čerkaz odbacilo nalaz raspravnog vijeća suca Maya o direktnoj intervenciji, postavlja se pitanje na temelju čega su sudac May i njegovo vijeće u prvom stupnju donijeli nalaz o postojanju direktne intervencije.
Pozabavit ćemo se samo s dva primjera čisto kako biste vidjeli na kakvim je to "temeljima" počivao prvostupanjski nalaz Suda o vojnoj intervenciji:
Primjer 1. Kordić-Čerkez paragaraf 99.:
99.Postoji pismo brigade HVO-a u Gornjem Vakufu od 22. februara 1993. upućeno 4. splitskoj brigadi u kojem se kaže da je Stanko Posavac, borac te brigade, poginuo u borbama između ABiH i HVO-a u Gornjem Vakufu. 97
Izvor: http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerkez/tjug/bcs/010226.pdf
Kao što i sami vidite, na kraju ovog paragrafa stoji referneca na fusnotu broj 97, i kad pogledate ispod teksta pod brojem 97. stoji dokazni predmet broj Z2404.1
Naravno da smo otišli u arhivu, našli taj "dokaz" i sad ćemo ga staviti ovdje da ga svi vidite, na BCS-u:
http://i.solidfiles.net/ec17c3e135.jpg
A kako svi vi ne biste pomislili da se radi o nekakvoj neslanoj šali, ovo je primjerak istog dokumenta koji je za potrebe suda preveden na engleski jezik:
http://i.solidfiles.net/5642b2e362.jpg
Prvo moramo primjetiti da sve ove naše bilješke koje se tiču najbitnijih stvari u cijeloj priči jako loše prolaze, malo ljudi ih čita a još manje podupire. Mi stalno postavljamo sebi pitanje zašto je to tako, i iedini logičan odgovor koji nam se nudi jest taj da su sve te konstrukcije toliko nevjerovatne da je običnom malom normalnom čovjeku puno lakše pomisliti da mi tu nešto mutimo i lažemo, nego da to čini haški sud.
Međutim, mi smo do sad dali a dajemo i dalje sasvim točne i precizne reference tako da svatko, ali baš svatko tko ima internet to može provjeriti. I zato ćemo mi nastaviti s iznošenjem istine o najbitnijim stvarima koje se tiču svih ovih procesa pa tko voli nek izvoli.
Slučaj pogibije Stanka Posavca
Iz ovih gore dokumenata vidljivo je da je Stanko Posavac iz Gornjeg Vakufa dobio snajperski metak u Gornjem Vakufu dana 13. siječnja 1993. godine, od čega je 12 dana kasnije i preminuo. To je ono što je neosporna činjenica. Kao što je činjenica da je taj događaj poslužio raspravnom viječu suca Maya da u nepravomoćnoj presudi Kordić-Čerkez donese nalaz o postojanju direktne intervencije HV-a u tom sukobu, a onda iz toga izvlači zaključak o međunarodnom karakteru sukoba. Budući da je Stanko Posavac iz Gornjeg Vakufa pogođen snajperskim metkom u Gornjem Vakufu (od kojeg je preminuo 12 dana kasnije u splitskoj bolnici) odnosno praktično na svom kućnom pragu, i to onda postaje dokaz međunarodnog sukoba odnosno agresije Hrvatske na BiH, mi se pitamo što bi tek bilo da je pokojni Stanko Posavac bio iz Prozora ili Vareša, a da ne govorimo i ne pomišljamo o tome kakav bi nalaz bio da je pokojni Stanko bio iz Ludbrega ili Metkovića?? A tek da i ne postavljamo pitanje što bi se dogodilo da je pokojni Stanko bio iz kakve egipatske nedođije kao što je to bio poznati muslimanski "mudžahid" Abu Mina:
http://dalje.com/hr-svijet/sjekli-smo-ljude-motornim-pilama-i-rezali-im-glave/224985
Možemo mi i proširiti ovu priču na kompletnu hašku praksu, i uvezati je s presudom našoj šestorci u kojoj piše da je ostvarenje UZP-a počelo 18. siječnja 1993. godine napadom HVO-a na Gornji Vakuf. (Prlić i ostali Tom 4. paragrafi 44. i 45.
