Logo

Na hrvatskim kulturnim institucijama danas bi trebale vijoriti crne zastave! Naime, nakon što su ovih dana velikog hrvatskog dramskog umjetnika Dragana Despota otjerali iz zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), jer je napunio 65 godina i po sili zakona mora otići u mirovinu, odnosno kako je to objasnila ministrica kulture i medija – prepustiti mjesto mladima (sic!), zahvaljujući (dobrim dijelom) tom istom ministarstvu u petak, 11. veljače 2022. na novinskim kioscima pojavio se zadnji, 1350-ti (!), broj hrvatskog tjednika za kulturu – Hrvatsko slovo!

Iako se ovakav tužan scenarij i ranije najavljivao, malo tko se trgnuo.

Šutjele su i šute razna društva književnika, šute hrvatski intelektualci (svaka čast iznimkama), šute gotovo svi, kao da im je drago sve to što se zadnjih godina događa ne samo s Hrvatskim slovom nego i hrvatskom kulturom.

Razloga za slavlje sada ponovno imaju tiskovine poput srpskih Novosti ili pak četa tzv. yugo- piskarala i nostalgičara, jer oni u današnjoj situaciji nemaju šanse propasti, tim prije jer ova i ovakva država njih pomaže više nego ikada, bez obzira što mrze Hrvate i Hrvatsku, što se u svojim tiskovinama i svojim portalima iz dana u dan bore za propalu Jugoslaviju.

Nestankom Hrvatskom slova nestale su i brojne tribine na kojima se mogao čuti glas istinskih hrvatskih domoljuba. Nestao je i još jedan izložbeni prostor u Gradu Zagreba, koji je također djelovao unutar ovog tjednika.

Da se kojim slučajem nešto slično dogodilo srpskim Novostima o tome bi brujala Europa, možda bi protestirali i dobitnici Nobelovih nagrada, ali kad se to događa i dogodi jednom dugogodišnjem i iznimno cijenjenom hrvatskom kulturnom tjedniku, sve ostaje – mrtvo slovo na papiru.

Hoće li o tome ovih dana biti posvećena tv emisija HRT-a „Otvoreno“, hoće li se jedan veći dio hrvatskih akademika napokon probuditi, hoće li Društvo hrvatskih književnika dignuti svoj glas ili hoće li se i o tome čuti koja riječ u Hrvatskom saboru, ili će se ovaj prvorazredni hrvatski kulturni škandal namjerno zataškati i zaboraviti već za tri ili tjedan dana?

U Hrvatskoj ima novaca (koliko treba) za filmove i serije koje (da malo karikiramo) ne gleda nitko osim članova obitelji pojedinih autora, za razne „spektakle“ na tv na kojima se dijele nagrade i priznanja jedni drugima, za privatne teatre poput onog koji imaju razne šerbedžije, za loptogurače i razne dežuloviće, za lažne povijesne i ine knjige, za sve što gura Hrvatsku na (kulturnu) marginu…

Nu, u hrvatskoj kulturnoj povijesni, ovako ili onako, petak, 11. veljače 2022., mora ostati zapisan crnim slovima, jer je (opet) pokopan dio hrvatske kulture.

Ovime, nažalost, još jedna hrvatska kulturna tragedija nije završena, jer s pravom se postavlja pitanje – tko je slijedeći na redu?

 

Mladen Pavković

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.