Logo

Uistinu je čovjek prinuđen ironično se smješkati i odmahivati glavom kada se prisjeti svih protuobavještajnih uradaka „hrvatskih“ novinara kojima se domaća  javnost,  dulje vremensko razdoblje, pokušava  uvjeriti  kako se mala  Slovenija  odvažila na korak blokiranja  hrvatskog  put ka članstvu u Europskoj uniji.

 

Još veću dozu podsmijeha izazivala su, svojedobna, diplomatska nastojanja nekadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, koji je u svojstvu sebi podređenog i narcisoidnog  ministra vanjskih poslova, naivno nastojao pridobiti naklonost onih međunarodnih krugova u čije je ime Slovenija i otpočela trgovinu na račun  hrvatskog državnog teritorija.

O nastavku ove priče ne treba uzalud gubiti riječi. Gole činjenice o Sanaderovom odstupanju, Kosoričinom nastupanju i koketiranju sa Pahorom sasvim dovoljno govore.

Međutim, ovdje je svakako važno naglasiti ulogu „hrvatskih“ medija u inauguriranju  tzv. hrvatske politike novog smjera.

Glavne medijske kuće godinama su provodile operaciju stvaranja kulta Ive Sanadera. Međutim, u jednom su trenutku ti isti mediji napravili iznenadni  preokret. Njihova nova ljubimica, uz Mesića, Pusićku i Josipovića, odjedanput postaje aktualna hrvatska premijerka, a njen prethodnik, od strane tih istih urednika i novinara, biva promoviran u najomraženiju osobu u Hrvata.

Ono što posebice zabrinjava svakako je spoznaja da ogromna većina „običnih smrtnika“ nikako ne želi razumjeti  ulogu „hrvatskih“ medija u stvaranju i rušenju političke karizme Ive Sanadera.

Još gore od rečenog djeluje prosudba da će ista medijska operacija biti primijenjena  i u slučaju aktualne premijerke. Naravno, taj će trenutak doći tek onda kad aktualna premijerka obavi sve zadaće i bude pronađena nova osoba, pogodna za ulogu  novog glasnogovornika tuđih interesa.

Kad proces dođe u tu fazu onda će isti ovi urednici, koji Kosorici pridaju značaj heroine, odjedanput okrenuti „ploču“ i otpočeti plan njenog rušenja i pripreme terena za dolazak nekog novog medijskog „heroja“ ili „heroine“.

Prije nekoliko dana određeni su se hrvatski mediji osudili objaviti informaciju o ciljevima tajnog britanskog plana, na temelju  koga bi se  predsjednik Srbije Boris Tadić trebao angažirati  u promicanju Sporazuma o arbitraži sa Slovenijom. Međutim, rijetki se usude u kontekst tog istog plana staviti i većinu aktivnosti predsjednika Josipovića od njegovog izbora do danas.

Josipovićev sarajevski govor, njegova neformalna i formalna „druženja“ sa Borisom Tadićem, pa i najavljeni posjet Republici  Srpskoj i sudjelovanje na sarajevskom summitu EU/zapadni Balkan, dio su šireg plana kreiranog u anglo-američkim obavještajnim krugovima.

Hrvatski mediji prešućuju i vrlo čudnu podudarnost u izjavama aktualnog hrvatskog predsjednika i dnevnika Ratka Mladića, kojeg tužiteljstvo Haškog suda, bez obzira što je riječ o dnevniku vođenom sa nekoliko različitih rukopisa, pod svaku cijenu želi uvesti u postupak; i to  kao navodni dokaz o navodnim hrvatsko-srpskim ratnim dogovorima vezanim za podjelu Bosne i Hercegovine.

Uz kazano, medijima uopće nije problem doći  u posjed dokumenta, rađenog  za potrebe  člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i njegovog MVP Svena Alkalaja, koji govore o izgradnji  luke u Neumu i „pravu BiH da kroz vlastite teritorijalne vode osigura pristup međunarodnim vodama“.

Naravno, „hrvatski“ mediji  ovo prešućuju. Ukoliko bi u ovim trenucima sve ove informacije bile  objavljene netko bi mogao prepoznati da BiH uskoro otvara isti problem kakav Hrvatska danas ima sa Slovenijom.

Istovremeno otvaranje ova dva problema bio bi, morate priznati, sasvim dovoljan dokaz o postojanju šire međunarodne zavjere uperene protiv hrvatske suverenosti i samostalnosti.

Iz istih razloga, u domaćoj su javnosti prešućene i inicijative o zajedničkim sastancima Vlade RH sa njihovim kolegama u Beogradu i Sarajevu. Na istom tom fonu trebamo  promatrati i najavu hrvatsko-srpskog vojnog sporazuma, o kome hrvatska javnost uporno šuti. Logično bi bilo da o najavama jednog ovakvog sporazuma progovore hrvatski branitelji, obitelji zatočenih i nestalih, neovisni intelektualci.

Međutim, Hrvatska je država u kojoj javnosti nema. Umjesto javnosti progovara aktualna premijerka. Poručujući nam kako „bez branitelja i Tuđmana Hrvatska ne bi bila na putu EU“ zapravo nas sve skupa vrijeđa i ponižava.

Hrvatski narod ne boluje od kolektivne amnezije. U Domovinskom ratu taj se narod, predvođen dr. Tuđmanom, borio za nacionalnu suverenost i  međunarodno priznanje. Stoga, korištenje ovakvih jeftinih floskula u kombinaciji sa nizom iznuđenih političkih poteza negacija je Tuđmanove politike i kršenje Ustava Republike Hrvatske.

Pitanja spomenuta u ovom osvrtu zahtijevaju jasne i nedvosmislene odgovore čelnih ljudi današnje Republike Hrvatske.

To je ono što današnja hrvatska javnost od njih očekuje!

Međutim, aktualni hrvatski čelnici bolje od nas znaju razloge  uspona i pada Ive Sanadera. Upravo je to i temeljni razlog što nas smatraju „ruljom“ koja boluje od amnezije, i  kojoj nisu dužni ništa pojašnjavati!

 

Ilija Zovko

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.