Najvećem dijelu hrvatske javnosti nepoznat je dokument kojim je šesteročlana koalicija predvođena SDP-om i Ivicom Račanom (kao premijerom) 12. prosinca 2002. godine priznala ekskluzivno pravo Srpske pravoslavne crkve na hegemoniju nad svim pravoslavcima u Hrvatskoj - jer ako si pravoslavac a ne želiš biti Srbin, u Hrvatskoj nemaš svoju crkvu!

Nadalje, istim je aktom potvrđen čin okupacije dinastije Karađorđevića, što ju je Beograd proveo 1920. godine stvarajući SPC kao jedinstvenu nacionalno-vjersku organizaciju na području cijele tadašnje Kraljevine SHS/Jugoslavije. Na kraju, taj dokument priznaje i prihvaća okupaciju dijela istočne Slavonije i Baranje do koje je došlo tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine - nakon razaranja, masovnih zločina, i etničkog čišćenja ovih područja pa i onoga što se događalo u Dalju, Erdutu i Aljmašu - i u tom smislu uspostavu eparhije Osječko-poljske i baranjske koja do tada nikad u povijesti nije postojala (u nju je uključena cijela okupirana Baranja). Na čelo te eparhije postavljen je ratni huškač i velikosrpski fašist, Lukijan Vladulov (dotadašnji arhimandrit manastira Bođani u Bačkoj, zabran za episkopa 23. 5. 1991. godine zbog ratnih zasluga), koji je bio intimni prijatelj i suborac zločinaca Vukašina Šoškoćanina i Vojislava Šešelja i njihov suradnik od prvih dana i organiziranja barikada na vukovarsko-borovskom području i masakra nad hrvatskim redarstvenicima u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine nadalje.

Evo tog dokumenta, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ.

Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3109

Na temelju članka 30. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 101/98, 15/2000 i 117/2001), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 12. prosinca 2002. godine, donijela

ZAKLJUČAK

1. Prihvaća se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, a koji je sastavni dio ovog Zaključka.

2. Ugovor iz točke 1. ovog Zaključka potpisat će, u ime Vlade Republike Hrvatske, Ivica Račan, predsjednik Vlade Repub­like Hrvatske.

Klasa: 070-03/02-03/02
Ur. broj: 5030109-02-3
Zagreb, 12. prosinca 2002.

Predsjednik
Ivica Račan,v. r.

Vlada Republike Hrvatske, na temelju članka 40. i 41. Ustava Republike Hrvatske, članka 9. stavka 1. Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica ("Narodne novine" broj 83/02, u daljnjem tekstu: Zakon),

i

Srpska pravoslavna crkva, odnosno njen organski dio u Republici Hrvatskoj, kojeg čine eparhije: Zagrebačko-Ljubljanska; Gornjokarlovačka; Dalmatinska; Slavonska i Osječko-Poljska i Baranjska (u daljnjem tekstu: Srpska pravoslavna crkva u Hrvat­skoj), a na temelju članka 69. točke 17. i članka 70. stavka 24. Ustava Srpske pravoslavne crkve i odluke Svetog arhijerejskog sinoda broj 3081/ZAP.1444 od 2. prosinca 2002. godine, imajući u vidu njenu ulogu u vjerskom, kulturnom i obrazovnom podru­čju, zaključuju

UGOVOR

 

O PITANJIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA

(u daljnjem tekstu: ugovorne strane)

–    želeći urediti odnose na području odgoja, obrazovanja i kulture, te dušobrižničku skrb za vjernike u kaznionicama, zat­vorima i odgojnim zavodima, bolničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb, kao i za vjernike pripadnike oružanih snaga i policije, te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i policiji i članove njihovih obitelji,

–    u nastojanju osiguranja materijalnih uvjeta za vjersko djelovanje,

–    u namjeri stvaranja i održavanja boljih uvjeta vjerskog djelovanja,

–    u cilju uzajamne suradnje za dobrobit svih građana bez obzira na vjersko uvjerenje,

–    pozivajući se na međunarodne konvencije i standarde,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

U ovom Ugovoru u uporabi su sljedeći pojmovi:

Sveti arhijerejski sinod, Episkopski savjet, episkop, paroh, sveštena osoba, episkopija, parohija.