http://www.icty.org/x/cases/prlic/tjug/bcs/130529_4.pdf
I onda možemo povezati te dvije stvari i ako se strogo držimo svih haških odluka donijeti slijedeći zaključak:
"Stanko Posavac iz Gornjeg Vakufa, rođen i živio u Gornjem Vakufu, sin Frane iz Gornjeg Vakufa, pogođen je snajperskim hicem 13. siječnja 1993. i to postaje "dokaz" međunarodnom sukobu koji kroz sve haške procese evoluira do optužbe za udruženi zločinački poduhvat koji je počeo "napadom HVO-a na Gornji Vakuf 18. siječnja 1993."??
Također, u presudi našoj šestorci vidjet ćete da su napadi Armije BiH odnosno MOS-a na HVO u Gornjem Vakufu od 10. do 13. siječnja prvo ograničeni samo na dva dana (11. i 12. siječnja 1993. a u čemu ih pobija upravo ovaj dokument o pogibiji Stanka Posavca) i tu ne navodi da je riječ o napadu Armije BiH na HVO nego koristi neutralan termin "izbijanje sukoba" pa kaže kako je eto u ta dva dana "izbio sukob"??
U svezi Gornjeg Vakufa i načina na koji je tamo u siječnju 1993. godine izbio sukob bavili smo se dosta detaljno i opširno u ovoj bilješci:
I tu smo sasvim jasno dokazali da je Armija BiH bila ta koja je napala Hrvate kod Gornjeg Vakufa od 10. do 13. siječnja 1993. a da je HVO uz pomoć 200 vojnika i 2 tenka koji su stigli u pomoć iz Prozora 18. siječnja pokrenuo kontra-napad.
Dakle, raspravno vijeće u nepravomoćnoj presudi našoj šestorci muslimanski napad naziva "izbijanjem sukoba" a protunapad HVO-a naziva "napadom HVO-a kojim otpočinje realizacija UZP-a". Vrlo dosljedno, nema što.
Dakle, Stanko Posavac je čovjek iz Uskoplja (Gornjeg Vakufa) koji je u ljeto 1991. godine sjedio u svojoj kući u Uskoplju (Gornjem Vakufu) i gledao televizor, kad je vidio progone Hrvata po istočnoj Slavoniji, kad je vidio scene kako se nemoćni starci, starice, žene i djeca u Aljmašu ukrcavaju u šlep za rasute terete i jednostavno je čovjek koji je etnički Hrvat odlučio pomoći svom, hrvatskom narodu. Iz Gornjeg Vakufa se zaputio u Hrvatsku kako bi se prijavio u hrvatske oružane snage kao dragovoljac.
https://www.youtube.com/watch?v=T6gACMfoPoE
Buduću da mu je s ruke iz Uskoplja najbliži Split, to se Stanko našao u Splitu i prijavio u legendarnu 4. brigadu HV-a (Pauci). S tom postrojbom je 1991. godine branio Kruševo kod Obrovca i bio na ostalim terenima na kojima je tad ratovala 4. brigada.
Međutim, nakon što je 2. siječnja 1992. godine potpisan od strane Andrije Rašete s jedne i Gojka Šuška s druge strane tzv. "sarajevski sporazum" koji je doveo do prekida vatre, Stanko Posavac je skupa s cijelom 4. brigadom mirovao, ali sve do travnja 1992. godine kad kreće prvi veliki strateški val velikosrpske agresije na BiH koji se podudara (smjerovima preko Livna i Mostara) s drugo fazom agresije na RH.
