Mile Prpa: Biblijsko promišljanje ispred Stepinčeve katedrale
Posebnu težinu ima što Nadbiskup zagrebački niti jednom riječju nije spomenuo Blaženog blagopokojnog Alojzija Stepinca i to pred katedralom koja nosi neformalni popularni naziv „Stepinčeva katedrala“.To zasigurno nije doprinos njegovoj kanonizaciji, već obrnuto, nije ga se željelo tamo ni spomenuti, jer to zacijelo ne bi dobro zvučalo u ušima nekih nazočnih osoba koji ne žele njegovu kanonizaciju, pače istoj se protive i stavljaju ga među krivce,malte ne krvnike, suprotno svakom razumu.
Vraćam se u 33. godinu prvog stoljeća, godine Kristove muke, smrti i uskrsnuća. I pitam se - Zašto je narod vikao»Krv njegova na nas i na djecu našu!«?
Toga dana rulja je vikala: »Raspni, raspni ga!« Pilat je pitao: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice… Ali oni navaljivahu iz sveg glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača.» ( Luka 23). Sav narod je vikao: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« (Matej 27).
Nažalost, taj zaziv krvi na njih i njihovo potomstvo (misleći na Židove) bila je nazočna dvije tisuće godina, a počela je kod njihovog ustanka tridesetak godina nakon razapinjanja Krista, kad su izgubili i „ domovinu i državu“, velika većina ih je nastradala, tek dio ih je preživio i razasuli se po tada cijelom poznatom svijetu.
A njhovo stradanje kulminiralo je u vrijeme Drugog svjetskog rata, kad ih je na najbrutalniji način ubijeno oko šest milijuna. Zbilja prestrašno, i nitko od onih koji su u tome sudjelovali ne mogu pred Bogom oprati ruke poput pranja ruku Pilata pred Isusom, u smislu da on nema ništa protiv tog pravednika.
Kako autoru ovog teksta, ne pada ni na kraj pameti, da je za židovsku tragediju krivo razapinjanje Krista. Jer to sve što su njima (Židovima) učinili upravo je suprotno cjelokupnom Kristovu nauku i ljubavi. Po principu tko tebe kamenom ti njega kruhom“.
Na molitveno-komemorativnom skupu Holokausta ispred Zagrebačke katedrale nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić održao je govor, u kojem bi se s mnogo stvari suglasili i podržali ga, ali neke njegove tvrdnje suprotne su Kristovu nauku, a da posebno i ne kažem suprotne i činjeničnom stanju.
Hrvatski narod nije antisemitstki, to nikad nije bio do Drugog svjetskoga rata. Kad u njemu nije samostalno odlučivao, već pod velikim pritiskom Trećeg Reicha i Hitlera većina Židova iz NDH transportirana je prema Njemačkoj. Ali to ne umanjuje težinu odgovornosti. Identično su to isto činili brojni narodi u tadanjoj pokorenoj Europi poput Francuza, Mađara, Srba i još nekoliko drugih država. Prema nekim istraživanjima - najmanje je Židova izravno i neizravno nastradalo upravo u Hrvatskoj u odnosu na tada antisemitske države u Europi.
A poslije rata, do danas, u Hrvatskoj se nije čula niti jedna anti semitska riječ, već poštovanje prema narodu koji je dao veliki prilog napredku cijele ljudske civilizacije, a trpio je mnoge pogrome i stradanja u brojnim europskim državama. (Trideset i sedam posto nobelovaca potječe iz tog naroda). To vam govori sve.
Inače, općenito rečeno, u povijesti svijeta bilo je mnogo holokausta ili genocida, tada se to zvalo pokoljima; Na pr. holokaust Julija Cesara nad Galima u Francuskoj. Brojni pokolji u Novom svijetu nakon njegovog otkrića učinjeni od strane europskih kolonista nad domorodcima, holokaust nad Ukrajincima, nad Armencima, nad Aboriđinima u Australiji i brojni drugi suvremeni holokausti sve do naših dana.
Za Holokaust nad Židovima u svijetu je mnogo krivaca, a ne samo Hitler. On je glavni krivac. Sjetimo se da se prije toga dogodio, negdje tridesetih godina prošlog stoljeća, u Ukrajini strašan Holokaust počinjen od strane Staljina i komunista, pod imenom Gladomor, kad je nastradalo negdje između sedm i devet milijuna Ukrajinaca, a od toga broja oko tri milijuna njihove djece.To nitko ne spominje.
