Može li politički sukob unitarista i separatista u BiH izazvati novi ratni sukob, pitanje je koje sve češće postavlja ne samo unutar BiH, nego i znatno šire. 

Čelnik SNSD-a Milorad Dodik najavio je ovih dana kako će krajem ovog mjeseca vladajuća koalicija u Narodnoj skupštini Republike Srpske izglasati zakone kojima će biti stavljena izvan snage suglasnosti na zakon o Oružanim snagama BiH, VTSV-u i Upravi za neizravno oporezivanje BiH, te uskratiti nadležnost za aktivnosti SIPA-i i OSA-i na teritoriju Republike Srpske, te vratiti stvari na početak - na Aneks 4 daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno na Ustav BiH.

>>

Pravno gledano, u najavama srpskog člana Predsjedništva BiH nema ništa sporno. Dodikove najave dovele bi do usklađivanja spomenutih zakona s Daytonskim mirovnim sporazumom i važećim Ustavom BiH, što niti u jednoj pravnoj državi ne bi bilo uopće sporno. Naime, spomenuti su zakoni posljenjih desetljeća nametnuti ili doneseni pod pritiskom OHR-a, ali bez intervencija u ustav BiH, odnosno u izvorno slovo Daytonskog sporazuma, što ih od početka stavlja u koliziju sa dva ključna akta na kojima počiva današnja BiH.

Međutim, kao i sve drugo, ovo je u BiH političko, a ne pravno pitanje.

Ovakve izjave srpskog člana Predsjedništva BiH, bošnjačka strana, ignorirajući odredbe važećeg Ustava BiH, proglašava separatističkim težnjama, pokušavajući tako izazvati reakciju međunarodne zajednice.

Zalažući će za građanski koncept uređenja BiH, na načelima jedan čovjek jedan glas, bošnjačke stranke, nakon posljednjeg popisa stanovništva, praktično se svim sredstvima bori za transformiranje tronacionalne, daytonske BiH u državu većinskog (bošnjačkog) naroda.

Tako se na unutarpolitičkoj sceni u BiH iznova potvrdilo postojanje dva ključna politička pola – separatističkog i unitarističkog.

Žestoko se boreći protiv ustavom propisanog načela konstitutivnosti naroda, kao i protiv izmjena Izbornog zakona koji bi omogućio provedbu presude Ustavnog suda BiH, koja nalaže izbor legitimnih predstavnika i hrvatskog ustavotvornog naroda u Predsjedništvo BiH te u Klub Hrvata Federalnog i Doma naroda Parlamenta BiH, velikobošnjački unitaristi produbili su sukob i sa političkim predstavnicima Hrvata u BiH, trećeg ustavnopravnog naroda u BiH.

Bošnjački politički predstavnici idu tako daleko da traže ukidanje zakonodavnih funkcija Federalnog doma naroda, kako bi u potpunosti ovladali Federacijom, a Hrvate eliminirali kao suveren i ustavnopravan narod.

Pojednostavljeno kazano – bošnjački politički predstavnici svim sredstvima bore se za rušenje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH, koji je Bosnu i Hercegovinu definirao kao federativnu državu dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Srbi i Bošnjaci, zahvaljujući svojoj brojnosti i odrednicama Daytonskog sporazuma, kontroliraju ključne institucija u Banja Luci i Sarajevu. Istodobno, hrvatski narod u BiH, iako ustavotvoran, kao najmalobrojniji narod u BiH, zahvaljujući odredbama Daytonskog sporazuma u podređenom je položaju. Ta podređenost ima uzročnike u nepostojanju hrvatskog entiteta u BiH, što su kao problem počeli uviđati i bivši predstavnici američke diplomacije poput Williama Montgomerya.

Kako bi se situacija mogla  razvijati?

U razdoblju koje je pred nama kriza bi se mogla dodatno proširiti. Krene li Narodna skupština Republike Srpske u ono što je Milorad Dodik najavio logično je očekivati da će bošnjačka strana odgovoriti preko Tužiteljstva, koje je posljednjim događajima stavljeno pod nadzor Bakira Izetbegovića, i to optužnicom za “podrivanje ustavnog poretka”.