Tad Stanko Posavac, a što je sasvim prirodno, traži od MORH-a da ga puste da se vrati svojoj kući, da se priključi HVO-u i da se bori protiv velikosrpske agresije, što je on i činio kao pripadnik brigade HVO-a Ante Starčević iz Uskoplja, a u tom svojstvu zatekao ga je i napada Muslimana na području Uskoplja/Gornjeg Vakufa od 10. do 13. siječnja 1993.
U tu svrhu status u HV-u mu je zamrznut, odnosno vođen je kao djelatnik 4. GBR na skrbi. Ono što sva sudska vijeća pritom prešućuju, to je da je u HV-u 1991. godine bilo i 928 Muslimana (a ne 25 tisuća kako se često spominje) od kojih je veliki dio prešao u BiH, i u dopisu pod brojem 05-6/93 od 4. siječnja 1993. godine iz BiH se traži da se onim Muslimanima koji su bili u HV-u a koji su sad prešli u A BiH zamrzne status i da im se po obavljenoj zadaći omogući "daljnje angažovanje u HV-u".
Interesantno je da je ovaj dokument general Praljak uveo u spis, ali mi iako stalno pretražujemo bazu dokumenata još nismo naišli na taj dokument, vjerovatno stoga što ga sudsko vijeće nije uzelo u razmatranje, kao što uostalom nisu uzeli u obzir ni mnoge druge dokumente i svjedočenja koja pobijaju sulude teorije haškog tužiteljstva kopirane od kojekakvih Documenti, Veritasa, AID-a, KOS-a i sličnih, a koje gotovo sva haška vijeća uzimaju zdravo za gotovo odbacujući sve dokaze koji uvjerljivo ruše takve teorije.
Mi ćemo stoga skenirati i postaviti ovdje stranicu iz knjige prof. Miroslava Tuđmana "Informacijsko ratište i informacijska znanost", sa stranice 183. u kojem je upravo obrađena ova tema:
http://i.solidfiles.net/28beb5074a.jpg
(Napomena: jednim klikom na sliku ona se povećava)
Dakle da zaključimo ovaj dio: Stanko Posavac iz Gornjeg Vakufa pogođen je snajperskim hicem u Gornjem Vakufu dana 13 siječnja 1993. godine, te je od tih rana preminuo 25. siječnja u KBC Firule u Splitu, i to je dokaz međunarodnog sukoba zato jer se isti taj Stanko Posavac 1991. godine kao pripadnik 4. brigade ZNG-a (kasnije 4. gardijske brigade HV-a) u Hrvatskoj kao dragovoljac borio protiv srbo-četničke agresije. Koliko je takav dokaz mjerodavan procjenite sami, po nama ovo je blizu sumraku zdravog razuma.
Da ne bi bilo da je ovo usamljen primjer pokazat ćemo još jedan takav "biser".
Primjer 2. Kordić-Čerkez paragraf 97.
97. Sljedeći dokumenti HVO-a odnose se na umiješanost trupa Hrvatske vojske u sukob:
1. Naređenje OZSB zapovjednicima brigada i pojedinačnih jedinica HVO-a od 12. aprila 1993. kojim se od njih traži da dostave popis svih oficira Hrvatske vojske koji djeluju u njihovim jedinicama.93
Dakle, oznaka reference je 93. koja nas u fusnoti upućuje na dokazni predmet broj Z2414
Postavimo dokument, kako bismo mogli vidjeti u čemu je riječ:
http://i.solidfiles.net/be0256034b.jpg
Dakle, u donjem lijevom kutu vidite popis primatelja ove zapovjedi:
Brigada Kralj Tomislav Tomislavgrad
Brigada Petar Krešimir IV Livno
Brigada Eugen Kvaternik Bugojno
Brigada Dr Ante Starčević Gornji Vakuf
Brigada Rama Prozor
Brigada Hrvoje Vukčić Hrvatinić Jajce
Bojna Rafael Boban Posušje
Jasno je, ovo su postrojbe HVO-a a ne HV-a, i prema tome ovaj dokument nije nikakav dokaz nikakvog međunarodnog sukoba, nego samo još jedan dokaz onog što mi stalno tvrdimo, da su pripadnici HV-a iz redova Hrvata iz BiH koji su branili Hrvatsku 1991. zapravo u tom ratu, u Hrvatskoj 1991., bili dragovoljci, a ovdje su doma, i brane svoje, najprije od četnika pa onda od Muslimana.
