Nakon što je u javnost puštena nezakonito nadzirana privatna komunikacija Josipe Rimac, jedan je odvojak te priče načeo odnos Ivana Inje Bašića i Josipe Rimac. Međutim, nije se nastavio, iako se mogla stvoriti „holivudska priča“ o optuženoj Rimac i osuđenom Bašiću te njihovu odnosu s Ivanom Turudićem, ne bi li se miniralo tada još neizabranog novog Glavnog državnog odvjetnika.

 

Isti onaj pod čijim je političkim blagoslovom puštena priča o već legendarnim SMS porukama Josipe Rimac dao je mig da se netom spomenuti odnos dalje ne razrađuje: i na mig Pantovčaka mediji poslušno staju i zadovoljavaju se onom starom partijskom: pojavu osuditi, druga spasiti. Toliko o slobodnim i progresivnim medijima…

Kratka pamet hrvatskih državljana razlog je što u politici već desetljećima imamo korumpirane, istrošene i potrošene političare i to jedne te iste ljude, sa starim idejama u novom pakiranju, koji se zapravo istim tim hrvatskim državljanima rugaju računajući na njihovu kratku pamet.

Zašto Zoran Milanović zazire na spomen Inje Bašića?

Ne tako davne 2007. godine u listopadu, predsjednikov pokojni brat, Krešimir Milanović, dobiva od (Nove) Ljubljanske banke nevjerojatan kredit od 3,25 milijuna eura, neadekvatno osiguran i protivan dobroj poslovnoj praksi. Ono malo osiguranja, između ostaloga, bio je dom Stipe i Đurđice Milanović, roditelja trenutno odlazećeg predsjednika, što bi onda perspektivnog budućeg premijera Milanovića dovelo u nezgodan i nezavidan položaj, a ujedno je bio i rodni dom njihovih sinova Zorana i Krešimira. Izborna pobjeda mu je izmakla te je krov nad glavom Milanovićevih ovisio o poslovnoj sposobnosti Krešimira Milanovića sve do 2009. godine kada im banka izdaje dopuštenje za skidanje hipoteke.

Za skidanje te založnog prava (hipoteke) s nekretnina u vlasništvu Milanovićevih roditelja zaslužan je upravo Ivan Inja Bašić koji je otplatio diopredmetne hipoteke te preuzeo poslovne udjele u Modestus d.o.o. u vlasništvu Krešimira Milanovića te tako spasio Đurđicu, Stipu i Zorana od poslovnih neuspjeha njihova sina tj. brata Krešimira. U međuvremenu je spomenuti stan Milanovićevih roditelja postao i predmetom spora oko nasljedstva između Zorana Milanovića i obitelji pokojnog Krešimira.

Ruka ruku mije, odnosno dugovi se moraju vraćati. Zoran Milanović nije zaboravio uslugu koju mu je Inja Bašić učinio, ali je nije vratio njemu, već njegovu bratu – Milenku Bašiću i to višestruko više, kao da se takva usluga može izraziti u novcu.

Glavni dio priče s vjetro-elektranom Krš-Pađene događao se posljednjih dana prosinca mjeseca 2013. godine, kada je energetskim sektorom upravljao Ivan Vrdoljak (na mjestu ministra zamijenio Radimira Čačića koji je nakon presude radi prometne nezgode završio u zatvoru), bivši ministar i Milanovićeva uzdanica. Kako je poznato, odabrana je ponuda najboljeg ulagača, trgovačkog društva C.E.M.P. d.o.o. kojeg 2012. godine od privatnih austrijskih poduzetnika kupuje trg. društvo Lager Bašić d.o.o., odnosno Milenko Bašić. Vlada RH je u listopadu te godine donijela novi tarifni sustav za obračun otkupa struje iz obnovljivih izvora energije po kojemu je dotadašnja cijena umanjena oko 30 % uz primjenu od 1. siječnja 2014. godine.

Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je na Badnjak 2013. godine, dakle 24. prosinca (!), dala Bašićevu C.E.M.P.-u status povlaštenog proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora. Kako je izgledalo donošenje rješenja na Badnjak, možemo samo zamišljati. Samo tjedan dana nakon, na Staru godinu, 31. prosinca 2013. godine (!) je ministar Vrdoljak potpisao ugovor o povlaštenoj proizvodnji po staroj tarifi. Na taj je način Bašiću, prema tadašnjim cijenama električne energije, osiguravano 65 milijuna kuna godišnje više nego da se struja koja će se dobiti proizvodnjom iz VE Krš-Pađene obračunavala po tarifnom sustavu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine. Kroz ugovoreni povlašteni rok od 14 godina je Vrdoljak iz džepova hrvatskih potrošača struje izuzeo gotovo milijardu kuna i smjestio ih u Bašićev džep, odnosno na račun njegove tvrtke CEMP da je cijena električne energije ostala po tada ugovorenim cijenama. Dakle, u pitanju je bio jedan dan, no nije se moglo čekati: ugovor se morao potpisati na Staru godinu jer se tako vraćao dug Inji Bašiću.

