Jedan je od sugovornika Hrvoja Klasića u televizijskom serijalu „NDH“ jest Vladimir Đuro Degan, stručnjak za međunarodno pravo i član-suradnik HAZU-a. Među ostalim, u četvrtoj epizodi Degen govori o diplomatskim odnosima NDH s drugim državama pa tvrdi da ih je imala s osam: Njemačkom, Mađarskom, Rumunjskom, Italijom, Bugarskom, Finskom, Španjolskom i Slovačkom.

(vidi: „NDH - Vanjska politika“, 5.dio - https://www.youtube.com/watch?v=jKDy7bjDEUs)

Međutim, općepoznato je da je NDH priznalo devet, odnosno dvanaest država. Pored ovih koje je spomenuo Degan, NDH su priznali Japan i njegove satelitske države Mandžukuo, Republika Kina i Tajvan.

A u NDH su, premda ju nisu de jure priznale, svoja diplomatsko-konzularna predstavništva gotovo tijekom cijelog njenog postojanja imale: Danska, Švicarska, Francuska, Vatikan, Argentina, Švedska i Portugal.

Svojedobno pitan kao stručnjak za međunarodno pravo, Vladimir Đuro Degan tvrdio je da Veliki i Mali Školj i vrh poluotoka Kleka pripadaju Bosni i Hercegovini, a da Hrvatska svejedno ima pravo izgraditi Pelješki most – no u sporazumu, i to pisanom, sa Sarajevom.

(vidi: „Na arbitraži bi Hrvatska izgubila Školje i vrh Kleka“ - https://www.vecernji.hr/.../na-arbitrazi-bi-hrvatska...; „Ne možemo graditi bez dogovora s BiH“ - https://www.vecernji.hr/.../ne-mozemo-graditi-bez...)

Vladimir Đuro Degan diplomirao je pravo u Sarajevu, nakon čega je dobio posao na tamošnjem Fakultetu političkih nauka. No zarana je počeo raditi za sarajevski centar Udbe - pod pseudonimom „Toni“. Degan je, prema „Djelovodniku šefova bosansko-hercegovačke Udbe 1970. – 1992.“, registriran 13. travnja 1970. kao suradnik sa suradničkim dosjeom „D-310“.

(vidi: Vukojević, Vice/Vukušić, Bože, „Djelovodnik šefova bosansko-hercegovačke Udbe 1970. – 1992.“, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2013.)

„Toni“ se 1982. godine odlučio preseliti u Zagreb pa je 16. ožujka 1982. brisan s popisa suradnika sarajevske Udbe te je u njegovu dosjeu zabilježeno da je njegov predmet „upućen SDS Hrvatske – III. odjel (po njihovom zahtjevu)“.

Degana je u Zagrebu preuzeo zagrebački centar Udbe, i to operativac III. odjela Mile Vasiljevski (koji će 1991. biti uhićen kao pripadnik skupine „Labrador“), koji ga je registrirao kao operativnu vezu pod istim, sarajevskim pseudonimom „Toni“. Degan je u Zagrebu nastavio surađivati po tzv. kontraob. liniji, u prvom redu protiv francuske i njemačke obavještajne službe. Najpoznatiji pojedinac prema kojem je bio usmjeren bio je Predrag Matvejević.

Godine 1987. Degana je na vezu preuzeo operativac zagrebačke Udbe Darko Domišljanović, a dvije godine kasnije, 1989., Siniša Pervan, trenutno konzul-savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Turskoj.

Siniša Pervan u međuvremenu je radio u više hrvatskih diplomatsko-konzularnih predstavništva, među ostalim i u hrvatskom generalnom konzulatu u Frankfurtu, a neko vrijeme bio je na visokoj dužnosti u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka.

 

Bože Vukušić / Facebook