U svojevrsnoj inventuri duha, na kraju ove teške političke godine, na kraju četverogodišnjeg ciklusa odnarođene političke vlasti, dobro je napraviti neke temeljne zaključke i ući u novu godinu i novo političko doba otvorenog srca s porukama koje mogu koristiti i narodu i tek stvorenoj hrvatkoj vlasti.

Skup novih ideja treba pretvoriti u novu ideologiju, a ideje i ideologija i jest podloga za promišljanje u svakoj političkoj grupaciji. Tu novostvorenu ideologiju treba pretočiti u strategiju nacionalnih interesa, iz koje bi proizašle političke taktike zadužene za sve segmenta društveno-političkog života.

Ako imamo ideologiju veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa, a imamo, onda moramo imati i dugoročnu ideologiju zaštite nacionalnih interesa, koju nemamo. Ovdje nisu suprotstavljene ideologije antifašizma i fašizma, već ideologije nacionalnih interesa kao osnovni postulati opstanka hrvatske države.

Državotvorna hrvatska strategija, bez čvrstog državotvornog temelja, nikada neće biti ostvariva, bez obzira na taktike koje se baziraju na kratkoročnim, dnevnim pragmatizmima ili demagogijama koje se nude kao hrana za gladne homopoliticuse, ako se iz temelja ne promijene osnovne političke pretpostavke.

Strategija stvaranja čvrste nacionalne države svih državotvornih hrvata i svih državotvornih državljana hrvatske mora se suprotstaviti strategiji veleizdaje temeljnih nacionalnih interesa.

Strategija stvaranja nacionalne države ne može stajati na dekadentnim temeljima ni jednog totalitarizma. Strategija stvaranja „NDH“ obezvrijeđena je onog trenutka kad su tu strategiju dominantno počele urušavati povijesne okolnosti uronjene u fašizam i nacizam, koji u svojim dubokim korjenima dokidaju svaku slobodnu, nezavisnu demokratsku ideju postojanja svake, pa i hrvatske države. Strategija moderne nacionalne Hrvatske države ne može se temeljiti na ideologiji fašističkog zločina, ali ni na ideologiji komunističkih zločina i na ideologiji komunističko-titoističke diktature.

Dok je fašistička ideologija vrlo brzo poražena i ona je zapravo u ukupnim povijesnim zbivanjima čovječanstva bila samo jedan povijesni treptaj oka , kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, jugoslavenska-komunistička ideologija živjela je i djelovala desetljećima, ostavila duboke političke i sociološke tragove u svim segmentima jugoslavenskog društva i jugoslavenskih republika. U pitanju je povijest, kultura, jezik, film glazba, ekonomija, geostrategija i sve je to postavljeno i egzistiralo je na temeljima krvave komunističke diktature.

Danas, 25 godina nakon osamostaljenja hrvatske, nakon vjekovnog slobodarskog sna, svjedoci smo mentalnokomunističke ideologije koja se genetski modificirala i infiltrirala u sve pore hrvatskog društva, svjedoci smo strategije negiranja hrvatske nacionalne države, zaustavljanja svih procesa koji bi išli prema dovršetku stvaranja i demokratskog uređenja domovine, svjedoci smo strategije povratka u „ju“ okvire iza kojeg se zapravo krije stvaranje i nastavak postojanja velike Srbije, koja svoje stoljetne temelje nosi od Ilije Garašanina i od temelja te strategije nikada nisu odustali.

Strategija povratka u neku „treću Jugoslaviju“ koja ima temelj u diktaturi i komunističkim zločinima , ima svoju genezu u komunističkom totalitarizu i to je jedini razlog što ideolozi te strategije nikada ne će priznati zločine na kojima je počivala bivša Jugoslavija! Priznavanjem tih zločina priznali bi zapravo da je i njihova bivša i sadašnja strategija zločinačka i diktatorska!

Srbija se suštinski, formalno nikada nije odrekla jugoslavije, nije se odrekla tih zločinačkih temelja komunizma, jer da se odrekla, odrekla bi se zapravo i ideje velike Srbije, koja je stvarno postojala samo u okviru Jugoslavije u kojoj su Srbi imali apsolutnu društveno,političku dominaciju.