Ugovorne strane surađivat će u brizi za promicanje cjelovitog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i općeg dobra.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasne su da je Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imala pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona.

Episkopski savjet odnosno episkopija obavještava ministarstvo nadležno za poslove opće uprave radi upisa Srpske pravoslav­ne crkve u Hrvatskoj i svojih ustrojstvenih oblika u Evidenciju u skladu sa Zakonom.

Članak 3.

Slobodno uređivanje unutarnjeg ustrojstva Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, osnivanje, mijenjanje i ukidanje episkopija i parohija, te drugih pravnih osoba je u nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora.

Članak 4.

Srpska pravoslavna crkva odnosno njezino nadležno tijelo obavlja sve vlastite vjerske izbore, imenovanja i dodjelu službi, prema odredbama svojih propisa.

Izbor i imenovanje, premještaj i smjena episkopa u isklju­čivoj su nadležnosti Svetog arhijerejskog sabora.

Vlada Republike Hrvatske će na prikladan način biti obavi­ještena nakon izbora episkopa, a prije objavljivanja.

Članak 5.

O pokrenutom kaznenom postupku za kaznena djela za koja se poduzima progon po službenoj dužnosti protiv sveštenih osoba ili drugog vjerskog službenika sud će obavijestiti nadležnog epi­skopa.

Članak 6.

Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj ima pravo graditi crkve i crkvene zgrade, te povećavati ili preuređivati već posto­jeće, prema zakonodavstvu Republike Hrvatske.

Episkop odlučuje o potrebi izgradnje crkve ili crkvene zgrade i izabire lokaciju u dogovoru s nadležnim tijelima Republike Hrvatske, a u skladu s provedbenim urbanističkim planom.

Članak 7.

Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj zajamčena je sloboda tiska, tiskanje i širenje knjiga, novina, časopisa, te druge djelatnosti povezane s njezinim djelovanjem.

Članak 8.

Vjersko vjenčanje od trenutka sklapanja ima učinke građan­skog braka prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju građanske zapreke i ako su ispu­njeni zahtjevi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 9.

Srpska pravoslavna crkva u Republici Hrvatskoj može slo­bod­no osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu sa zakonom.

Članak 10.

Pravoslavni vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se za djecu čiji roditelj odnosno skrbnik o tome dade pisanu izjavu ravnatelju predškolske ustanove.

Pravoslavni vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je predmet i obavezan za one učenike koji ga izaberu, te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.

O izboru pravoslavnog vjeronauka kao obvezatnog predmeta daje se pisana izjava ravnatelju škole. Za učenike mlađe od petnaest godina pisanu izjavu daje roditelj odnosno skrbnik, a za učenike od petnaest godina i starije izjavu daju zajednički roditelj odnosno skrbnik i učenik.

Za formiranje razrednog odjela odnosno odgojno-obrazovne skupine za izvođenje nastave pravoslavnog vjeronauka u redovitim prilikama mora biti najmanje sedam (7) učenika.

Nastava pravoslavnog vjeronauka koji se održava izvan škole, podliježe istim pedagoškim obvezama kao i nastava koja se odvija u školi u pogledu planiranja i programiranja, vođenja pedagoške dokumentacije, vrednovanja postignuća vjeroučenika i nadzora kvalitete nastave.

Godišnji plan i program predaje se na početku školske godine ravnatelju škole, a dokumentacija o ostvarivanju tog programa i postignućima vjeroučenika predaje se tijekom i na kraju odgojno obrazovnog razdoblja.

Školske ustanove će obavijestit nadležnu parohiju o broju prijavljenih kandidata za učenje pravoslavnog vjeronauka.

Članak 11.

Pravoslavni vjerski odgoj u javnim predškolskim ustanovama izvodi se u okviru cjelokupnog odgoja prema programu pravoslavnog vjerskog odgoja predškolske djece.

U javnim osnovnim i srednjim školama nastava pravoslavnog vjeronauka izvodi se u okviru nastavnog plana i programa s dva (2) školska sata tjedno.

