Logo

Varali su nas ne jednom, iznevjerili stotinu puta, pamtimo sva neispunjena obećanja, ali ne sjećam se da je nešto toliko puta kategorički ponovljeno kao ovih dana teza da neće biti velike koalicije HDZ-a i SDP-a! I to jednako kategorički tvrde obje strane. Prostačko i eklatantno laganje u politici već je i na kraće staze uvijek bilo čisto samoubojstvo, uzmimo kao ilustraciju besramno legendarno, HNS-ovo, odnosno Vrdoljakovo, zaklinjanje da nikad neće u koaliciju s HDZ-om i sad ćemo gledati nestanak te stranke!

U riječ, HDZ-ovo laganje u ovom slučaju velike koalicije bilo bi kolektivno samoubojstvo cijelog HDZ-a.  Žurim reći da mi se čini suicidalnim da bi Gordan Jandroković (nešto diplomatskije i sam Plenković) uostalom baš kao i Bernardić, ovako kategorički tvrdili da neće koalirati nakon izbora, pa da odjedanput promjene mišljenje. Po meni, to dakle nije moguće iz stotinu razloga od kojih po važnosti jedan sustiže drugi!

U prvom redu zato što bi to bila najveća izdaja birača od kad znamo za demokraciju, a onda i zato što je Miroslav Škoro uspio nemoguće: ujediniti najveći dio desne oporbe i tako pokazati da ne postoji niti jedan alibi za HDZ da koalira sa SDP-om. I to je povijesna stvar koju je napravio. S ovako posloženim Domovinskim pokretom, nakon eventualnog koaliranja sa SDP-om, HDZ bi se raspao do neprepoznatljivosti i otišao bi ravno u povijest.

U ovoj konstelaciji velika koalicija, u prvom redu, neće biti nužna ni po kojoj osnovi, dok će s druge strane vjerojatno respektabilni broj Škorinih glasova, sutra i mandata, postati primamljiva baza svima onima koji ni mrtvi ne bi ostali u HDZ-u nakon takve koalicije jer znaju da je to kraj prije kraja. Škoro je uspio pod isti kišobran dovesti Hasanbegovića i Zekanovića, uz malo strpljenja tu će biti i Most pod uvjetom da mu apetiti budu razumni što tvrde kuloari sada nije slučaj, a vijest da Škoro pregovara s Penavom već se može knjižiti kao njegova pobjeda čak i da gradonačelnik Vukovara ostane u istim stranačkim redovima.

Uz to valja apostrofirati i kuloarske informacije da je Stevo Culej jednom nogom isto tako zakoračio prema Domovinskom pokretu. Škoro je dakle već sada uspio i bez obzira na moje rezerve prema njegovim ranim radovima, tom uspjehu valja zapljeskati. Neku noć sam satima vodio vatrenu raspravu s četvoricom velikih Škorinih pristaša od kojih je jedan pri samom vrhu i nisu uspjeli demantirati činjenice koje su u meni izazivale strahove o čemu sam otvoreno pisao i pri tom ništa nisam izmislio, strahova koji počivaju na njegovim ranim radovima, kao što ja nisam mogao negirati činjenicu da je ono što sad radi korisnije i važnije od svih mogućih njegovih "ranih radova"!

Shvatio sam da su ljudi koji bezrezervno podržavaju Škoru do te razine gladni promjena, da ih uopće ne zanima što im govorite, jer ih isključivo zanimaju promjene. No, razumio sam njihove argumente! Dao sam si truda i pomno im pojašnjavao da smo od prvog dana imali niz naznaka koji su sugerirali kako ni Sanader ni Kosor nisu idealni, da Karamarko ima nekih mana, da je analitički sve bilo vidljivo već i ranije, ali da se kod nas nikad ne dopušta puna analiza prije negoli promjenu prihvatimo i da zato srljamo. Nabrojio sam im deset suspektnih detalja, citirao u svakom detalju krajnje detaljno što je rečeno i tražio da zajednički analiziramo.

Idemo analizirati sve "moje optužbe", detalj po detalj, ali ne s tezom tko je protiv Škore, taj je protiv promjena, jer takva teza obesmišljava svaku raspravu! Moram reći da su me s uvažavanjem poslušali, ispostavilo se da je to "moja publika", čitali su moje knjige, dolazili na promocije. Svaki put su svoju analizu i kontru mojim prigovorima, završavali tezom, "da, ali Plenković...". OK, rekao bih, ali možete li se koncentrirati oko te i te Škorine izjave i sada mi objasniti kako vi na te riječi gledate! Gotovo da sam ih prisilio da analiziraju o čemu govorim i u najvećem broju ilustracija nisu se mogli ne složiti. Razumiju moje strahove premda misle da ih predimenzioniram!