Padom, berlinskog zida, urušavanjem Jugoslavije urušena je i ideja i postojanje velike Srbije i to je temeljni razlog Miloševićevog agresivnog rata protiv hrvatske. Rat je započeo samo zato jer je velika Srbija izgubila okvire jugoslavenskih granica u kojima su Srbi bili apsolutno dominantni u svim područjima društveno-političkog i ekonomskog života. Nestankom Jugoslavije nestala je i velika Srbija kao činjenica. Ali san o velikoj Srbiji nije ugašen! naprotiv!

Kad bi se Srbija odrekla jugoslavije, kad bi priznali i osudili jugoslavenske i komunističke zločine, to bi značilo priznanje da su zapravo Srbi bili politički dominantni unutar te zločinačke tvorevine. To bi značilo priznavanje svojih vlastitih zločina koje su ili počinili ili odobravali, ili planirali. To bi značilo i negiranje ideje velike Srbije koju su gurali kroz kvazi-jugoslavenstvo. S obzirom da je ideja Jugoslavije i velike Srbije poražena u domovinskom u ratu, Srbiju jedino povratak u taj jugoslavensko- regionski okvir može dovesti do ponovnog oživljavanja ideje velike Srbije, kao i do ponovnog dominantnog utjecaja „nebeskog naroda“. Na promjene granica u miru više ne mogu računati, na novi rat više ne mogu računati, ali na unutarnju agresiju u svojim interesnim sferama računaju i uporno na tome rade. Cilj i meta unutarnje agresije je poznat, a on se zove Hrvatska. Pomagači i podupiratelji tih ideja su razotkriveni!

Povratak i oživljavanje te nikada mrtve politike i taktike potpuno su komopatibilne s politikama u Hrvatskoj unazad 15 godina, od dolaska Mesića na Pantovčak. Te hrvatske politike i jesu veleizdajničke upravo zbog toga što promoviraju neku treću Jugoslaviju pod plaštem regiona, time zapravo dokidaju državnost Hrvatske i Srbima na mala vrata vraćaju dominantnu ulogu velike Srbije kakvu su imali u Jugoslaviji. Svako negiranje Domovinskog rata i omalovažavanje pobjedničke vojske nije ništa drugo nego veleizdaja nacionalnih interesa. Mentalni komunisti, zarobljenici su svog Jugoslavenskog mentalnog sklopa, radije će pristati na ponovnu velikosrpsku dominaciju unutar regiona, nego priznati zločinački karakter svoje dugogodišnje vladavine. Jer što time gube ako bi sebi u takvoj novoj tvorevini osigurali dugoročnu vlast koju im garantira ta cijela ideja? Zar Hrvatska nije imala svoje Račane, Savke, Milke Planinc, Bakariće, Mike i ostale „Hrvate“ koji su vječno vladali kao bubreg u loju? Vladali i služili velikosrpskoj politici. „Hrvat“ Tito bio je najobičniji lutak u rukama velikosrpskih vladara života i smrti, ucjenjen do kosti, držao je jugoslaviju i veliku Srbiju na dlanu.

Srbija je rehabilitirala četništvo , otupila je oštricu napada onih koji tvrde da je četništvo fašistički pokret i sada   za neprijatelje imaju i jugoslavenski komunizam i hrvatski fašizam kao totalitarne ideologije. Odjednom su postali veliki antifašisti, dok jugoslavenstvo i komunizam ne diraju, jer to im je oportuno dugoročno potrebno. Osobitu pažnju posvećuju oživljavanju hrvatskog fašizma koji ne postoji. a kad ne postoji, treba ga proizvesti,treba ga izmisliti, pa ga proizvode i Srbi i hrvatski mentalni komunisti za svoj i velikosrpski račun, tobože spašavajući hrvatsku naciju od tog povijesnog zla.