Nastavne planove i programe pravoslavnog vjeronauka za javne osnovne i srednje škole, te program pravoslavnog vjerskog odgoja za javne predškolske ustanove izrađuje i odobrava Sveti arhijerejski sinod, a donosi ih odnosno na njih daje suglasnost ministar prosvjete i športa.

Vjeronaučni udžbenici su školski udžbenici koji su u svemu izjednačeni sa školskim udžbenicima za obvezni predmet, s time da moraju imati odobrenje Svetog arhijerejskog sinoda, što mora biti navedeno u impresumu udžbenika.

Članak 12.

Pravoslavni vjeronauk odnosno vjerski odgoj izvode osobe kojima je episkop izdao ispravu o kanonskom mandatu (u daljnjem tekstu: vjeroučitelji).

Episkop ima pravo svojim dekretom opozvati kanonski mandat za izvođenje pravoslavnog vjeronauka odnosno vjerskog odgoje zbog nedostataka s obzirom na ispravnost poučavanja i s obzirom na osobno ćudoređe.

Članak 13.

Nastavu pravoslavnog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama mogu izvoditi vjeroučitelji s visokom stručnom spremom (VII/I) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vje­ro­učitelja.

U svim razredima osnovne škole nastavu pravoslavnog vjeronauka mogu izvoditi i vjeroučitelji s višom stručnom spremom (VI) koja osim teoloških sadržaja obuhvaća i pedagoško-
-psihološku i didaktičko-metodičku osposobljenost vjeroučitelja.

Vjerski odgoj u predškolskim ustanovama mogu izvoditi odgojitelji predškolske djece, pod uvjetom da uz stručnu spremu utvrđenu propisima Republike Hrvatske za rad u predškolskoj ustanovi imaju i dovoljnu teološku i pedagoško-psihološku spremu u vjerskom odgoju.

Kad se za izvođenje nastave pravoslavnog vjeronauka u javnoj osnovnoj ili srednjoj školi odnosno vjerskog odgoja u javnoj predškolskoj ustanovi ne može osigurati odgovarajuća osoba u smislu stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, nastavu vjeronauka odnosno vjerski odgoj može izvoditi i druga osoba ako joj episkop izda ispravu o kanonskom mandatu.

Vjeroučitelji su članovi odgojiteljskog vijeća u predškolskim ustanovama, te učiteljskog odnosno nastavničkog vijeća u osnovnim i srednjim školama, u skladu sa zakonom.

Članak. 14.

Episkopski savjet dostavlja Ministarstvu prosvjete i športa popis crkvenih učilišta na kojima se stječu stručni nazivi te izvješćuje o svim promjenama u svezi s tim.

Episkop u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa brine se o trajnom stručnom usavršavanju vjeroučitelja, o kvaliteti nastave vjeronauka, o pripravničkom stažu i stručnim ispitima vjero­­učitelja te o njihovom napredovanju u zvanje vjeroučitelja men­tora i vjero­učitelja savjetnika.

Episkopski savjet će odredit stručnu osobu za razmjenu informacija o pravoslavnom vjeronauku između Episkopskog savjeta i Ministarstva prosvjete i športa.

Članak 15.

Pravoslavne škole s pravom javnosti imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 16.

Kulturna i umjetnička baština Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i knjižnicama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne kulturne baštine Republike Hrvatske. Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj želi nastaviti služenje društvenoj zajednici i svojom kulturnom baštinom, omogućujući svima koje zanima da to bogatstvo upoznaju, da se njime koriste i da ga proučavaju.

Ugovorne strane će surađivati u popisu i zaštiti baštine iz stav­ka 1. ovoga članka i brinuti se da ona bude dostupna građanima sukladno propisima o zaštiti i očuvanju kulturne baš­tine Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska se obvezuje da će Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj dati u vlasništvo, ali ne i u posjed, sve matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posjedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja.

Članak 17.

Dušobrižništvo pravoslavnih vjernika, pripadnika oružanih snaga i policije, te drugih osoba stalno zaposlenih u oružanim snagama i policiji, i članova njihovih obitelji, kao i dušo­briž­ništvo u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, te bol­ničkim zdravstvenim ustanovama i ustanovama za socijalnu skrb obavlja dušobrižnik.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj odredit će pet sveštenih osoba za dušobrižnički rad iz stavka 1. ovoga članka.

