Mentalni Jugoslaveni, bez obzira je li riječ o Anti Tomiću, Enisu Bešlagiću, Emiru Hadžihafizbegoviću ili nekom bezimenoj jedinki iz mase, svaku prigodu pokušavaju iskoristiti za promociju sebe, “regiona”, odnosno bivše države.

Takav slučaj je svakako i smrt i pokop glazbenika Halida Bešlića, koji se pretvorio u svojevrsni reality show namjenjen svima od “Triglava do Đevđelije”. Sudeći prema objavljenim fotografijama kreatori i sudionici tog reality show nisu izbjegavali svemu dati i politički štih.

Naime, tijekom njegovog pogreba u Sarajevu u masi je zamjećeno više zastava, od bosanskih, srpskih pa do zastava bivše države. Hrvatske trobojnice, ako je suditi po dostupnim fotografijama, nije bilo.

Međutim, svi oni koji su poznavali Bešlića jako dobro znaju da su njegov život i stvaranje bili vezani za dva grada – Sarajevo I Zagreb. Srbijansko državljanstvo nije tražio niti ga je imao. Hrvatsko državljanstvo svojevremeno nije dobio, jer nije ispunjavao ni jedan zakonski uvjet. Hrvatsko državljanstvo je ipak dobio, iz drugog pokušaja, 2015. godine.

-U virtualnoj Jugoslaviji nitko ne može umrijeti ako nema višu svrhu. Ne dozvole mu. Pa ni pjevač narodne glazbe ne može otići na onaj svijet samo kao lijepa uspomena. Mora ostati simbol na ovom svijetu. Halid Bešlić je imao državnički pokop. Doduše, nigdje hrvatske zastave iako je imao i hrvatsko državljanstvo. Srbijansko nije ni tražio, istaknuo je u objavi Gordan Malić.

Zašto Halid Bešlić ne može biti simbol nikakvog jugoslavenstva, pa ni virtualnog, govori podatak da je njegova obitelj čak dva puta protjerana s Romanije, koju je on opjevao, kako 1941.. tako i 1992. godine. Od strane koga, treba li naglašavati?

Uz njegovu povezanost sa Zagrebom I Hrvatskom, svjedoče i podaci o njegovoj najbližoj obitelji, što u potpunosti demantira tvrdnje zagovornika virtualne Jugoslavije.

Nećak utemeljitelja Počasnog bleiburškog voda

Prema tvrdnjama Zlatka Hasanbegovića, najbliži rod Halida Bešlića po majčinoj strani je njegov ujak Omer Vrabac, jedan od utemeljitelja Počasnog bleiburškog voda. Čovjek, rodom s Romanije, koji je kao mladić 1941. godine prognan pod četnicima u Sarajevo, gdje je pristupio Ustaškoj vojnici.

Na ime Omera Vrabca je šezdesetih godina kupljena zemlja na Bleiburškom polju. Ugovor između njega i Josefa Petratscha sklopljen je 11. listopada 1965. Još tisuću četvornih metara zemlje kupljeno je 25. listopada 1965. godine od vla­snika Agrargemeinschaft Unterloibach (Zemljišne zadruge) jer je zemlja bila u zajedničkom vlasništvu više osoba.

Inicijatori te kupnje bili su vlč. Vilim Cecelja, Ilija Abramović, Mirko Karačić i Nikica Martinović. Zemlja je knjiženja na Omera Vrapca zbog mjesta prebivališta.

Dakle, pokušaji da se od Halida Bešlića napravi još jedna ikona virtualnog jugoslavenstva nije ništa drugo nego još jedan pokušaj krivotvorine koja nam dolazi iz Sarajeva, i to po uzoru na mitomaniju koja više od jednog stoljeća dolazi sa mjesta gdje se Sava ulijeva u Dunav.

 

V .Ljubanić

Share
0