Dejan Jović, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nedavno je uzburkao hrvatsku javnost davši podršku tvrdnjama književnika Pere Kvesića da je hrvatska država „propali projekt“.

Saborski zastupnik Miro Bulj postavio je pitanje, s obzirom da je Jović član Savjeta Srpskog narodnog vijeća, treba li hrvatska država financirati udruge koje ju smatraju „promašenim slučajem“, a povjesničar Ivica Miškulin doveo je u pitanje Jovićev znanstveni dignitet, s obzirom da Jović podržava neistinite povijesne ocjene hrvatske države.

U Jovićevu obranu stao je bivši predsjednik „Hrvatskog novinarskog društva“ Saša Leković, posljednjih godina najpoznatiji po slučaju - „atentat šarafima“.

Naime, Leković je navodnu prometnu nezgodu, negdje na srpskom dijelu bivšeg „Autoputa bratstva i jedinstva“ između Zagreba i Beograda, proglasio pokušajem ubojstva, a kao dokaz je poispadale šarafe iz automobilskog kotača donio tadašnjem ministru unutarnjih poslova Vlahi Orepiću u Zagreb, umjesto da ih odnese u srpsku tajnu službu BIA-u u Beograd.

Međutim, ovo nije bio prvi hrvatofobni ispad Dejana Jovića, nego tek jedan u nizu posljednjih tridesetak godina.

Prisjetimo se, među ostalim, da je čak bivši predsjednik države Ivo Josipović pred sam kraj mandata 2014. godine smijenio Jovića s mjesta glavnog analitičara svoga ureda zbog izjave da je „hrvatski referendum 1991. godine bio vrlo neliberalan“ i da se „nije održao u slobodnim i poštenim okolnostima“.

Jović je svoj hrvatofobni sentiment počeo izgrađivati još kao mladić koji je s nepunih šesnaest godina primljen u Partiju

(vidi privitak: iz partijskog dosjea Dejana Jovića).

 

Bože Vukušić / Facebook