Po potrebi dušobrižnika može mijenjati ili mu pripomoći i drugi dušobrižnik, koji ima pismeno odobrenje Episkopskog savjeta ili nadležnog episkopa, uz prethodnu obavijest državnog tijela iz stavka 1. ovoga članka.

U žurnim slučajevima duhovnu pomoć može pružiti svaki jerej.

Članak 18.

Osobe zadužene za odnose s vjerskim zajednicama u Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova, u koordinaciji s dušobrižnikom, osigurat će prostor i vrijeme za dušobrižničku skrb za vjernike pravoslavne vjeroispovijedi.

Članak 19.

Kaznionice, zatvori i odgojni zavodi osigurat će prostorije prikladne za obavljanje dušobrižništva.

Dušobrižnik će dušobrižništvo obavljati u skladu s rasporedom dnevnih aktivnosti kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda uz prethodni dogovor s upravom o vremenu i načinu sudjelovanja zatvorenika i odgajanika.

Osobni duhovni razgovor s osobama na izvršavanju kazne zatvora ili odgojne mjere dušobrižnik obavlja bez nadzora u posebno određenoj prostoriji, a iznimno u opravdanim slučajevima, može se dopustiti duhovni razgovor u zatvorskoj ćeliji.

Osobni duhovni razgovor s pritvorenicima odvija se po odobrenju nadležnog suda sukladno članku 115. Zakona o kaznenom postupku.

Članak 20.

Vjerski obred i dušobrižnički posjet zatvorenicima i odgajanicima ostvaruje se najmanje jednom tjedno, u skladu s ovim Ugovorom i Pravilnikom o kućnom redu kaznionice, zatvora i odgojnog zavoda.

Istražni sudac ili predsjednik sudskog vijeća može zatvoreniku ili odgajaniku privremeno iz opravdanih razloga zabraniti sudjelovanje u vjerskim obredima ili ga isključiti iz sudjelovanja.

Upravitelj kaznionice, zatvora ili odgojnog zavoda može, ako je to potrebno radi održavanja sigurnosti i reda, privremeno isključiti zatvorenika i odgajanika iz sudjelovanja u vjerskom obredu, o čemu će izvijestiti dušobrižnika.

Osobni duhovni razgovor ne smije se zatvoreniku ili odgajaniku uskratiti na duže vrijeme od vremena trajanja razloga zbog kojih mu je zabranjeno pravo sudjelovanja u vjerskim obredima odnosno zbog kojih je isključen iz sudjelovanja.

Članak 21.

Bolničke zdravstvene ustanove i ustanove za socijalnu skrb čiji je osnivač Republika Hrvatska, osigurat će prostoriju priklad­nu za obavljanje dušobrižništva u okviru raspoloživog prostora.

Dušobrižnička pomoć i održavanje vjerskih obreda ostvaruje se u skladu s Pravilnikom o kućnom redu ustanove.

Pritužbe na rad dušobrižnika, ravnatelj ustanove iz stavka 1. ovoga članka će riješiti s njegovim crkvenim poglavarom.

Bolničko osoblje dužno je nadležnom dušobrižniku žurno priopćiti zahtjev bolesnika za duhovnu pomoć.

Dušobrižnik može posjećivati bolesnike u svako doba po­štuju­ći Pravilnik o kućnom redu ustanove, kada to okolnosti zahtijevaju.

Članak 22.

Kako bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla obav­ljati dušobrižništvo navedeno u članku 17. ovoga Ugovora, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem sveštenih osoba iz članka 17. ovoga Ugovora.

Članak 23.

Da bi Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema bruto osnovicama za izračun plaća javnih i državnih službenika i namještenika pomnoženim sa brojem parohija, koliko postoji u Republici Hrvat­skoj na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj će svake godine do 1. studenog dostaviti ovlaštenom državnom uredu popis novih ili ukinutih parohija. U taj popis neće ulaziti parohije koje nemaju stalnog paroha, kao i novoosnovane parohije koje u gradu broje manje od 1500 vjernika, a na selu manje od 500.

