U relativno kratkom vremenu četiri važne splitske kulturne ustanove - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Hrvatsko narodno kazalište, Muzej grada Splita i Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata - promijenile su vodstva, pa takav potres nije mogao proći bez političkih konotacija i uplitanja dnevne politike u izbore.

Inače, sve četiri smjene posljedica su isteka mandata voditelja ili ravnatelja, a ne naglih smjena koje diktiraju političke središnjice

Stara je izreka kako onaj tko kontrolira kulturne tokove jednog naroda, kontrolira i njegovu dušu. Stoga nije slučajno da su se kroz hrvatsku povijest upravo preko kulturnih, književnih i kazališnih stremljenja, pokretali gotovo svi obračuni s okupatorima i stranim gospodarima. Ilirski pokret, iz kojeg je izrastao Hrvatski narodni pokret, glavninu svog djelovanja ostvarivao je kroz kulturni preporod naroda. Bilo da se radilo o djelovanju Ljudevita Gaja i njegovih novina, bilo o djelovanju preporoditelja kroz Maticu hrvatsku.

Jezik i kultura bili su i glavni integrativni faktor hrvatskog naroda koji je spriječio asimilaciju u prvoj Jugoslaviji, a oko jezika, Matice hrvatske i Hrvatskog tjednika, nastao je i pokret Hrvatskog proljeća ’70-ih godina 20. stoljeća. Upravo iz tih krugova, žive kulture i identiteta hrvatskog naroda, izrodili su se prvi znaci želje hrvatskog naroda za slobodom i samostalnošću u osvit Domovinskog rata.

I dok moderna hrvatska država posjeduje dosta dobru i kompententnu institucionalnu kulturnu scenu, koja za cilj ima razvoj i napredak kulture i identiteta naroda, posve različito stanje je u medijskom sektoru. Budući su kultura i mediji povezani pupčanom vrpcom i doslovno su u međuzavisnom odnosu, sukobljavanje tih segmenata, dovodi do kriza u ustanovama preko kojih se sukobi odvijaju, ali i dnevnopolitičkih situacija koje prerastaju u institucionalne političke krize.

Bura zbog četiriju novih imenovanja

Najnoviji primjer umjetno stvorene institucionalne krize u kulturi, koja prijeti da preraste u političku krizu, dolazi iz Splita. U relativno kratkom vremenu četiri važne splitske kulturne ustanove promijenile su svoja vodstva, a takav potres nije mogao proći bez političkih konotacija i uplitanja dnevne politike u izbore. Treba napomenuti kako su sve četiri smjene posljedica isteka mandata voditelja ili ravnatelja, a ne naglih smjena preko koljena, koje diktiraju političke središnjice. Iako, ni tako opisane smjene nisu rijetkost u nedavnoj prošlosti. Stoga nije nikakva novost kako u našoj državi izborni pobjednici utječu na izbore ravnatelja na svim razinama, bilo da je riječ o gradskim ili državnim institucijama ili ustanovama. Političkom korektnošću do sada se smatralo pustiti ravnatelja „iz suprotnog tabora“ da do kraja odradi mandat…

Možda je najmanje bure u javnosti izazvao izbor novog ravnatelja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. Valjda zbog činjenice što je dosadašnji ravnatelj, dr. Ante Milošević, otišao u zasluženu mirovinu, a naslijedio ga je iskusni stručnjak, donedavni šef Konzervatorskog odjela u Trogiru, dr. Miroslav Katić. Novi ravnatelj jednog od najstarijih muzeja u Hrvatskoj ima težak zadatak. Naime, radi se o ustanovi kojoj su temelji udareni u Kninu kada je fra Lujo Marun počeo prikupljati kamene spomenike i natpise iz najranijeg doba hrvatske državnosti i  kršćanskog identiteta. Ukratko, na hrpi kamenja koje je sada nabacano u podrumima zgrade MHAS-a na Mejama, ispisana je domovnica hrvatskog naroda i njegov krsni list.

Namjerno navodim kako se radi o hrpi kamenja nabacanoj u podrumu, jer MHAS, kao stožerna ustanova koja bi trebala čuvati hrvatski nacionalni identitet, još uvijek nema stalni postav. Na stalni postav muzeja čeka se već godinama, a izgovor je kako nedostaje 30-ak milijuna kuna za uređenje. Novi će ravnatelj imati zahtjevan posao objasniti i resornom ministarstvu i hrvatskoj javnosti kako je za identitet jednog naroda mnogo važniji stalni postav Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, nego, primjerice Muzej krapinskih neandertalaca, Muzej vučedolske kulture ili antičkog stakla, u koje su u međuvremenu utrošene stotine milijuna kuna. Međutim, ovo je ustanova koja se bavi hrvatskim nacionalnim identitetom, pa, možda, baš zbog toga i nije izazivala previše pažnje u javnosti, a možda i zbog toga nije bilo prevelike buke oko izbora ravnatelja…