Ako je s tim Hrvatima, poput Stanka Posavca došao i netko iz Šibenika ili Vodica ili Biograda ili Zadra tko možda nema veze s BiH niti vuče podrijetlo iz BiH, ali je 1991. godine ratovao skupa sa Stankom ili nekim sličnim u 4. brigadi, pa je onda kad je počelo vatreno kreševo u BiH odlučio pomoći svom suborcu koji je njemu skočio u pomoć 1991. i to je učinio dragovoljno, to još uvijek nije i ne može biti po nijednom članku Statuta ni po sudskoj praksi, dokaz o direktnoj intervenciji ili postojanju međunarodnog oružanog sukoba.
Prema tome, u ovom slučaju, riječ je o ljudima koji su ratovali u HV-u 1991. godine od kojih je 95% ili iz BiH ili podrijetlom iz BiH, a ovo ostalo su bivši suborci koji su došli dragovoljno pomoći svojima i svi su oni bili pripadnici HVO-a a ne HV-a.
Istina je da je to u dokumentu nespretno interpretirano ali stvar je u tome da je to tada bila sasvim normalna stvar i da nitko nije tad razmišljao da će jednog dana postojati haški sud koji u vrijeme nastanka ovog dokumenta još nije ni osnovan, i da će se onda to na takvom sudu ovako ekstenzivno tumačiti kao što se tumači, odbacujući pritom svaki drugi kontekst, viđenje i činjenice.
Možda i najvažnija od tih stvari koji ne idu u prilog tezama haškog tužiteljstva i zaključaka sudskog vijeća jest činjenica da ovaj dokument koji je izlistan protiv Kordića i Čerkeza nema nikakve veze s Kordićem i Čerkezom kao ni s Blaškićem. Vrlo brzo ćemo vam rastumačiti o čemu je riječ.
Dakle, HVO je po svom ustroju i doktrini podjeljen u Operativne Zone. To su Operativne zone Srednja Bosna (OZ SB), Jugoistočna Hercegovina. (OZ JIH) Sjeverozapadna Hercegovina OZ SZH) i Bosanska Posavina (OZ BP).
Za analizu ovog dokumenta dovoljno je znati da su postojale dvije različite Operativne Zone s različitim zapovjednicima a to su Operativna zona SjeveroZapadna Hercegovina (OZ SZH) koja obuhvaća gradove iz kojih su ove gore navedene brigade HVO-a i kojima taj dokument šalje njihov zapovjednik pukovnik Željko Šiljeg (što se vidi u potpisu na dokumentu) i nebitno je što svi ti gradovi nisu u Hercegovini, to je samo ime zone po teritorijalnom ustroju, i nju valja razlikovati od Operativne Zone Srednja Bosna (OZ SB) na čelu sa zapovjednikom Tihomirom Blaškićem, a koja je obuhvaćala gradove Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovaču, Kiseljak, Kreševo, Vareš itd.
Operativna Zona Srednja Bosna je zona u kojoj su cijelo vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba bili nazočni i Kordić i Čerkez. I pogledajte sad kako se njima dvojici, a posredno i cijeloj Herceg-Bosni ali i cijeloj Republici Hrvatskoj tu smješta "međunarodni sukob".
Kao prvo, ovo nisu pripadnici HV-a nego bivši pripadnici HV-a koji su sad pripadnici HVO-a i od kojih je 95% iz BiH.
