U europskim diplomatskim i sigurnosnim krugovima počelo se potiho šuškati o dosad gotovo nezamislivoj ideji, kako se suprotstaviti SAD-u ako Trump ne odustane.

Da, zbilja kako, koji su scenariji. Ajmo po redu.

1. Izravni vojni sukob SAD-a i EU? Besmisleno! Teško da će do toga doći! A ako bi do sukoba nekim čudom i došlo, bio bi i kratkotrajan i neravnopravan. Nije jasno kako bi EU, koja uopće nema zajedničku obranu, kako bi se uopće suprotstavila?! Kako sada stvari stoje, po prognozama bi EU izdržala 'tri dana', ako i toliko. Malo karikiram, ali je jasno što se hoće reći.

2. Koji su drugi oblici otpora? Ograničavanje pristupa američkim vojnim bazama i infrastrukturi koje USA koristi u Europi? Uf, ozbiljan bi to bio presedan. Valjda je briselskim tuljanima jasno da USA te europske baze ne koristi isključivo radi sebe i svojih interesa, koristiti ih kao centre obavještajnih kapaciteta i logističku potporu za razne akcije diljem bliskog istoka, naravno i Ukrajine. Čuvajući tako i europsku(!) i svjetsku sigurnosti.

3. Ekonomske poluge? Raspolaže li Europa, ovakva kakva jest, ikakvim ekonomskim polugama kojima može pritisnuti SAD? Ovise li SAD o europskom tržištu, što bi za jedne i druge značio prekid ili smanjenje tih razmjene? Kao Europljaninu, radi nentalnog zdravlja bolje ne ulaziti u te analize.

4. Vojska SAD je raspoređena u 50-ak vojnih baza u Europi. U njima imaju skoro 70.000 aktivnih vojnika raspoređenih na više od 50 stalnih i privremenih vojnih lokacija, od Njemačke, Italije i Velike Britanije, uključujući ogromni Ramstein u Njemačkoj, najveću američku vojnu bazu izvan SAD. Što bi u slučaju zaoštravanja bilo s tim bazana? Koje, za razliku od EU, imaju i uvježbanu vojsku, i zapovjedništvo, i spremnost, i jedinstvo, i vjeru po svim pitanjima.

5. Ako bi došlo do zaoštravanja kako bi se to odrazilo na situaciju oko Ukrajine? Grenland doista jest važan, ali ključni cilj u ovom momentu je obrana Ukrajine od ruske agresije. Bez Amerike Europa je mrtva, nema nikakve kapacitete za učinkovito odvraćanje Moskve. I točka!

Kad se sve zbroji i oduzme, jasno je kako ideja otvorene konfrontacija Europe s SAD nema izgleda, unatoč mnogim vrućim probriselskim tikvanima u hrvatskom javnom prostoru koji tu besmislicu izravno ili neizravno zagovaraju. Jedino što se sa sigurnošću može zaključiti jest činjenica da se, nakon svega, transatlantski odnosi nepovratno mijenjaju. Ali to podjednako ima veze s SAD- om koliko i nesposobnom briselskom dekadentnom birokracijom, koja je nebrojeno puta dokazala kako živi u dvorcu ni na nebu, ni na zemlji, nesposobna odgovoriti na bilo koje ozbiljno pitanje današnjice, od Ukrajine, preko migrantske krize, do raznih geopolitičkih izazova. Ti štrumfovi, i Štrumfeta, jedino su jako ustrajni u širenju nakaradne WOKE propagande, i sličnih nakaradnih trans-trendova, usput zaboravljajuci da im se Europa negdje usput zagubila, nestala. Na koncu, možda ova kriza po tom pitanju nešto i pokrene, promjeni. Iako sam, zbog aktualnog vodstva, jako skeptičan prema toj mogućnosti. Parafrazirati ću genijalnog Vladu Gotovca, volio bih da griješim. 'Moja najveća pobjeda biti će ako shvatim da sam pogriješio' (VG). Opet, čuda su moguća.

Ivica Granić / Facebook

Share
0