Da smo drugima opraštali puno više, ništa ne propitkujući i da je ovo povijesna prilika za istinske promjene. Složio sam se. No, nisu mogli ignorirati moje prigovore koje sam im dva sata detaljizirao. OK, razumijemo, ali to sada Dujmoviću nije važno, kao što 1990. Hrvatima nije bilo važno što je Tuđman bio 1951., nego što radi 1990., rekao je jedan od sugovornika i tu logiku nisam mogao ignorirati. Je li bilo važnije što je Tuđman bio 1951. ili što radi 1990., glasilo je ključno pitanje.

Shvatio sam, složio se, podsjetio sam ih da sam među prvima upravo ja podržao Škoru i kod Bujanca i u jednom zasebnom tekstu. Još u lipnju prošle godine! Ali sam onda došao do informacija koje su stvorile niz upitnika i moj revolt. Velim, shvatio sam i prihvatio njihovu logiku i žar koji ih nosi u prvom redu zato što bi ta koalicija i samo ta koalicija, nesumnjivo donijela nužne promjene. A to je danas ključno. Prihvatio sam njihova pojašnjenja da je koalicija koju Škoro stvara definitivno na korist Hrvatskoj, jer o tome ionako nemam nikakvih dilema. Tko želi dobro ovoj državi mora prihvatiti da nema dvojbe kako je stvaranje pretpostavki za  koaliciju HDZ-a i stranaka na desnici, ideološki spas za ovu zemlju, a u tom smislu je Škoro napravio korak od sedam milja!

Naime, danas je kristalno jasno da HDZ sam ne može formirati vlast, da je koalicija HDZ-a i SDP-a kraj HDZ-a, jer bi dodatni nacionalni ustupci koje bi HDZ morao raditi bili nacionalna izdaja i bili bi čitani baš u njegovom biračkom tijelu kao čista izdaja. Kako je logika svake politike i svakog političara doći na vlast kako bi mogao ostvariti svoje ideje svi koji tvrde da nikad neće HDZ i Škoro koalirati jednostavno su iracionalni! Da Hasanbegović nije koalirao u zagrebačkoj Skupštini s Bandićem, iako je ta suradnja bila politički protuprirodni blud, nikad se Zagreb ne bi riješio Trga maršala Tita!

Dakle, samo i jedino ako ste na vlasti možete ostvariti bar nešto od svog programa. Govorim tu političku abecedu zbog onih koji tvrde da je takva koalicija nemoguća! Ona nema alternative, niti za HDZ (osim ako uvjerljivo pobjedi i bude sam sebi dovoljan što nije realno) niti za Škoru! Iz domoljubne perspektive ne postoji niti jedan drugi put za formiranje nove vlasti i toga su svjesni i jedni i drugi!

Formiranje desne koalicije vrlo vjerojatno upravo zbog takvih matematika već sada ne prolazi bez afera i otpora, pa je tako časni Predrag Mišić, legendarni Vukovarac za kojeg navodno nije bilo mjesta na budućim visokim pozicijama na listi, napustio politiku zbog toga, do toga da se na  Karamarka i Brunu Esih gleda kao na uljeze kojima nije mjesto za tim stolom domoljuba! Bivšem savjetniku predsjednika Josipovića, Bartulici tamo jest mjesto, a Bruni Esih i Karamarku nije?! No, pregovori su tek krenuli i ništa nije isključeno. U tom smislu je jedino otvoreno pitanje što će biti s Mostom. Može li nakon dvije rastave braka treći put koalirati s HDZ-om i ima li prostora u HDZ-u, odnosno razumijevanja za treći brak? Bojim se da su to mogli jedino Elizabeth Taylor i Richard Burton...

Koaliranje desnice i desnog centra ima dva velika neprijatelja. Ljevicu i prateće medije koji su alergični na tu kombinaciju i Milorada Pupovca koji već stoji na stajalištu da je to uvod u novi totalitarizam. Pupovac naime već  tvrdi da bi takva koalicija "polomila demokraciju"! Kad "polomite demokraciju" onda imate – totalitarizam, u hrvatskom prijevodu, ustaštvo i fašizam! To je poruka i to je stara Pupovčeva mantra: svaka hrvatska vlast koja u svojim redovima nema srpske predstavnike predvorje je fašizma! To je stari refren jugoslavenstva koji su najrađe pjevali upravo hrvatski Srbi! Zato su bili protiv svake hrvatske države od prvog dana.

No, ako su dio hrvatske vlasti i to važan dio te vlasti, ako dijele vlast, onda po Pupovčevom poučku odgovor glasi: može! Onda može! Onda to nije ustaška država! Dakle, mi smo mjera stvari! Ne u smislu da imamo manjinska prava kao što ih imaju Talijani, Česi, Mađari! Ne, nego da što bliže starom Bakarićevom modelu budemo  nosioci i vlasti i dijela suvereniteta! Sve ispod toga je za nas ustaštvo! To su neizgovorene, ali jasne poruke! Milorad Pupovac ne samo kao eksponent starog jugoslavenstva, Milorad Pupovac kao ključna karika i sudionik aktualnog srpskog političkog trijumvirata Vučić-Dodik-Pupovac, koji su ključna nosive grede povezivanja "regije kao treće Jugoslavije", već najavljuje da bi "koalicija stranaka desnog centra nesumnjivo još jednom polomila one krhke demokratske vrijednosti koje su obnovljene od 2016.  godine naovamo. Sasvim je sigurno da (ne želim reći tko što treba raditi) ne samo mi predstavnici Srba nego i predstavnici ostalih manjina moramo znati koju crtu ne smijemo prijeći i nećemo prijeći".

