“The Last Dance” (“Oproštajni ples”) je američka sportska dokumentarna miniserija, u deset jednosatnih epizoda, u koprodukciji ESPN Films i Netflixa. Redatelj je Jason Hehir.Serija se vrti oko karijere Michaela Jordana, s posebnim naglaskom na njegovu posljednju sezonu s “Chicago Bullsima”.

U seriji su ekskluzivni snimci filmske ekipe koja je imala dopuštenje snimanja (gotovo) svega tijekom sezone 1997.-1998., kao i razgovori s košarkašimakao što su Jordan, Scottie Pippen, Dennis Rodman, te trener Phil Jackson.Serija se emitirala na ESPN-u od 19. travnja do 17. svibnja 2020. u Sjedinjenim Državama, dok su njezine epizode objavljene na Netflixu dan nakon emitiranja u SAD-u. Serija je imala visoku gledanost i dobila je niz pozitivnih recenzija.

Postoji jedan osnovni problem sa serijom - naime, najavljena je kao serija o “Chicago Bullsima” - a ona to nije! Čak nije ni dobra sportska dokumentarna serija - jer se događaji iznose prilično neuredno, pa čak i zbrkano, u stalnom lutanju kroz vrijeme, što je neugodno za gledanje. Ipak, serija je bila izuzetno gledana - jer nije bilo ozbiljnih sportskih događaja, pa je jedan pogled na, vjerojatno, najbolju košarkašku ekipu svih vremena, privukao masu gledatelja iz cijelog svijeta.

Sam naslov je nepotrebno patetičan i posve ne-sportski. Događaji su ne samo izneseni u kronološkom neredu, nego su izneseni i iz prilično proizvoljnog kuta. No, koliko god me serije ne zadovoljava kao sportsko-dokumentarna serija o “Chicago Bullsima”, toliko me zadovoljava kao psihološko-antropološko-marketinška studija o Michaelu Jordanu, Americi i kapitalizmu.

Odmah se mora naglasiti najvažniji podatak za današnjeg Jordana - on je “težek” 2,1 milijardu dolara! To je toliko nevjerojatna brojka za jednog crnca (oprostite, afro-amerikanca!) koji je krenuo praktično ni od čega, da bi on trebao držati predavanja na Harvard Business School (fakultet težak 3,5 milijarde dolara!) kako uspjeti u surovom američkom kapitalizmu - koji prihvaća samo pobjednike. On je čovjek koji je od cirkusa NBA košarke napravio svjetsku atrakciju i najbolju ligu ikad (uz “malu” pomoć Davida Sterna!). 

Današnja NBA liga opet je cirkus i puno je bliža kečerima (kao cirkuskim zabavljačim!), no košarci iz Jordanovog doba. Ono što se u seriji vidi tek slabašno - sjajne ekipe Detroita, Indiane, Utaha, koje su s više ili manje uspjeha parirale najboljoj ekipi u povijesti (Jordan, Pippen, Rodman, Kukoč, Longley) uopće nisu prikazane?! Što je još gore, čak nije predstavljena ni ekipa Bullsa kako treba, jer redatelja sve to nije zanimalo. U njegovoj koncepciji postoji samo Michael Jordan, potom je velika praznina oko njega, pa se pojavljuju Pippen i Rodman, pa još jedan veliki krug neugodne praznine, pa se pojavljuje (kao veliki negativac!) patuljasti menadžer Jerry Kraus (koji je zaslužan za dolazak Tonija Kukoča!) i vlasnik kluba Jerry Reinsdorf (kao tek malo manji negativac)... I potom beskrajna publika!

Svakako se mora spomenuti da je danas Jordan bogatiji od Reinsdorfa, vlasnika posve bezveznih Bullsa, za nekih 500-600 milijuna dolara! Amerika je zemlja koja uvećava uspjeh - ali i neuspjeh!

U seriji gotovo nema Davida Sterna, povjerenika NBA, koji je pametno koristeći Jordana, cijeli posao s NBA ligom pretvorio u globalnu, vrlo profitabilnu sportsku industriju. Stern je forsirao dolazak Europljana   s ciljem da navijači iz cijelog svijeta imaju jači motiv za praćenje te lige. I kako bi spriječio da liga izgleda (posve) kao sudar momčadi iz Nigerije.

Neke od ne-sportskih stvari u seriji su sjajne. Na primjer, ovisnost Jordana o kocki, njegova politička neobojenost, zbog koje su mu “braća” zamjerala da je “bijeli crnac”, njegov fanatizam pobjednika zbog kojeg je maltretirao niz (i crnih i bijelih!) suigrača, njegova spiritualna ovisnost o ocu, pa potom i o treneru Philu Jacksonu (koji je, u najmanju ruku, bio čudak!), kao zamjenskom ocu.

Sjajna je Jordanova izjava kad je, vrlo proračunato, odbio javno podržati demokratskog crnog političkog kandidata za senatora, uz napomenu: “...i republikanci kupuju (Air Jordan) tenisice!”

Prosječni vijek košarkaša u NBA ligi bio je, u Jordanova doba, oko tri godine. Većina bi završavala karijeru zbog teških ozljeda i vrlo brzo bi ostajali bez novca. Jordan je pokazao da je bio apsolutno neusporediv košarkaš, te vrlo mudar menadžer vlastite karijere.

Dakle, nakon ove serije, koja je u nekim elementima sjajna, a u nekim (sportskim!) vrlo problematična, očekivao bih novu seriju koja bi prikazala ekipu Bullsa, te ekipe Detroita s Isaiah Thomasom i Rodmanom, Utah Jazza s Karlom Maloneom i Johnom Stocktonom, te Indiana Pacersa s Reggie Millerom, Mark Jacksonom, Rick Smitsom i Antoniom Davisom... Sportska serija o puno košarkaša koji su u tom razdoblju učinili NBA ligom tako zanimljivom. Dakle, trebalo bi pripustiti puno više ljudi pred reflektore, te analizirati sportski dio velike priče na sportski način.

Današnja NBA liga je prezašećera, slabašna limunda, koja nije ni blizu onih krvavih tučnjava igrača i klubova koji su se iskreno mrzili. Jordan je sve preživio i postao veći od NBA lige! Bez Jordana i Sterna sve je otišlo sasvim drugim putem, pa smiješna ekipa Golden State Warriorsa igra pet zadnjih finala i pobjeđuje tri puta u zabavljačkoj ligu u kojoj se ne igra obrana! Barem ne ozbiljna...

A Toni Kukoč? Može se pohvaliti da ga je maltretirao najbolji košarkaš u povijesti, u najboljoj košarkaškoj ekipi u povijesti - u kojoj nije bio nevažan segment. No, to nije bilo dovoljno da bi zaista zainteresirao redatelja... Ipak, poslije ove serije telefon mu zvoni češće nego prethodnih dvadeset godina...

 

F. Perić