Fra Miljenko Stojić: Komunisti u Hercegovini ubili 20.000 Hrvata
Masovne grobnice u zapadnoj Hercegovini, koje kriju tijela Hrvata ubijenih u godinama nakon Drugog svjetskog rata, najbolji su dokaz zločina ogromnih razmjera koji su počinjeni za vrijeme komunističkog režima.
Kazao je to u današnjoj izjavi za sarajevski "Dnevni avaz" fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", književnik i kolumnist HRsvijeta, nakon čijeg se nedavnog interviewa u Glasu Koncila i Prvih dana pobijenih hercegovačkih franjevaca zakovitlala neviđena medijska prašina o zločinima komunizma, najprije u zagrebačkim a sada, čini se, i u sarajevskim medijima.
- Ono što je do sada istraženo ukazuje da se radi o strašnim brojkama. U Širokom Brijegu smo u zadnje dvije godine ustanovili preko stotinu grobnica. Prošle godine smo iskopali jednu masovnu grobnicu, u kojoj smo pronašli 28 tijela.
U Ljubuškom imamo četiri velike masovne grobnice. Jednu smo iskopali, u kojoj smo također pronašli 28 tijela. Drugu još kopamo, a do sada smo u njoj pronašli devet tijela. Očekuje nas treća grobnica u Ljubuškom, točnije kod zgrade Županijskog MUP-a, za koju očevici kažu da sadrži više od stotinu tijela - ističe fra Stojić.
Komunisti su, kaže Stojić u izjavi za "Dnevni avaz", htjeli uništiti sve one za koje su mislili da im stoje na putu. Ništa se, tvrdi on, slučajno nije događalo. Fra Stojić cijeni kako je tjekom Drugog svjetskog rata i poraća mučki ubijeno 20.000 Hrvata iz zapadne Hercegovine, što pokazuju i popisi nestalih vođeni po katoličkim župama.
- U Trebinju i susjednoj Dalmaciji u tom je razdoblju postojao Oblasni komitet Komunističke partije Jugoslavije za zapadnu Hercegovinu. U njegovom sudjelovali su Mato Markotić, Franjo Budimir, Halid Mesihović, Marko Šoljić, Mladen Knežević, Marijan Primorac, Pero Jelčić i drugi. Među živima je još uvijek Jure Galić, koji je pripadao tom komitetu.
Oni su imali točan popis ljudi koje treba likvidirati. I oni su to zaista radili. Naravno, bilo je onih ljudi koji su ubijeni u borbi, ali bilo je onih koji su zarobljeni i ubijani bez obzira da li su to bila djeca ili odrasli, vojnici ili civili. Tako je ubijeno i 66 fratara, dvojica tjekom rata, a ostalih 64 u toku 1945. godine - ističe fra Miljenko Stojić.
Jure Galić kao i Mesić: Zna se ko su zločinci
Jure Galić, ratni ilegalac i osoba koja je čitav rat provela baveći se obavještajno-političkim radom u Dalmaciji i Hercegovini, trenutačno predsjednik SUBNOR-a BiH, kaže "kad se govori o zločinima onda bi se prvo trebalo posvetiti činjenici da je previše ljudi pristupilo ustašama". Prema Galićevom mišljenju "tamo ih nisu poslali partizani već tadašnja politika", pa je po njemu upravo tu skriven stvarni razlog ovih zločina.
- U ratu se svašta događa i apsurdno je očekivati da on ide "po planu". Ima tu samovolje i u ovom ratu se to pokazalo. Ja sam 1941. godine bio u zatvoru u Ljubuškom i prošao sam kroz sve te torture. Zna se koji su zločini počinjeni i tko su zločinci, a sad ispadaju nevine žrtve. Oni moraju snositi posljedice takve politike, snositi svoju odgovornost. Što nisu tražili grobnice Srba iz Gabele, iz Ljubuškog...
Ako ćemo govoriti o istini, onda trebamo pomno istražiti djelovanja sva tri naroda - dodaje Galić, ne pojasnivši kako se uspio izvući iz zatvora u Ljubuškom kamo su ga, zajedno sa skupinom komunista bile zatvorile
Titov režim likvidirao 686.000 ljudi
Profesor Ismet Kasumagić, i sam jedna od žrtava komunizma, u izjavi za "Dnevni avaz" citirao je izvješće Aleksandra Rankovića iz 1951. u kojem se navodi da je tadašnja vlast s Brozom i Rankovićem na čelu ukupno "likvidirala 686.000 protivnika komunizma".
- To izvještćw objavio je "Večernji list" još 2006. godine. Naravno, Bošnjaci su među najbrojnijim žrtvama ovog zločina - kazao je profesor Kasumagić..
Puno je dokumenata koji govore o zajedničkom djelovanju partizana i četnika, posebno početkom Drugog svjetskog rata, protiv muslimanskog i hrvatskog stanovništva.
Jedan od poznatijih primjera četničko-partizanskog zločina nad Bošnjacima je likvidacija više stotina civila bilećkog kraja koji su pobacani u jamu Čavkarica, koja se u partizansko-komunističkoj historiografiji krivo nazivala "mjestom ustaškog pokolja nad nevinim stanovništvom bilećkog kraja"
M.J.