Kada je Davor Ivo Stier izjavio da će podržati Kolindu Grabar-Kitarović, ali da mu ne pada na pamet napadati Miroslava Škoru, u aktualnom vrhu HDZ-a to su doživjeli kao bogohuljenje.

I premda je Stier odmah objasnio da je HDZ-ov pravi protivnik Zoran Milanović, iz vrha HDZ-a stižu teze o Stieru veleizdajniku, koji želi rasturiti HDZ, spriječiti pobjedu Grabar-Kitarović i u tom kaosu izgurati Plenkovića i preuzeti HDZ.

Kako bi se reklo, te teze, a došle su iz samog vrha oko Plenkovića, govore više o napadačima nego o Stieru. Pa u političkim krugovima svi znaju da su Grabar-Kitarović i Stier veliki prijatelji, da se o njemu može svašta izreći, ali ne i da je neprincipijelan.

Naprotiv, zbog njegove principijelnosti mnogi ga podcjenjuju, ogovaraju i misle da je politički naivan. No činjenica jest da svaki put kada Stier medijski nastupi to u vrhu HDZ-a izazove veliko komešanje. To je zato što ovo i nije ustvari sukob oko Stiera i predsjedničkih izbora, nego je u pozadini puno dublji sukob oko budućnosti HDZ-a.

U ovom operetnom dijelu, sukobu oko Stiera, HDZ se već vidljivo dijeli na one koji bi dijelili vlast s bilo kime, pa i sa SDP-om, i “stieriste” koji se tu razlikuju jer bi vlast dijelili sa Suverenistima.

Što to, dakle, Stier vidi i razumije, a “plenkovićevci” ne vide ili ne žele vidjeti?

Stier izvlači pouku iz EU izbora i neuspjeh HDZ-a i Plenkovićeve strategije vidi u tome što je došlo do sukoba sa Suverenistima.

Logično mu se, dakle, čini ne ponavljati istu grešku. Smatra očito da mora doći do ujedinjavanja istog biračkog tijela kako bi se spriječio scenarij da na vlast opet dođu Milanović, SDP i društvene snage koje se okupljaju oko njih.

Stier, dakle, uvijek ističe da HDZ mora koalirati sa svjetonazorski bliskima pa je svojedobno zato i podupirao koaliranje s Mostom, dok je bio izrazito protiv klijentelističke pragmatike i stvaranja trgovačkih saveza, a kamoli onog sa SDP-om i Milanovićem.

A kako nije slučajno da je i dalje jedan od najutjecajnijih političkih likova u zemlji Franjo Gregurić baš sada nakratko izašao iz sjene da bi predao jaku poruku kako je jedino rješenje velika koalicija HDZ-a i SDP-a, to samo govori o složenoj pozadini sukoba koji se u HDZ-u priprema.

Šaroliko je i društvo koje je protiv Plenkovića. Od Brkića i njegove ekipe koja je dobro organizirana do utjecajnih slavonskih stranačkih patrijarha. Svjetonazorski “brkićevci” spadaju u suverenistički dio HDZ-a, no ne Stierova tipa jer se smatra da su poduprli neprincipijelnu koaliciju s HNS-om i Bandićem.

O tome da u HDZ-u ima i poprilično glumatanja kada su suverenizam i svjetonazor u pitanju dokazuje i slučaj Kuščevića koji pripada u onu “Hvaljen Isus” grupu, koji se prikazivao kao “pravi Hrvat”, a onda smo vidjeli o kakvom se hohštapleru radi. Dakle, mnogi daju desni žmigavac, a voze ulijevo ili obrnuto.

Kako razlikovati HDZ-ovca kojem je nacionalni interes u prvom planu od blefera? Pa jednostavno, oni koji glume brzo će pokazati da je jedini bog kojeg oni štuju njihov osobni interes, da zbrinu cijelo svoje pleme, da se natrpaju sa što više blaga, stanova, zemljišta, da namjeste prijateljima poslove s državom, a sve pjevajući ode domovini. S obzirom na to da se Stier u građenju svoje stranačke mreže orijentira na još neokaljane i nekompromitirane stranačke šefove, načelnike i gradonačelnike, možemo još uvijek samo nagađati koliko je takvih preostalo.

Među onima koji ne vole Plenkovića su, međutim, i oni kojima je draža vlast i to što su se dočepali Zagreba i imaju pristup milijardama kuna. Oni “moraju” biti na vlasti i savršeno im je svejedno s kime. A Stier im to neće omogućiti. Ali ako i kada nastane gužva u HDZ-u, oni će naglo postati veliki Hrvati i svi navaliti na Plenkovića. U tome je i klopka za Stiera i njegove, da ne završe pod istim kišobranom.

Kada bi oni koji sada napadaju Stiera bili čisti, ignorirali bi ga. No ovako sami daju svoju dijagnozu i pokazuju što ih žulja. I oni poput Stiera znaju da će za godinu dana HDZ-u trebati jaki partner za formiranje vlasti. Iz izjave Stiera o Škori vidi se da ga on ne drži liderom za jednokratnu uporabu. Najveća mana raznih suverenističkih političkih snaga bila je što nisu imale ozbiljnog političkog lidera. Predvidljivo je da se Škoru priprema za tu poziciju.

Ovdje se, dakle, priprema boj između ortačko-uhljebničkog ustroja koji hrani tisuće HDZ-ovaca kojima je ideal funkcija i korist i onih koji misle da u politici još uvijek ima mjesta za ideale i da borba za opće dobro može biti stvarna, a ne glumljena.

 

Davor Ivanković / Večernji list