O tomu je prvi put progovorila 2015. godine Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša u Milanovićevoj vladi koja je prozvala svoga šefa da za VE Krš-Pađene lobira njegov danas pokojni brat, no nije pobudila pažnju vrlih i istinoljubivih kako novinara tako i nadležnih istražnih tijela.

Međutim, radi potpune istine, važno je sagledati priču oko VE Krš-Pađene u cijelosti. Naime, vjetropark je trebalo završiti i početi ostvarivati dobit. Nakon puno peripetija, isti je izgrađen i pušten u probni rad 2019. godine. Kako 2020. godine dolazi do korone i 'lockdowna', pa nakon toga i ruske agresije na Ukrajinu, dolazi do drastičnog rasta cijena energije, pa očekivana zarada u razlici cijene na tvrtku C.E.M.P izostaje, a na razlici cijene zarađuje država Hrvatska, jer tvrtka C.E.M.P nije raskidala već sklopljeni ugovor o tarifnom sustavu iz 2014. Tako, prema istim kriterijima na temelju kojih je trebala zarađivati tvrtka C.E.M.P, u proteklih nekoliko godina zarađivala je država te se nažalost Karoline Vidović-Krišto nije ostvarila njena prosudba kako je Milenko Bašić oštetio državu u razlici cijene energije. Naprotiv, dogodilo se suprotno, ali to je tema za širu analizu.

Vratimo se na Josipu Rimac (sada Pleslić). Veze Josipe Rimac kao bivše kninske gradonačelnice i državne tajnice s VE Krš-Pađene dovoljno su poznate te ne bi bilo pretjerano ustvrditi da je ona itekako upućena u cijeli projekt predmetne vjetro-elektrane te zna sve o svim njegovim sudionicima i fazama razvoja, što je i logično s obzirom da je u to vrijeme bila gradonačelnica Knina. Svaki gradonačelnik bilo kojega grada bi snažno lobirao za takav projekt, bez obzira tko su ulagači, a posebno je to projekt koji je itekako važan za grad Knin i općinu Ervenik gdje se nalazi spomenuti vjetropark, a s obzirom na nezadovoljavajuću razvijenost navedenih jedinica lokalne uprave. Naravno, važnost ovoga najvećega vjetroparka je važna i za Republiku Hrvatsku s obzirom na opredjeljenje o izgradnji obnovljivih izvora energije. U nekom drugom tekstu i drugom prigodom važno je objasniti i ulogu Radimira Čačića i nekih njegovih pomagača u ovome projektu i pokušaju preuzimanja (otimanja) istoga.

Problem, barem za Zorana Milanovića, jest taj da je Josipa Rimac, kad je već išla kod Ivana Turudića raspitivati se za mogućnost pomoći Inji Bašiću nakon što je krajem 2019. godine završio u pritvoru zbog šverca luksuznih vozila, sigurno mu je ispričala o njegovoj časnoj i domoljubnoj ulozi u otplati hipoteke na stanu Milanovićevih roditelja kao i o tomu kako je Milanovićev ministar Vrdoljak vratio taj dug.

Možda je upravo ova činjenica razlog zašto se Milanović iz udobne pozicije Predsjednika RH odlučio upustiti u parlamentarnu utrku, odnosno zašto je baš imenovanje Ivana Turudića za novog GDO-a okidač Milanovićeva protuustavnog angažmana i akcije. Naime, jedna odredba Zakona o kaznenom postupku glasi da državni odvjetnik može postupati ako je do njega „samo dopro glas da je počinjeno kazneno djelo“.

>

Do Turudića je, dakle, definitivno dopro glas o kaznenim djelima Zorana Milanovića i njegove mafijaške bulumente za vrijeme njegova predsjednikovanja Vladom RH, a s obzirom da Predsjednik RH potiče linč na novog GDO-a te potiče kriminalce da mu pucaju u osobni automobil, sve je izglednije da će mu se novi glavni državni odvjetnik „napiti krvi“, bio on predsjednik RH ili predsjednik Vlade RH.

Share
0