Franjo Tuđman, još ranih devedesetih obračunao je s tragovima fašizma u domovinskom ratu i vrlo konkretno u korjenu sasjekao tu štetnu pojavnu politiku shvačajući da je ta politika tijekom Domovinskog rata bila je infiltrirana u hrvatske redove od strane mentalnih komunista i velikosrpskih krugova.

Protivnici Hrvatske na potpunom su raskrižju, jer ako kažu da su protiv hrvatske nacionalne države, onda moraju reći za što oni zapravo jesu!? Ne mogu i ne smiju reći da su za veliku Srbiju i jedino im ostaje reći da su za region ili treću jugoslaviju koja, kako smo utvrdili, počiva na već spomenutim masovnim zločinima Tita i partije, partije čiji su oni sljednici. To je osnovni razlog što ne priznaju eklatantne Titove zločine, jer priznanjem bi ostali bez temeljne strategije svoje sluganske politike. Tu politiku koja počiva na jednopartijskoj diktaturi, koja počiva na lažima, mitovima i zločinima, treba poraziti otkrivanjem istine, jer istina oslobađa.

Nova hrvatska politika mora iznjedriti strategiju sa konkretno razrađenim taktikama koje će u svim segmentima hrvatskog društva jasno razračunati sa svim totalitarizmima i lijevim i desnim. Fašizam, ustaštvo, komunizam ne smiju i ne mogu biti u temeljima Hrvatske države, moraju se rasvjetliti svi zločini, razmjeri zločina, ideolozi tih zločina, moraju se rasvjetliti uzroci i posljedice i tek na tim temeljima oslobođenja duha može se graditi prosperitetna zemlja blagostanja. Domovinski pobjednički rat jedini je pravi temelj takve, nove, moderne i prosperitetne države. I ne radi se tu o reviziji povijesti do koje, radi istine, neminovno mora doći. Ovdje se radi o povijesti temeljenoj na činjeničnim povijesnim istinama, a nikako o reviziji radi profane ideologije.

Kako bi izgledala Njemačka povijest da u njoj piše kako je Hitler najbolje što je Njemačka imala, kako bi izgledala povijest Italije da u njoj piše kako je Mussolini najbolje što je Italija imala? Ma kakva je to hrvatska povijest, povjesničari i političari, koji tvrde da je zločinac i diktator Tito najbolje što je Hrvatska imala? Nakon katarze, nakon otkrivanja istine, ne će postojati više ni jedan pomraćeni um koji će moći uljepšavati Titovo lice navodeći neke izmišljene kvazi povijesne okolnosti radi rehabilitacije njegovog lika i djela.

Ako se jedna Njemačka mogla suočiti s istinom, zemlja koja je bila nositeljica najvećeg zla čovječanstva, ako je Njemačka nakon te katarze mogla postati najprosperitetnija država na svijetu, ako je mogla stvoriti vodeće pravosuđe na svijetu, ne postoji ni jedan razlog da to ne bi mogla učiniti i hrvatska. Njemačka je, doduše, imala prednost što nikada unutar sebe nije imala svoje Srbe, koji bi radi dnevnopolitičkih razloga, malo pa malo, oživljavali poraženi fašizam. Njemačka nije imala ni svoje unutarnje agresore, ni petu kolonu, ni veleizdajnike!

hrvatski narod i svi državljani hrvatske nisu zaslužili biti taoci kojekakvih ideoloških mitova više ni jedne jedine sekunde, hrvatski narod ne smije i ne će nositi stigmu ni jedne ideologije i zla prošlosti. Hrvatskom narodu nisu potrebni simboli totalitarizama, naprotiv, ti simboli oživljavani s bilo koje strane, čine nesagledivu štetu i sadašnjosti i budućnosti hrvatske.

Hrvatski narod je zaslužio istinu, sa istinom će nestati simboli totalitarizama i oni će postati obezvrijeđeni i nevažni! jedino na temeljima istine može se graditi ideja blagostanja, može se izgraditi trajna pomirba o kojoj je sanjao predsjednik Tuđman.

 

Kazimir Mikašek-Kazo