Danas smo na proslavi osamdesete godišnjice antifašističkog (kvazi)ustanka grupice hrvatskih komunista u šumi Brezovici kod Siska mogli čuti nekoliko političkih govora garniranih s određenim (kvazi)povijesnim prosudbama.

Najrelevantniji su bili govori predsjednika države Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Posebice što su se njih dvojica, nakon višemjesečne svađe s teškim međusobnim optužbama i uvredama, složili oko zaključka: da su hrvatski komunisti, partizani i antifašisti, borbom u Drugom svjetskom ratu stekli status hrvatskih pred-branitelja i pred-stvaratelja moderne hrvatske države. Pritom su se obojica u više navrata pozvali na Franju Tuđmana.

Srž Tuđmanova promišljanja o hrvatskim komunistima, nasljeđu antifašizma i njegovom doprinosu stvaranju i međunarodnom priznanju moderne Republike Hrvatske, ali i o ustašama i NDH, ogleda se u jednoj njegovoj polemičkoj raspravi s Josipom Manolićem oko slučaja Josipa Boljkovca na sjednici Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice 27. travnja 1993.

Franjo Tuđman je tada izrekao:

„I rekao sam još, - mi moramo svoju politiku graditi na antifašizmu, jer čitav svijet taj demokratski poredak gradi na antifašizmu i deklarativno i formalno, a nas tuče hipoteka NDH, fašizma, itd.

Prema tome, mi moramo svoju politiku graditi na antifašizmu, ali sam mu rekao, - Joža Boljkovac, nemoj zaboraviti da na strani kada je riječ o partizanima i onoj drugoj strani NDH, ustaša, domobrana, kada je riječ o hrvatskom narodu, onda je veći dio bio na strani NDH, ne na našoj komunističkoj antifašističkoj strani, - budimo toga svjesni.

I to ne, nije hrvatski narod bio na strani NDH zato što je bio ustaški, ili što je bio fašistički, nego zato što je htio svoju državu…

Prema tome, toga budimo svjesni, i prema tome, mi svoju politiku moramo graditi i pred svijetom, i u zemlji, na antifašizmu, na demokraciji, ali moramo voditi računa i o tome, da ovaj rat, koji nam je nametnut, na život i smrt od strane, opet velikosrpskog imperijalizma, - da nismo mogli dobiti bez većine toga naroda“.

Franjo Tuđman pokušao je pod aksionom svenacionalne pomirbe, istodobno respektirajući povijesne činjenice i uvažavajući političko-interesne datosti, pronaći rješenje za prevladavanje ideoloških podjela u hrvatskom narodu koje su u prošlosti uzrokovale vrlo tragične posljedice.

Ako pomno analiziramo političku praksu Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, u kojoj svaki od njih dvojice na svoj način doprinosi stvaranju podjela, barikada i koridora u hrvatskom političkom korpusu, te ju usporedimo s njihovim današnjim govorima, postavlja se pitanje čemu im zapravo služi pozivanje na Tuđmana i koliko uopće poznaju njegov nauk?!

Bože Vukušić / Facebook