Mnogo više bure u javnosti izazvao je natječaj za imenovanje intendanta splitskog HNK-a. Radi se o drugoj najvećoj kazališnoj kući u zemlji, ustanovi koja na platnom spisku ima 400 zaposlenih i oko čijeg rada su se u javnosti već lomila koplja. Dosadašnjem intendantu, Goranu Golovku, istekao je mandat, a staro Kazališno vijeće, imenovano za vrijeme Kukuriku vlade i SDP-ove gradske vlasti u Splitu, požurilo je raspisati natječaj i predložiti Gradskom vijeću, Ivana Lea Lemu kao intendanta.  Treba napomenuti kako je na tom natječaju, koncem 2017., Lemo bio jedini kandidat.

Destruktivan mandat Ive Baldasara i SDP-a

Iz HDZ-ove i HGS-ove većine u Gradskom vijeću, koje je odbilo potvrditi Lemu za intendanta, stizali su signali kako se staro Kazališno vijeće ponijelo nekorektno, te kako je trebalo pričekati imenovanje novih članova Kazališnog vijeća koji bi proveli natječaj. Konkretno, staro Kazališno vijeće bilo je u tehničkom mandatu i nije imalo legitimitet odabira kandidata, tvrdili su iz nove većine u Gradskom vijeću.

Lemo, koji je na kraju izvisio, u javnost je izašao s pričom kako mu je poručeno da ne može imenovati Srbina za ravnatelja baleta u Splitu. Naime, kao dio svog integralnog programa za HNK Split, Lemo je uvjetovao i postavljanje Lea Mujića za ravnatelja baleta splitskog HNK-a. Doduše, ispostavilo se kako Mujić nije Srbin, već Hrvat koji radi u Beogradu i priča tečnom ekavicom, a mi nikada nećemo saznati je li Mujić stajao Lemu intendantske stolice.

Ni kriv ni dužan, Goran Golovko je do današnjih dana ostao vršitelj dužnosti intendanta HNK-a Split, a kazalište je nastavilo upadati u sve veće financijske i organizacijske probleme. Nedavno se, ipak, pojavila vijest kako je Kazališno vijeće početkom prosinca za novog ravnatelja predložilo Srećka Šestana koji je već obnašao intendantsku funkciju u Rijeci, a bio je i pomoćnik ministra kulture.

Koliko je splitski HNK važan za kulturni i javni život Dalmacije, vidjeli smo 2017., kada su u toj kazališnoj kući intervenirali specijalci. Naime, zbog predstave Olivera Frljića, „Naše nasilje, vaše nasilje“, održan je prosvjed pravaških aktivista koji su željeli prekinuti samu predstavu. Iako je riječ o predstvi koja ima mali, ili nikakav umjetnički potencijal, ali zato veliki političko-propagandni zadatak, Golovko je njeno održavanje dopustio i na taj način poslao poruku što za njega znači kultura i gdje vidi splitski HNK. Novi ravnatelj će imati težak zadatak izvući kazalište iz milijunskih financijskih dubioza, obnoviti ga kadrovski, ali i vratiti umjetnost u kazališnu zgradu, a izbaciti politiku…

Protekli mandat Ive Baldasara i SDP-a u Splitu, imao je destruktivne učinke na mnogim poljima, ali možda najveći na području kulture koja je po prvi put stavljena u direktnu funkciju dnevne politike. Kadrovska devastacija kulturnih ustanova svoj vrhunac je doživjela imenovanjem 65-godišnje Narcise Bolšec Ferri za ravnateljicu Muzeja grada Splita. SDP je gospođu Narcisu doveo čak iz Istre kako bi sredila stanje u ovoj važnoj gradskoj kulturnoj ustanovi. No, umjesto sređivanja stanja u muzeju je vrlo brzo izbila pobuna djelatnika protiv ravnateljice…

Otvoreno su ju optužili za mobbing i zastrašivanje, a u jednom dopisu postavili pitanje – što je s postavom ove važne institucije u kojem građa iz 20. stoljeća gotovo uopće ne postoji, pa ispada kako je Split iz 19. uletio ravno u 21. stoljeće?! Upućeni tvrde kako će mandad gospođe Narcise na čelu Muzeja grada Splita biti zapažen po vinskim zabavama u antičkoj dvorani muzeja.

