Odluka Sjedinjenih Američkih Država da tri ogranka Muslimanskog bratstva, egipatski, jordanski i libanonski, proglasi globalnim terorističkim organizacijama, mogla bi imati dalekosežne političke posljedice i izvan Bliskog istoka. Ne samo zato što je riječ o potezu koji formalno zatvara krug politike započete još u vrijeme Donalda Trumpa, nego i zato što ponovno otvara pitanje političkih i ideoloških veza između tog islamističkog pokreta i određenih aktera na Balkanu.

Američko Ministarstvo financija navelo je kako navedeni ogranci „iz sjene i s entuzijazmom pomažu terorističke skupine poput Hamasa“, a egipatska vlada odluku je pozdravila kao „ključan korak u zaštiti međunarodne sigurnosti“. No, takva formulacija u regionalnom kontekstu priziva i pitanje — ima li ovaj potez implikacija po one političare i grupacije koje su u ranijim analizama dovođene u ideološku ili osobnu vezu s Bratstvom?

Posebno se u tom kontekstu izdvaja slučaj iz 2014. godine, kada je tadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović u zgradi Predsjedništva primio Waleeda, odnosno Walida Sharabija, egipatskog političkog aktivistu iz krugova bliskih Muslimanskom bratstvu. Sharabi je egipatski državljanin, bivši sudija u egzilu i istaknuta figura pokreta „Judges for Egypt“ te koalicije „Alliance to Support Legitimacy“, struktura koje su međunarodno poznate kao pro-Morsi i pro-Ikhwan mreže.

Nakon susreta u Sarajevu upravo je on na društvenim mrežama objavio fotografije s Izetbegovićem, što je u arapskim i regionalnim medijima izazvalo snažne reakcije zbog političke simbolike tog događaja. U to vrijeme susret je predstavljan kao dio šire međunarodne komunikacije, no danas, nakon što Washington jasno poručuje da određeni ogranci Muslimanskog bratstva predstavljaju sigurnosnu prijetnju i da spadaju u kategoriju terorističkih organizacija, taj prijem u najvišoj instituciji države dobija sasvim drugačiju težinu.

>>

Slučaj Sharabi nije jedini koji se dovodi u vezu s bošnjačkim političkim vrhom. Bivša ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković imala je susrete s Yusufom al-Qaradawijem, čovjekom kojeg brojni međunarodni izvori godinama opisuju kao ključnu ideološku figuru Muslimanskog bratstva i jednog od najutjecajnijih ljudi unutar njegove globalne mreže. I ti kontakti su tada objašnjavani kao dio diplomatske i vjerske komunikacije, ali američka odluka iz 2026. godine mijenja perspektivu: ono što se ranije relativiziralo kao politički dijalog danas se posmatra kroz prizmu mogućeg sigurnosnog rizika i ozbiljne političke neodgovornosti.

Sjedinjene Države su ovom odlukom povukle jasnu liniju, poručivši da neki ogranci Muslimanskog bratstva više ne mogu biti tretirani kao sporni politički pokreti, nego kao strukture koje predstavljaju prijetnju međunarodnoj sigurnosti. U tom svjetlu činjenica da je egipatski aktivista iz pro-Ikhwan kruga bio primljen u Predsjedništvu BiH, kao i da su bh. zvaničnici održavali kontakte s ljudima koji se godinama vežu uz tu ideološku mrežu, postaje pitanje koje se više ne može gurati pod tepih. Ovdje nije riječ o sudskoj odgovornosti Bakira Izetbegovića ili Bisere Turković, jer za to ne postoje dokazi, ali jeste riječ o političkoj odgovornosti ljudi koji su u ime države ulazili u odnose s krugovima koje danas najveća svjetska sila označava kao terorističke.

Dugo se prate aktivnosti vrha SDA

Dražen Pehar je još 2017. podsjetiio na tvrdnju kako su američke obavještajne službe već tada analizirale veze Bakira Izetbegovića s Muslimanskim bratstvom.  Pehar je tada konstatirao da se pitanje Bratstva u BiH „može uskoro naći visoko na agendi borbe protiv islamističke radikalizacije“.

U tom kontekstu naveo je i stajalište sigurnosnog stručnjaka Predraga Ceranića koji je podsjetio na osobno poznanstvo Bakira Izetbegovića s duhovnim vođom Bratstva, Yusufom Qaradawijem, osobom koju Egipat traži zbog optužbi povezanih s terorizmom, a kojoj su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska uskratile vize. Qaradawi, prema Peharovom tekstu, ne samo da je boravio u Sarajevu, nego je poznat i po otvorenim pozivima na sudjelovanje u sirijskom džihadu.  

Pehar je 2017. podsjetio i na duboke korijene idejnog dodira Muslimana u BiH s učenjem Muslimanskog bratstva, koji sežu do djelovanja Alije Izetbegovića i njegove skupine „Mladih muslimana“. Ideje „islamskog poretka“ i „islamizacije muslimana“, sadržane u "Islamskoj deklaraciji" iz 1970., prema Peharovoj analizi, bile su po svojoj retorici kompatibilne s ideološkim postulatima Bratstva postavljenima od Hasana al-Banne i Sayyida Qutba — dvojice teoretičara koje su i brojni zapadni sigurnosni alati tretirali kao inspiratore modernog islamističkog ekstremizma.

U tom smislu, Pehar je već tada upozorio da bi BiH, kao zemlja s poviješću islamskog političkog aktivizma, mogla postati zanimljivo područje analize zapadnih obavještajnih mreža, osobito ako se Bratstvo službeno tretira kao teroristička mreža.  

Američka odluka od 13. siječnja 2026. doima se kao potvrda trenda koji su Trump i njegovi sigurnosni krugovi najavljivali prije gotovo deset godina. Time se ponovno otvara pitanje — može li sada, kada se Bratstvo formalno stavlja u kategoriju globalnih terorističkih entiteta, i svaka politička ili osobna povezanost s njegovim duhovnim strukturama postati razlog za sankcije?

Ako se primijeni logika američkih sankcijskih politika, posebno nakon niza odluka protiv političkih figura na zapadnom Balkanu zbog „korupcije“ ili „ugrožavanja stabilnosti“, može se očekivati da bi se i moguća ideološka ili komunikacijska povezanost s organizacijama označenim kao terorističke mogla smatrati sigurnosnim rizikom. Time bi se, makar teoretski, otvorila mogućnost da se pitanje Bakira Izetbegovića i veza s krugovima Muslimanskog bratstva nađe ponovno na američkom stolu.

Peharova analiza iz 2017. tada je izgledala kao teorijska mogućnost: danas, nakon što su SAD formalno povukle potez koji je najavljivan još tada, ona dobiva i svoj politički i operativni okvir.

M.M.

Vezani članci:

>>Politička filozofija Muslimanskog bratstva (I. dio)

>>Politička filozofija Muslimanskog bratstva (II. dio)

 

>>Politička filozofija Muslimanskog bratstva (III. dio)

>>Politička filozofija Muslimanskog bratstva (IV. dio)

>>Muslimansko bratstvo infiltriralo se u SPD i dijelove njemačke administracije

Share
0