Čudni izbori u čudnoj zemlji! UDB-a se napele iz sve snage da, manipulirajući anketama, predstavi neminovnost trijumfa SDP-a, odnosno Restart koalicije. Čak je angažiran i Joža Manolić, kao Broj 1 iz grupe TNT i izravna veza s Jožom Brozom, ne bi li prizivanje aveti prošlosti uspjelo - međutim, količina laži postala je prevelika za hrvatskog čovjeka!

I centrističko-lijevi HDZ pomeo je apsolutno nesposobne i neodgovorne ultra-ljevičare. Slijedi stvaranje velike koalicije s Čačićem, HNS-om i Pupovcem, ali bez SDP-a! Da li je to dobro, tek će se vidjeti.

Politika je oduvijek baziran na principu: lobiranje - glasanje - pregovaranje. Tu se pokazalo da je desni HDZ, pod imenom Domovinski pokret, samog sebe ukopao s neulaskom u koaliciju s Mostom i postavljanjem uvjeta prije rezultata izbora. Nevjerojatno arogantni dilentatizam vratit će im se u glavu, te umjesto da participiraju u pobjedi, participirat će u porazu.

Osobni mi je antipatičan postkomunistički stil kojim Andrej Plenković vodi HDZ. Franjo Tuđman bolje je razumio principe komunizma i njegova slaba mjesta - jer je iskreno pripadao komunističkom pokretu i potom bio iskreno protiv njega! Andrej Plenković niti je iz iskrenog komunističkog okruženja, niti je iskreni hrvatski nacionalist. Plenković je savršeni euro-birokrat koji dobro razumije tehnologiju i strukturu vlasti, te očekivanje drugih euro-birokrata. Ljudi bez svojstava savršeni su za funkcioniranje u sustavu bez ikakve ozbiljnije ideologije. Europska Unija je neuvjerljiva nad-država koja je specijalizirana u donošenju glupavih odredbi o pravima gljiva, čovječjih ribica i obliku krastavaca. Međutim Europska unija s ljudima bez svojstava, tone u pogledu svjetske važnosti. Hrvatska se uspješno uklopila u to europsko sivilo.

Da ne bude nesporazuma, svaki prilazak SDP-a vlasti u ovako nestabilnom ekonomskom i zdravstvenom trenutku bio bi katastrofalan za Hrvatsku. Vlada Zorana Milanovića pokazala je do kuda može ići ludilo i nesposobnost SDP-a. Plenković je pokazao određenu spretnost ne samo u unutarstranačkim borbama, već i kontroliranju ekonomskih i zdravstvenih problema. Možda se nije uvijek borio čisto, ali je pobjeđivao na bodove. Neusporedivo bolje je živjeti u dosadnoj Hrvatskoj, no u posvemašnjem ludilu “nebeske Srbije”.

U općem debaklu SDP-a zanimljiv je rezultat Vojka Obersnela, gradonačelnika navodne Europske prijestolnice kulture 2020. Svakome tko je vidio beskrajne ruševine grada Rijeke i pratio inzistiranja gradonačelnika na Titovom brodu “Galeb” kao “sredstvu povratka u budućnost Regijona”, tj. Yugoslavije, jasno je da dolaze računi na naplatu. Milana Bandića uništio je potres, a Vojko Obersnel je uništio sam sebe vezivanjem projekta Europske prijestolnice kulture uz staro-komunističku ideologiju. Pa će Sabor gledati s palube ruzinavog broda...

Ušminkani europejac Andrej Plenković, iako sazdan od ne-herojskog materijala, nadmoćno je pobijedio sve ono najgore u današnjoj hrvatskoj politici: od smušenog bezveznjaka Bernardića, do umornog Komadine, te niza sumornih likova koji sotto voce pjevaju “Bela ciao” i “Bandiera rossa” vjerujući da su te talijanske pjesme najbrži put ka obnovi Regijona. Talijanštinom do srboslavije...!

Na žalost i dalje ćemo gledati hrvatsko-srpsku koaliciju Plenkovića, Čačića, HNS-a i Pupovca, i dalje će hrvatska država finacirati srpske “Novosti”, koje će i dalje napadati Hrvatsku kao ustašku zemlju. Nikad jači Plenković - nikad jači Pupovac! Hrvatska nikad nije bila dalje od istine o komunističkim likvidacijama nakon 1945. i od pravog broja stradalih Srba u Jasenovcu.

 

F. Perić