Međutim, bilo bi dvojbeno protiv koga bi ta optužnica bila podignuta, protiv Milorada Dodika koji je najavio usklađivanje zakonodavstva manjeg entiteta s ustavom BiH i Daytonskim sporazumom, protiv predsjednika NS Republike Srpske koji bi takve odluke stavio na dnevni red, ili svih zastupnika koji bi glasovali za takvu odluku.

Drugo je pitanje što bi ta optužnica bila neutemeljena, jer ustavom BiH nije predviđeno da BiH ima Oružane snage BiH, VTSV, neizravne poreze, SIPA-u, OSA-u.

Logično je pretpostaviti da će u slučaju stavljanja izvan snage suglasnosti na zakon o Oružanim snagama BiH, VTSV-u i Upravi za neizravno oporezivanje BiH, te uskraćivanja nadležnost za aktivnosti SIPA-i i OSA-i na teritoriju Republike, doći do ponovnog formiranja tih institucija na prostoru manjeg entiteta, ali I povlačenja srpskih predstavnika iz spomenutih institucija te će institucije RS-a vrlo brzo zagospodariti djelovima ovih institucija na prostoru RS-a, uključujući i djelove represivnog sustava: vojsku, OSA-u I SIPA-u.

Sve i kad ne bi bilo tako, teško je pretpostaviti da bi aktualni direktor SIP-a Darko Ćulum, koji je kadar Dodikovog SNSD-a, prihvatio izvršiti naredbu Tužiteljstva BiH, što je njegova zakonska dužnost, protiv svog stranačkog šefa Milorada Dodika ili zastupnika u NS RS, U slučaju ovakvog scenarija došlo bi do sukoba između pripadnika SIPA-e i pripadnika MUP-a Republike Srpske, koji bi štitili pravni poredak manjeg entiteta i novousvojene zakone ovog entiteta.

Eventualni angažman Federalne policije, koja po Ustavu BiH, nema pravo intervenirati izvan Federacije BiH, u prostoru drugog entiteta, bio bi nemoguća misija, jer je po važećem Ustavu BiH i Daytonskom sporazumu takav pokušaj trertian kao agresija.

Nemoguća misija svakako je i angažman Oružanih snaga BiH. I to iz prostog razloga što vojska BiH nema ovlasti intervenirati u unutarnjim sukobima, a uz rečeno, oružane snage ne mogu biti aktivirane bez konsenzusa trojice članova Predsjedništva BiH, od kojih je jedan Milorad Dodik.

Institucije na razini BiH, kad se stvari sagledaju ćinjenično, nemaju načina onemogućiti scenarij kakav je najavio Milorad Dodik. Jednako tako, važno je naglasiti da ovim činom ne bi bila počinjena secesija, kako to Izetbegović tvrdi, nego bi stvari bile pravno vraćene u okvire Ustava i Daytonskog sporazuma.

Međutim, zabrinjavajuća je izjava Bakira Izetbegovića koji je ovih dana, iznova dolijevajući ulje na vatru, najavio kako je “milijun i 450.000 patriota, uz pomoć međunarodne zajednice, spremno spriječiti odcjepljenje bilo kojeg dijela BiH”.

Nejasno je međutim u sastavu koje institucije, i temeljem kojeg pravnog akta, bi ti Bakirovi “patrioti” bili poslani na prostor Republike Srpske? Nejasno je, isto tako, da bi predstavnici međunarodne zajednice u BiH, uključujući Eufor i NATO, u sklopu paravojnih postrojbi, koje bi predvodio Bakir Izetbegović, ratovali na prostoru Republike Srpske?

 Sumirajući rečeno, stječe se dojam kako srpsko političko vodstvo u BiH na čelu s Miloradom Dodikom, bez obzira što netko mislio o njima, vuče poteze temeljene na Ustavu BiH i Daytonskom mirovnom sporazumu, dok iz kruga Bakira Izetbegovića dolaze vrlo opasne prijetnje i scenariji koji su u suprotnosti s važećim Ustavom BiH.

Na ključnim predstavnicima međunarodne zajednice u BiH, napose američkim i onima iz EU-a, odgovorna je zadaća sjedanja za pregovaračkiu stol s predstavnicima ključnih političkih stranaka u BiH, i postizanja političkog konsenzusa o budućnosti BiH. Bez obzira što ih Milorad Dodik ignorira a Bakir Izetbegović poziva da zajedno s njegovim paravojnim postrojbama napadnu Banja Luku.

 

Ilija Zovko