Kao drugo, jasno je da je dokument poslan na postrojbe HVO-a i da se u dokumentima navodi da je riječ o pripadnicima tih postrojbi, dakle postrojbi HVO-a a ne HV-a. Pritom se pojam HV u takvim slučajevima naglašavao jer su se s jedne strane tražili ratnici s više iskustva za odgovornije zadaće, a s druge strane bilo je i usijanih glava koje nisu htjele skinuti oznake HV-a koje su nosili 1991. godine, jer su im takve oznake "otvarale sva vrata" na primjer ljepše bi ga gledala ona teta u dućanu, ili njegovi suborci bi ga više cjenili jer se on 1991. borio u Hrvatskoj itd.
Kao treće, ako sve to zanemarimo i rasprave radi uzmemo da se radi o HV-u, ne može biti svejedno je li on u Tomislavgradu i Livnu ili je možda u Varešu ili Kaknju i je li on stacioniran u bojevoj poziciji naspram četnika ili naspram Muslimana. To nikako nije i ne može biti isto!!
Kao četvrto, a kao nadopuna na ovo treće, mi ćemo sad ponoviti poveznicu na taj dokument:
http://i.solidfiles.net/be0256034b.jpg
a onda ćemo iz iste elektronske arhive izvući isti taj dokument koji je za potrebe suda preveden na engleski jezik:
http://i.solidfiles.net/5ccc179a8a.jpg
Već smo napomenuli, jednom klikom na sliku ona se povećava. Najprije odite ne originalnu, dakle hrvatsku verziju ovog dokumenta i kliknite gore lijevo na zaglavlje dokumenta u kojem stoji:
REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
HZ HERCEG BOSNA
OZ S/Z HERCEGOVINA
sad kad ste to vidjeli vratite se na englesku verziju dokumenta i kliknite opet na to isto zaglavlje, na kojem ne piše isto, već piše ovo:
REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
HZ /CROATIAN COMMUNITY HERCEG BOSNA
OZ / SZ (UNKNOWN) HERZEGOVINA
Dakle, oni su ovdje jednostavno zagradom odvojili pojam "sjeverozapadna Hercegovina" navodeći kako je negdje između tih slova nešto "nepoznato" (unknown) što oni ne mogu prevesti.
I onda naravno, dođe vam britanski sudac Richard May i sve to "presječe" kao što je "presjekao" kad je bez ikakova argumenta Ashdownowu salvetu translatirao iz 1995. u 1991. godinu, i jednostavno je odlučio ukloniti ovo slovo "Z" koje označava zapad u pojmu "sjeverozapadna" i odlučio je izbrisati ovo "Herzegovina" i onda mu ostane OZS i na to još samo nalijepi slovo "B" i hopla, evo "dokaza" nazočnosti HV-a na prostoru Opeartivne Zone Srednja Bosna a gdje nikad niti jedan pripadnik HV-a nije kročio nogom i to je danas sasvim jasno svima u Haagu, i danas to pitanje nitko ne poteže.
Ali se treba podsjetiti kako je ovdje jedna histerija kreirala atmosferu da se Dariju Kordiću sudi ovako nepošteno i da se konstrukcija o "međunarodnom karakteru sukoba" gradi s jedne strane ovakvim tendencioznim i ekstenzivnim tumačenjem dokumenata s jedne strane te totalnim besmislicama iz političke komponente djela teze o "međunarodnom sukobu"? I kakovi su tek oni "argumenti i dokazi" koje su po hrvatskom medijskom prostoru od "dolaska" Georga Sorosa u ove krajeve, dakle negdje od sredine devedesetih pa sve do dana današnjeg, predstavljali razni mesići-pusići koji su dominirali i nažalost još uvijek dominiraju tim istim medijskim prostorom kad su samo neke njihove laži prošle hašku provjeru a ogromna većina njihovih laži, oko 99% toga ipak nije, jer bi to i za haški sud i sve suce osim Antonettia koji su sudili i sude Hrvatima iz BiH, a koji su na ovakav način kako smo gore prikazali - tumačili dokumente, to ipak bilo previše...
M.I / Šestorka HercegBosne