Dežurni higijeničari revolucionarnih vrijednosti

Nova gradska vlast pokušala je sanirati situaciju imenovanjem novinarke Branke Brekalo za novu ravnateljicu Muzeja grada Splita. Brekalo je godinama pratila kulturni život Splita i Dalmacije, bila je članica Kazališnog vijeća HNK-a Split, a odlikovana je i redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

Ipak, najveću uzbunu u u gradu pod Marjanom izazvala je smjena, odnosno, ponovni neizbor Tamare Visković na mjesto ravnatelja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Nakon što Tamari Visković nije produžen mandat na čelu te ustanove, na zadnje noge propeli su se svi splitski, ali i svi ljevičari  Hrvatske. Naime, upravno vijeće ove ustanove za novog ravnatelja predložilo je mladog povjesničara, doktoranta, Ivu Uglešića. Mladi je ravnatelj u jednoj izjavi medijima priznao članstvo u HDZ-u: „Običan sam član, nikada nisam obnašao nikakvu funkciju u HDZ-u“, izjavio je tada Uglešić.

No, bilo je to dovoljno da izazove gnjev Jurice Pavičića, Ivice Ivaniševića, Damira Petranovića, Dragana Markovine, Mate Prlića i ostalih splitskih dežurnih higijeničara revolucionarnih vrijednosti. Isti tren, Uglešić je postao politički oktroiran ravnatelj, a Tamara Visković, siroti profesionalac koji je nastradao od politike. Međutim, kada smo malo istražili prošlost gospođe Visković, shvatili smo kako se radi o iskusnom kadru, štoviše, kadru ogrezlom u politici.

Naime, Tamara Visković je već obnašala funkciju gradske pročelnice za kulturu. Na ovu funkciju je došla zahvaljujući bliskim vezama s listom Velog mista. Potom je za mandata Ive Baldasra i SDP-a imenovana ravnateljicom Zlatnih vrata, a posljednji njen politički izlet bio je na listi Dragana Markovine. Tako je Tamara Visković zauzela ponosno drugo mjesto, odmah iza Markovine, na kandidacijskoj listi Nove ljevice na proteklim izborima za splitsko Gradsko vijeće.

Stoga, pričati o Tamari Visković kao o profesionalcu koji nema veze s politikom je bludničenje nad zdravim razumom. Kada pogledamo program rada kinoteke Zlatna vrata, koja je za razliku od obrazovnog segmenta Centra bila u fokusu donedavne ravnateljice, vidimo i zašto splitska dežurna revolucionarna piskarala brane Tamaru Visković. Gledajući u repertoar kinoteke svako malo nam iskoči neko filmsko ostvarenje iz „regiona“. Gledajući popis tribina i predsatvljanja knjiga, susrećemo Ivančića, Dežulovića, Markovinu… Jasno je kako su Zlatna vrata za mandata Tamare Visković bila bastion iz kojeg se širila jedna ideologija i jedan svjetonazor.

Sloboda medija u Splitu. Što je to?

Imenovanje Ive Uglešića za novog ravnatelja, očito će pokvariti idilu u Zlatnim vratima, pa se zbog ovog skandala, kako kaže Petranović, traži i ostavka splitskog gradonačelnika. Ivica Ivanišević ide čak i dalje, pa se u Slobodnoj Dalmaciji pita – otkud mladom Uglešiću uopće pravo da se – kandidira!! Nikako ne treba zanemariti ni činjenicu kako je Tamara Visković – kći Nikole Viskovića. Radi se o dugogodišnjem profesoru na Pravnom fakultetu u Splitu, dekanu i saborskom zastupniku. I ono što je mnogo važnije – istaknutom ljevičaru u Splitu. Kada s ove strane sagledamo napade na Ivu Uglešića i seriju naručenih članka u Slobodnoj Dalmaciji i na Dalmatinskom portalu, stvari postaju mnogo jasnije…

U bilo kojoj drugoj zemlji, u bilo kojem drugom gradu, ovakva zamjena teza i skandalozni napisi duboko ideološki obojenih novinara, naišli bi na kolektivnu osudu demokratske javnosti. Međutim, živimo u Hrvatskoj, a radnja se odvija u Splitu. Grad je to u kojem je sloboda medija na najnižim razinama u njegovoj povijesti, u kojem postoji monopol na informacije, a novinari se umjesto novinarskim poslom bave ideološkim obradama poželjnih i nepoželjnih. Novinari su postali ideološki i politički radnici koji uređuju kulturnu i političku scenu, a samim time i javni život.

Možda će skandalozno zvučati, ali više je medijskih sloboda u Splitu bilo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nego danas. Naime, čak i tada, pod Karađorđevićevom čizmom, u Splitu je postojalo nekoliko glasila koja su njegovala hrvatsku nacionalnu misao. Danas,  niti za jedan portal u Splitu, a kamoli za dnevni list ili tjednik, ne možemo kazati kako za glavni cilj ima – njegovanje hrvatske nacionalne misli, kulture i tradicije.

Štoviše, kulturna scena se pokušava prilagoditi medijskoj, a nad svima koji se drznu umiješati u takve planove, provodi se nesmiljena medijska hajka. I to su  splitska realnost i sadašnjost!

 

Željko Primorac / Dnevno7