Zoran Milanović nastavlja s vrijeđanjima političkih protivnika i napadima na članove njihove obitelji koji s politikom veze nemaju, te najavljuje nekakvu treću republiku u kojoj će rijeke pravde poteći upravo zahvaljujući njemu, pravedniku među političarima. Štoviše, optužuje ih da pogoduju svojim članovima obitelji putem svojih političkih veza, a očito je zaboravio koliko je i kako pogodovao kao vođa najveće oporbene stranke 2007. godine, a od 2011. godine predsjednik vlade svojemu pokojnom bratu Kreši Milanoviću.

Tijekom Milanovićevog mandata je bilo svima jasno da se  Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pretvorilo u glavno 'uhljebničko mjesto', što pojašnjava zbog čega je Milanović šutke trpio tolike afere bivšeg ministra Zmajlovića (nebrojeni skandali s preseljenjem Ministarsva i agencije u preskupi prostor, bacanje novca poreznih obveznika na papreno skup parking, smjena ravnatelja Agencija koji nije htio bez valjanog obrazloženja iseliti iz jeftinog prostora u skuplji…). Isti je Zmajlović danas nositelj liste na predstojećim izborima u 6. izbornoj jedinici, a nedavno je viđen s još jednim Milanovićevim pulenom, optuženikom USKOK-a Draganom Kovačevićom, bivšim šefom Janafa.

Valja podsjetiti da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode za Zmajlovićeva mandata potpisalo ugovor s Pismohrana servisom d.o.o., privatnom tvrtkom za koju je lobirao Milanovićev brat Krešimir, koja pohranjuje (ili je pohranjivala) arhivu Zmajlovićeva ministarstva, ali i arhivu HZZO-a, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, HBOR-a, Porezne uprave i mnogih drugih javnih i državnih institucija. Ilustracije radi, otkako je postao predsjednik vlade prihod Pismohrana servisa se udesetostručio s 256.316,00 kuna prihoda iz 2010. godine, a u 2012. godini je skočio na 3,8 milijuna kuna.

Nastavimo dalje, dva mjeseca nakon što je  Milanović postao predsjednik Vlade, tvrtka supruge njegova pokojnog brata Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone d.o.o. – dobila je 250.000,00 eura kredita od HBOR-a i to za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, odnosno za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR nije smio davati kredite. U tu je priču bio umiješan i Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke koji je omogućio da se u autopraonici postavi veliki plakat Podravke, na osnovu kojeg je Podravka kasnije plaćala iznos kojim su vlasnici Miglu Autopraone plaćali kredit HBOR-u.

Ali ni ovdje nije kraj Milanovićevim obiteljskim aferama. Uzgred, afera je u hrvatskom medijskom prostoru postala eufemizam za neprocesuirani kriminal.

Nakon smrti Ivice Račana 2007. godine, odnosno nakon što Zoran Milanović postaje predsjednik SDP-a te onda još izgledni novi predsjednik vlade, njegov brat Krešimir Milanović dobiva od LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft (banke kćeri Ljubljanske banke, odnosno Nove ljubljanske banke) kredit od 3.250.000,00 eura, odnosno njegova firma Modestus d.o.o., koja je osnovana u travnju 2007. godine (kredit dobiva u studenom 2007. godine), dakle nakon jedva šest mjeseci poslovanja. Kao osiguranje tog ogromnog kredita poslužile su nekretnine u Dubrovniku na kojima nije bila ishođena niti građevinska dozvola te stanovi Milanovićevih roditelja u Zagrebu, koji prema objektivnim analizama nisu bili dostatni ni za pokriće trećine toga iznosa kredita.

Još je zanimljivije da su 2009. godine Milanovićevi roditelji od LHB banke ishodili brisovno očitovanje te brisali hipoteke sa svojih stanova, a bez da je za kredit Krešimira Milanovića pruženo dostatno zamjensko osiguranje. Još jedne ilustracije radi, Milanovićevi roditelji su dobili kredit od Hypo Alpe-Adria banke u iznosu od 965.000,00 eura samo mjesec dana nakon, no isti je otplaćen tek 2017. godine. Kako se kredit od 3.25 milijuna eura „riješi“ u dvije godine, a kredit od jedva milijun eura drugoj banci se otplaćuje deset godina?

Zašto se jedna banka odrekla takvoga osiguranja, a bila je praktički u mogućnosti deložirati roditelje šefa hrvatske oporbe te možebitnog predsjednika vlade? Što je obećano zauzvrat? Nikad nije razjašnjeno jesu li to bili ustupci glede spora sa štedišama u Ljubljanskoj banci ili ustupci glede spora u Piranskom zaljevu? Ili neki drugi? Ili 'joker zovi' po imenu Inja Bašić? Zna Zoran istinu, ali znaju i drugi!

Poznato je da pok. Krešimiru Milanoviću poslovi nisu baš cvjetali i da je bio upleten u raznorazne spletke s nekretninama u Dubrovniku, Zagrebu, Opatiji i drugdje. Manje je poznato da se u tom nekretninskom biznisu njegovo ime povezivalo s Andrejem Tšesnokovom, koji je već 4 godine u pritvoru u Moskvi pod sumnjom na navodne iznude, to jest „pronevjere na najvišim državnim razinama“, a prijeti mu ukupno deset godina zatvora. Upućeni tvrde da je Tšesnokov u zatvoru završio zbog osvete pripadnika ruske tajne službe FSB, koje je on osobno prijavio jer su ga „reketarili” pa su dvojica od njih dobila po 11 godina zatvora. Tšesnokov je upravo zbog njihovih pritisaka i odlučio većinu svoje legalno zarađene imovine investirati u Hrvatsku, u iznosu od 65 milijuna eura, no pritvoren je prije dolaska u Hrvatsku.

Uvežemo li ovo s činjenicom da je Milanovićev čovjek Mladen Pejnović na čelu bivšeg ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) napravio „manjak“ od 16 milijardi (!) kuna nakon čega je pobjegao u Rusiju, kao i s izrazito proruskim stavovima Zorana Milanovića, sve poprima jako ozbiljne dimenzije te bi trebalo pokrenuti nove istrage, makar i sa zakašnjenjem od deset ili više godina.

U svakom slučaju, Milanovića valja podsjetiti na onu novozavjetnu: „Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.“ Lk 6,39-42