U veljači 2001. Hrvatska narodna banka odlučila je prodati gotovo sve zlatne rezerve koje je naslijedila iz bivše SFRJ – ukupno 13 tona zlata. U zamjenu je kupljen “stabilniji” oblik imovine: devizne rezerve, obveznice i strane valute.  Tadašnja monetarna logika bila je jasna – zlato ne nosi kamatu, a papirna imovina donosi prinos, piše Maxportal.

HNB, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, za vrijeme Ivice Račana prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine, po odluci Ive Sanadera i Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1.3 tone zlata.

Prodaja je obavljena na međunarodnom tržištu, a prihod je iskorišten za kupnju deviznih rezervi – konkretno, obveznica i stranih valuta koje su tada smatrane stabilnijima i likvidnijima.

U to vrijeme, zlato se smatralo neproduktivnom imovinom jer ne nosi kamatu. HNB je procijenio da će devizne rezerve donijeti veću financijsku korist, a prodaja je bila dio šire monetarne strategije stabilizacije i pripreme za europske integracije Hrvatska je time postala jedna od rijetkih zemalja u Europi bez značajnih zlatnih rezervi

Odluka se kasnije kritizirala, osobito nakon što je cijena zlata u sljedećim desetljećima eksplodirala (s oko 270 USD/unca tada na preko 2000 USD/unca danas)

Dvadeset četiri godine kasnije, dok cijena zlata probija psihološke granice od 2000 USD po unci, a obveznice gube vrijednost u inflacijskom plamenu, monetarni stratezi gledaju kako papir gori, dok zlato blista – ali u tuđim trezorima.

“Zlato je bilo relikt prošlosti,” tvrdili su tada. Danas je relikt postao najtraženija sigurnosna imovina, a Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemalja bez zlatnih rezervi.

U međuvremenu, HNB je uveo euro, izgubio monetarnu autonomiju, a zlatni sjaj zamijenjen je Excel tablicama stabilnosti.

 

M.M.

Share
0