Sredstva obračunata prema odredbi ovoga članka daju se za namjene označene u odredbi članka 17. stavka 2. Zakona. U novčani iznos, o kojem se govori u stavku 1. ovoga članka, osim troškova za uzdržavanje duhovnika i drugih vjerskih službenika, uključeni su i troškovi izgradnje i uzdržavanje crkava, crkvenih zgrada i vjerskih središta koja nisu u popisu kulturnih dobara, te doprinos za karitativnu djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.

Kada jedna parohija opslužuje tri ili više parohija iznos iz stavka 1. ovoga članka uvećava se za 25 % za tu parohiju.

Iznos iz stavka 1. i 4. ovoga članka i članka 22. ovoga Ugovora dostavljat će se Episkopskom savjetu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, odnosno njegovom središnjem fondu.

Ustanove iz ovoga članka dužne su poštivati zakone Repub­like Hrvatske o financijskom poslovanju.

Odredbe ovoga članka i članka 22. počet će se primjenjivati prve proračunske godine nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Članak 24.

Mješovito povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika obiju strana pripremat će prijedloge za provođenje kako odredaba ovoga Ugovora, tako i odredaba Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica i to:

a) za rješavanje pravnih pitanja

b) za rješavanje pitanja odgoja i obrazovanja

c) za očuvanje kulturne i umjetničke baštine Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj

d) za rješavanje gospodarskih pitanja

Povjerenstvo iz ovoga članka će jedanput godišnje izvještavati nadležna tijela o provođenju ovoga Ugovora.

Članak 25.

Ugovorne strane u međusobnom će dogovoru tražeći praved­no rješenje, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga Ugovora.

Članak 26.

Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

U slučaju da jedna od ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojime je sklopljen ovaj Ugovor, započet će pregovore o njegovoj promjeni sukladno novim okolnostima.

Članak 27.

Ovaj Ugovor stupa na snagu danom potpisa.

Zagreb, 20. prosinca 2002.

ZA SRPSKU PRAVOSLAVNU                               ZA VLADU REPUBLIKE

CRKVU U HRVATSKOJ                                                             HRVATSKE

gospodin JOVAN, v. r.                                                         Ivica Račan, v. r.

predsjednik                                                                                       predsjednik

Episkopskog savjeta u Hrvatskoj                                 Vlade Republike Hrvatske

(Vidi: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_12_196_3109.html; stranica posjećena 24. 9. 2021.)

Na kraju, samo jedna opaska. Člankom 10. ovog Ugovora zajamčena je sloboda vjeronauka djeci srpske nacionalnosti - u hrvatskim školama (od predškolskih ustanova, do osnovne i srednje škole) kao izborni predmet.

Jeste li kad možda čuli da bilo tko u Hrvatskoj traži ukidanje ovog izbornog predmeta (vjeronauka SPC), onako kako se to uporno i agresivno zahtijeva i zagovara kad je u pitanju katolički vjeronauk koji je također izborni predmet i slobodni odabir djece i roditelja? Jeste li čuli za takvo što?

Indiferentnost današnje hrvatske vlasti prema ovim pitanjima je sramotna, nedopustiva i šteti svima nama i tu su podjednako odgovorni premijer Andrej Plenković, predsjednik države Zoran Milanović, resorni ministri, saborski zastupnici - jednom riječju cijeli hrvatski establishment koji se očito ne zamara pitanjima od nacionalnog interesa.

Nakon što pročita ovaj dokument, neka svaki čitatelj sam sebi odgovori na pitanje: Ima li Katolička crkva u Hrvatskoj ista prava i položaj kao SPC i kakav je njezin tretman, unatoč svim karitativnim i drugim humanitarnim djelatnostima (u bolnicama, pučkim kuhinjama, domovima za nezbrinutu djecu i palijativnu skrb itd.) kojima bitno ublažava socijalne razlike i rješava mnoge goruće probleme ove zemlje i njezinih žitelja?

Zaslužuje li SPC nakon svega što je u povijesti priredila hrvatskom narodu takav status?

 

Zlatko Pinter