Posljednjih nekoliko godina izniman ugled stekao je u inozemstvu,posebice u Francuskoj,suvremeni hrvatski likovni umjetnik,slikar Stjepko Mamić,poznat i po tome što je sve donedavno uspješno plovio kao pomorski kapetan.Mamić je svojim slikarskim opusom već na početku izazvao pozornost javnosti,kako kritike tako i publike. Naravno,u središtu pozornosti Stjepka Mamića oduvijek je bilo more,najprije plovidbe a onda i slikanje motiva mora.

Kontinuirano slikate?

-Preksinoć sam završio moju prvu sliku u 2022. godini na kojoj sam radio zadnjih šest mjeseci. Malo se oteglo jer sam izbivao iz atelijera  zbog mojih obveza u Parizu zadnja 3 mjeseca.

U pitanju su izložbe?

-Naime,  izlagao sam ali i bio  međunarodni kurator u prosincu 2021.  na međunarodnom Festivalu sakralne umjetnosti ( Fesstival d'Art sacre) na kojem sam dobio i nagradu za moju sliku Brasil-Olympic edition, 80x80 cm  u miješanoj tehnici sa zlatnim listovima na lanenom platnu. U međuvremenu sam u listopadu  po peti put izlagao sa povijesnim pariškim Salon d'Automne kada sam pozan u njihovo punopravno članstvo.  Potvrđen je i moj izbor za moje izlaganje na Art Capital i to sa najvažnijim povijesnim pariškim udruženjem umjetnika  Societe des Artistes  Francais koji datiraju iz doba kralja  Louisa XIV. To je žirirana izložba kao i Salon d'Automne na kojoj se od više stotina tisuća radova umjetnika iz cijelog svijat odabere 1000 radova. Ujedno na Art Capital po pokroviteljstvom  predsjednika Francuske  i ministra kulture Francuske Republike izlažem i sa drugim po starosti pariškim povijesnim udruženjem Societe des Artistes Independants čiji sam punopravni član od 2018. god. Očekujem  termin za moju samostalnu izložbi u Parizu u Fondation Taylor koje je najstarije udruženje za zaštitu umjetnika a čiji sam punopravni član već 3 godine. 

Novi ciklus miješanih tehnika na platnu ta zlatnim i srebrnim listićima popunjavao se je s novim slikama u proteklom razdoblju zaokružujući novi slikarski ciklus,uvijek i sve na temu mora,mističnog,opasnog i lijepog pratitelja čovjeka.

Stjepko Mamić voli snažan,vehementan kolor,od dominirajuće modre do boja svjetlosti,sunca koje prodire do dubina,tu su i čamci na površini u ribolovu i mnoštvo riba ili u zaigranim jatima ili pak u osami,neobične,magične ribe.

Prepletenost,povezanost čovjeka s morem postoji od prapovijesti,od davnine,čovjek se služio morem ali je znao platiti i visoku cijenu za svoju hrabrost,za svoju radoznalost,za svoju sposobnost i moć plovidbe.

Mamićevo more je mirno,prozirno,ne doima se prijetećim,privlačno je,no dubine su oduvijek bile tamne i mračne,opasne i pogibeljne.

Riba kao svestrani simbol mora čest je motiv Stjepka Mamića.One na njegovim slikama izgledaju poput nemilostivih čarobnica poniklih na morskom dnu,nepredvidljivih stvorenja,tajanstvenih i nerazotkrivenih. 

Jasno je kako je slikar Stjepko Mamić opčinjen morem,kao i čovjek Stjepko Mamić koji živi na obali mora i s morem je u svakodnevnom,neprekidnom kontaktu. I kada ga ne vidi čuje i kada je daleko od njega,osjeća ga.    

 

 Miroslav Pelikan    

Share
0