Sve što su učinili komunisti i kroz povijest kolonisti, to se ne smije spominjati, a kamo li procesuirati, niti se službeno ne smije komunistima i njihovom sinovima i unučadi stavljati na savjest. To mora pasti u zaborav da bi doživjeli „pročišćenje“ istine.
Ako je taj dan pred katedralom proglašen za dan Holokausta, trebalo je bar s par riječi progovoriti i o drugim holokaustima, od kojeg ima nekoliko i većih od Holokausta nego nad Židovima. Ali to se prešućuje.
Za vrijeme NDH srušena je židovska sinagoga i to ona u Zagrebu, što nam je u svakom, posebno u vjerskom i kulturološkom smislu, vrlo žao.
Ali, kao istinoljubivi ljudi, moramo istaći da su poslije Drugog svjetskoga rata jugokomunističke vlasti srušile sve druge židovske sinagoge ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Jugoslaviji i (Negdje oko pedeset sinagoga) o tome niti riječi javno nikada, pa to nije ni spomenuto na ovom komemorativno-molitvenom spomenu ispred Zagrebačke katedrale.
Ponavljam - Sve zlo što su učinili komunisti i to mnogostruko puta veće, ne smije se spominjati, a kamo li procesuirati, niti se službeno smije komunistima i njihovom sinovima i unučadi stavljati na savjest..
Ali u govoru Nadbiskupa za drugu ratnu stranu to vrijedi. Čak i Magnum crimen proširuje i stavlja na savjest ne samo djedovima i očevima, već i njihovim sinovima i unučadi...,citiram:
„ Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom“. Djecu! Zar je to moguće??? – Zar to nije prava blasfemija!
Ovo, potrebno „pročišćenje istinom“ teško je razumjeti što je time pjesnik htio reći, ali sve više naginje prema onom što je narod (svjetina) urlala pred Pilatom autoprokletstvom „.....na nas i našu djecu“!.
Posebnu težinu ima što Nadbiskup niti jednom riječju nije spomenuo Blaženog blagopokojnog Alojzija Stepinca i to pred katedralom koja nosi neformalni popularni naziv „Stepinčeva katedrala“.To zasigurno nije doprinos njegovoj kanonizaciji, već obrnuto, nije ga se željelo tamo ni spomenuti, jer to zacijelo ne bi dobro zvučalo u ušima nekih nazočnih osoba koji ne žele njegovu kanonizaciju, pače istoj se protive i stavljaju ga među krivce,malte ne krvnike, suprotno svakom razumu. Proizlazi kao da ga se stidimo.
„Onaj koji je ljubitelj NDH ne može biti kršćanin.“ Ta tvrdnja je neka vrsta indirektnog mogućeg poziva na izoopćenja iz Crkve. Ali kako Lenjin reče – „Ako nešto ne štima narod se ne može smijeniti“
Prema Zakoniku kanonskoga prava ekskomunikacija je privremeno isključenje vjernika koji se teško ogriješio iz aktivnoga crkvenog zajedništva. Od kada u Crkvi postoji kazna ekskomunikacije i u kojem slučaju se danas nekoga izopćuje iz Crkve ....!
Danas nitko ne može biti ljubitelj NDH, to je mrtva stvar pa je nemoguće podržavati. Ovdje je nadbiskup svu težinu bacio na stranu države NDH, a ne na režim koji je u njoj vladao i činio zločine. Blaženi Alojzije Stepinac je uvijek razdvajao državu od režima.
To je učinio i na sudskom procesu pred komunističkim sudom, rekavši „Svaki narod na svijetu ima pravo imati svoju državu, a to se niječe samo Hrvatima...“ „Rekavši za sebe da bi bio ništarija kad ne bi osjećao bilo svoga naroda. Bl. Stepinac vrlo je jasno i snažno opomenuo sve one u Hrvatskoj.
Kad bi bilo po Nadbiskupovom, nikada više ne bi smjela postojati ni Njemačka država.
Svi narodi svijeta i svi ljudi svijeta bili bi ujedinjeni u različitosti da nije razdjelnice u smislu zlih i dobrih, moralnih i nemoralnih, poštenih i nepoštenih. (Codex moralis croaticum)
Mile Prpa