Logo

Na području najsiromašnije hrvatske županije, Sisačko-moslavačke, dogodile su se dvije vrste potresa. Onaj prvi, kao elementarna nepogoda koji je donio razaranja i ljudske žrtve, a onda je i to područje, pa i cijelu Hrvatsku zapljusnuo val neprekidne histerije koja stvara ništa manju štetu.


A po tome što ta histerija stalno sije razdor, defetizam i krajnje nepovjerenje u ljude i državu, ona se čini i opasnijom. Tako se i bez dana provedene istrage ekspresno brzo stvorilo uvjerenje koje se prenosilo medijima, društvenim mrežama kako su u potresu stradale uglavnom kuće koje je poslije Domovinskog rata u masovnoj akciji obnavljala hrvatska država.

Oni koji nisu u prvi mah lako pali pod utjecaj masovne histerije znali su da u toj jednostavnoj jednadžbi “država, lopovski političari i halapljivi građevinari su krivi za sve kuće koje su se srušile” nešto ipak ne štima. Moglo se, naime, čuti da je na tom terenu bilo isto tako puno kućne radinosti, da su mnogi od države radije uzeli novac ili građevinski materijal i sami obnavljali kuće. No, u onim prvim danima, gledajući te siromašne i jednostavne ljude koji su ostali bez svega, to se nije spominjalo.

Državni službenici, koji od početka pretpostavljaju što je istina o razrušenim kućama oko Petrinje, Gline i Siska, nisu se usudili niti se još usude javno reći da postoji druga strana medalje. Trebalo je proći 20-ak dana od potresa da bi stručnjaci, dakle statičari i državna geodetska uprava, tijekom svog geokodiranja počnu otkrivati činjenice. A one kažu da je nakon pregleda nešto manje od polovice svih prijavljenih i oštećenih objekata (oko 19 tisuća od 43 tisuće), najteže oštećeno 2550 objekata koji su dobili crvenu naljepnicu. Poznato je i koliko je od tih kuća u crvenom organizirano obnovila država nakon rata – njih 38.

Država je poslije rata na tom području ukupno obnovila gotovo 8900, no od toga je na području potresa 5888. Riječ je o novogradnjama, dakle onim kućama koje je obnavljala iz temelja. Do sada su statičari obavili geokodiranje za 2882 objekta i na njih 115 su stavili narančastu ili crvenu naljepnicu. Dakle, na 1,5 posto kuća koje je obnavljala država nakon rata stavljena je do sada crvena naljepnica (38 kuća).

Stručnjaci procjenjuju da će se do kraja pregleda svih kuća koje je obnavljala država na području potresa zadržati taj prosjek, uz veliku mogućnost da bude i manji, zato što su do sada među polovicom pregledanih kuća bile one najteže stradale. Realno, cijela ta priča o masovnom “državnom sponzoriranom kriminalu u obnovi” bit će svedena na ukupno 70-ak kuća. Uz saznanje, dokazano od stručnjaka, da je s ostalih 5800 kuća koje je obnovila od države sve u redu. Ova saznanja i činjenice teško će pasti svima onima koji već tjednima harače i dižu histeriju u ionako turobnom vremenu i okruženju i sigurno će oni teško procesuirati istinu da je i ona država s kraja 1990-ih svoj posao na obnovi odradila s 98,5 posto uspješnosti.

Grešaka je, pak, bilo i država neka odgovara i traži krivce za tih 70-ak porušenih kuća koje se nikako nisu smjele raspasti, a kako je došlo do rušenja tisuća drugih kuća koje su obnavljane po principu “sam svoj majstor”, najbolje će odgovor znati sami vlasnici tih kuća... U tom drugom valu potresa od histerije, međutim, i dalje, više-manje nepravedno, stradavaju nove žrtve. Država je pod pritiskom “društva” zalijepila popis od 202 privatna izvođača i tvrtke koji su na svim područjima sudjelovali u poslijeratnoj obnovi i time su sve njih de facto prepustili revolucionarnoj pravdi i giljotini histerizirane rulje. To nikako nije u redu jer su najprije trebali objaviti podatke stručnjaka koji bi tu lošu gradnju sveli na prave brojke i konkretne krivce, a ovako su samo nabacali drva na lomaču kojom se provodi revolucionarna pravda.

Bilo je kod nas još takvih primjera provođenja hajki koje su se, kada su objavljeni pravi podaci, brzo ispuhale i svedene na realnost. Najsvježija takva je bila ona oko objave registra branitelja, gdje se tvrdilo da u Hrvatskoj postoje na desetke tisuća lažnih branitelja koji varaju i potkradaju državu i narod. Nakon velike političke strke objavljen je konačno popis tih pola milijuna ljudi, da bi se onda otkrilo kako se među njima krije tek 1500 anonimnih prijava. Dakle, tresla su se brda, a rodio miš od 0,3 posto sumnjivih, što je manje od statističke pogreške. Naš narod inače ima velik broj krasnih poslovica, koje govore o narodnoj mudrosti, a ovdje bi vrijedila ona da nikad ne treba trčati pred rudo.

Nakon onako teškog potresa, istina, bilo je kaosa, što je i razumljivo i trebalo je vremena da se kockice poslože. No, nepravedno je generalizirati da nitko i ništa ne funkcionira, i da sada odjednom kuhari iz Pletera, koji desetljećima hrane Hrvatsku vojsku, ne znaju kuhati. Upozoravati na greške i slabosti jest potrebno, no isključivo pumpanje crnila tijekom katastrofe najgori je oblik “pomaganja”.

Davor Ivanković / Večernji list

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.