Dakle, kolege manjinci, "moramo znati koju crtu ne smijemo prijeći!". Znate dakle kad trebate, a kad ne smijete koalirati s HDZ-om! Nemojte da opet moram ponavljati! Jer, Pupovac će na izravan upit, bi li bio dio kolacije HDZ-Domovinski pokret, jasno reći: "Hvala, ne". Dakle, očekivana koalicija već ima jednog deklariranog, ne protivnika, negoli neprijatelja. Pupovac je do te mjere politički besraman, da kaže "ne može se jedan dan biti u Auschwitzu, drugi dan u Jasenovcu, a treći dan u protokolu imati vijenac s natpisom 'za dom spremni'. To ne ide". Ali on misli da se može jedan dan biti u Jasenovcu, gdje se komemorira 80 tisuća ubijenih, drugi dan u Gradini gdje se govori o 700.000 žrtava i koji mjesec kasnije u Srbu gdje se slavi notorni četnički zulum kao antifašizam! I pri tom šutjeti o spomeniku Šoškočaninu u Borovu selu!

To ide? To je sve antifašizam? I Šoškočanin i Gradina i zaklani Boričevac? Od komemoracije u Jasenovcu do danas vidio sam tri intervjua s Pupovcem i niti jedan novinar ga nije pitao: što ste radili u Gradini, kako vam nije neugodno svojom nazočnošću davati alibi lažima da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi? Ta drakonska neprofesionalnost medija djeluje kao da igrate nogomet ne s deset nego s devet igrača! Jer, ako Pupovac ode u Gradinu kao što je otišao, a u sljedeća tri intervjua širom hrvatskog medijskog prostora nitko ga oko toga jednu riječ ne pita, onda je ta igra do te mjere namještena da nema smisla utakmicu igrati! Zato ljudi sve manje novine i čitaju jer ti namješteni penali iritiraju preko svake mjere!

Pupovac ovaj povlašteni položaj ne treba zahvaliti samo ovoj vlasti. Od prvog dana stvaranja hrvatske države, od trenutka međunarodnog priznanja Hrvatske, Tuđman je bio pod  tako stravičnim pritiskom starih srpskih vanjskopolitičkih sponzora, da je morao potpisati ekstra prava koje je srpska zajednica već tada ishodila. Ta su prava ponovo podvučena nakon mirne reintegracije Podunavlja. Još tada je primjerice Pupovac izborio pravo na srpske "Novosti", ali ni Karamarko ni Plenković taj povijesni detalj nisu znali iskomunicirati s javnošću. Dakle, taj igrač na duge pruge sa svojim stalnim vanjskim zaštitnicima, tim prastarim srpskim saveznicima, ima svoje moćne vanjske političke sponzore i to je jedna "never ending story"!

Pupovac je sada izmislio pojam "ustavni patriotizam". Taj presmiješni pojam nasilne ljubavi spram domovine koja je propisana paragrafima, najbolje govori o njegovoj istinskoj emociji spram Hrvatske. Hrvatima ne treba Ustav da bi voljeli domovinu. Niti ustavna ograničenja u toj ljubavi. Žalosno je ako Pupovac misli da se država može voljeti samo onoliko koliko neki ustav propisuje. No, dakle, Pupovčev neprijateljski stav spram koaliranja HDZ-a i Škorine ekipe bit će toj koaliciji veliki međunarodni kamen spoticanja i o tome već danas valja govoriti.

Drugi veliki i zapravo najvažniji protivnik i neprijatelj ove koalicije je tek formirana lijeva koalicija. Dolazak na vlast prijetvornog, lažljivog, uvredljivog, dokazanog poludelinkventa Beljaka, valja spriječiti svakom mogućom koalicijom! Mogući dolazak na vlast Ranka Ostojića, čiji titoistički panegirici u danima kad Hrvati oplakuju nevino zaklane stotine tisuća ljudi na Križnom putu, treba biti imperativ za suradnju na desnici i desnom centru da se tako nešto ne dogodi. Zar smo zaboravili tko je vodio tajnu akciju "Cash" koja je bila lov na Gotovinu, zatajenu Draženu Budiši premda je bio ključni dio vlasti?

Dolazak pak na vlast Anke Mrak-Taritaš, nakon onakve prostačke afere s obnovom Gunje, valja isto tako pod svaku cijenu nastojati politički spriječiti jer je postala u najmanju ruku mjera netransparentnosti. Kako je u tom smislu jedina dobitna formula za spas od spomenutog užasa, koalicija HDZ-Škorina lista, onda tu opciju valja pod svaku cijenu podržati i pozdraviti, jer se tu radi o elementarnoj hrvatskoj budućnosti.      

 

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.