Akademski kipar Mata CROata u posljednjih je nekoliko godina izazvao dosta pozornosti javnosti, naravno isključivo zahvaljujući znatnoj produkciji, uz upotrebu suvremenih skulptorskih pomagala, većinom s motivom jedara, jedra ali i drugih formi, u raznim vrstama kamena, od plastike do javnih spomenika.

To osamljeno, čvrsto, nepopustljivo, moćno jedro, najčešće latinsko, napeto od vjetra i u kamenu gotovo živo, slijedilo je jedno drugo u nizu varijacija.

Vremenom je jedro pokrenulo preobrazbu i započelo se preoblikovati, pretvarati u tajnovitu piramidu ili u skupinu povezanih cvijetova ili pak u oblik sličan kocki ili nekom drugom tijelu..

Metamorfoza je nezaustavljivi proces, nejednakog ubrzanja ili pak usporavanja uz vječnu dilemu, na koju će stranu promjena?

Dakako, moguć je otklon prema potpuno klasičnoj figuraciji ali i posve nefigurativnoj produkciji, uz pojavu sve izrazitijeg volumena i mogući odabir samo jedne vrste kamena.

Naravno, metamorfoze su nepredvidljive unatoč autorskoj želji i nadiranju imaginacije.

Kako se mijenjala vanjska, vidljiva forma, pretvorba jedra u piramidalnu strukturu, tako se u novom ciklusu iskazuje očita potreba kipara za razgrađivanjem ili dograđivanjem sada otvorene unutarnjosti skulpture i ta promjena daje posebni karakter djelu.

Kontinuirani, predani rad u atelijeru donosi u mjetniku iznimnu korist, omogućuje mu da sve dublje uranja u vlastitu zamisao i i stvarno otkrivanje mogućnosti materijala i snažno profiliranje motivike.

 

Miroslav Pelikan