Vijest da je Željko Runje, dosadašnji potpredsjednik ruske naftne kompanije Rosneft, unaprijeđen na poziciju prvog od deset potpredsjednika kompanije koja zapošljava oko 260.000 ljudi i bilježi godišnje prihode od 132 milijarde američkih dolara, priličito je prigušeno odjeknula u hrvatskim medijima.

Niti činjenica da je imenovanje ovog Sinjanina, rođenog 1954. u Splitu, inače bliskog Vladimiru Putinu, na novu poziciju odobrio Rosnjeftov Odbor direktora, na čijem je čelu bivši njemački premijer Gerhard Schröder nije pojačalo interes za ovom temom. Osobito zbog činjenice da je američki predsjednik Donald Trump ovih dana potpisao sankcije za Rosneftove plinovode Sjeverni tok 2 i Turski tok, predviđene za transport ruskih zaliha plina preko Baltičkog i Crnog mora prema Europi.

Istina, ime Željka Runje se u djelu medija nešto ranije vještim konstrukcijama dovodilo u neizravnu vezu s Miroslavom Škorom. Međutim, nakon što je u samo nekoliko dana Miroslav Škoro naglo izgubio potporu u djelu medija, a Zoran Milanović naglo "bljesnuo", i slijepcima je moralo biti jasno kako Škoro, za razliku od Milanovića, ima samo potporu djela razočaranih birača ali ne i duboke države.

U najvećem djelu medija, kojima upravljaju središta duboke države, potiho je prešućena vijest o suradnji Zorana Milanovića i kineske organizacije Global Alliance of Sharing Economy čiji je osnivač kineski milijarder i vlasnik poduzeća ToJoy Lu Junqing. Zbog potreba kampanje prešućene su i informacije o Milanovićevom prijateljstvu sa Emilom Tedescijem, koji s kineskim investitorima također ima jako dobru poslovnu suradnju. Naravno, uz Milanovićevo ime ne spominju se ni imena Vanje Špiljaka, Jasminka Umičevića, Jurgisa Oniunasa, Vuka Hamovića, Ivana Čermaka, bez obzira što je riječ o ključnim osobama iz energetskog lobija bliskim krugu koji podržava Milanovića.

Međutim, u djelu medija još ovog proljeća pojavila se informacija kako će Zoran Milanović u svojoj predsjedničkoj kampanji imati izdašnu potporu svog starog znanca i zavičajca Željka Runje, s kojim je Milanović u zadnje vrijeme navodno intenzivno poslovao, družio se i pregovarao.

Određeni izvori bliski Milanoviću još su proljetos iznosili uvjeravanja da je upravo Željko Runje jedan od onih koji su Milanovićevoj tvrtki osigurali stabilno poslovanje u posljednje tri godine, budući da je s njim ozbiljno surađivao.

Milanović se svojedobno, kao premijer zdušno zalagao za Zakon o istraživanju ugljikovodika najavljujući raspisivanje natječaja za dodjelu koncesija, što su rijetki vidjeli kao dio dogovora "sinjske veze", odnosno Zorana Milanovića i Željka Runje.

Njih su se dvojica više puta sastajali u razdoblju kada je Milanović kao premijer upravljao Vladom. Tako je u jednoj prigodi izaslanstvo Rosnefta službeno sastalo sa Zoranom Milanovićem i njegovim timom. Uz Sinjanina Željka Runju, u ruskom izaslanstvu tom su se prigodom našli i Igor Sečin, bivši Putinov zamjenik, te potpredsjednik tvrtke Eduard Khudaynatov. Sa strane hrvatske Vlade na sastanku su bili Zoran Milanović, Mladen Pejnović i Siniša Petrović, te sadašnji Plenkovićev koalicijski partner Ivan Vrdoljak.

Nakon razgovora u Banskim dvorima, naciji je diskretno priopćeno da su na sastanku razgovarali o mogućnosti suradnje u poslovima istraživanja, prerade, skladištenja i transporta nafte i plina, ali i o mogućnosti suradnje na području elektroenergetike, u čemu im je tadašnji predsjednik Vlade Zoran Milanović dao nedvosmislenu potporu.

Važno se također prisjetiti kako je Vlada Zorana Milanovića, nekoliko mjeseci prije izbora pokrenula projekt istraživanja ugljikovodika u Jadranu. Međutim, nikada nije do kraja istraženo je li projekt istraživanja ugljikovodika u Jadranu, koji je zaustavila Vlada premijera Oreškovića, dogovoren na sastanku rusko-hrvatskog izaslanstva u čijoj su pripremi Zoran Milanović i Željko Runje imali ključne uloge. Niti to koga zanima u ovoj predsjedničkoj kampanji ...

 

R. Zadravec

Share
0