Hrvatska se, prema nekim procjenama, nalazi u središtu III. svjetskoga rata, o kojem danas govore mnogi teolozi, geopolitičari, znanstvenici, vojni stratezi i povjesničari u svijetu.

Terorizam koji se skriva iza muslimanskih krilatica, a čiji stvarni vođe su nepoznati, pa nuklearno oružje kojim prijeti Sjeverna Koreja i prirodno snažne reakcije predsjednika SAD-a, uzdižu do ekstrema realnost svjetske nesigurnosti. U sadašnjoj fazi   nju je započela Rusija agresijom na Ukrajinu (2014.), a sekte ''liberala'' sa Zapada usavršile su je svojom destabilizacijom Bliskog i Srednjeg Istoka, s procesom tobožnje demokratizacije do tada relativno važnih i neovisnih država u toj regiji.

Taj ''rat'' našu državu neizravno pogađa u sklopu općih previranja od Jugoistoka Azije do Zapadne Europe, a obrana hrvatske sigurnosti i opstojnosti morala bi se, u takovim okolnostima, obvezno nalaziti u rukama najsposobnijih, državotvornih ljudi, s vizijom i znanjem.

Međutim, zbog agresivnog informativnog promicanja raznih dogma, državnih dužnosnika, provokatora, saveza i korumpiranih '' preobraćenika'' koji očito narušavaju hrvatska prava i interese, prirodne zakone i vjerske vrijednosti, predvidljivo je da bi u nekoj kritičnoj situaciji odgovor Hrvatske mogao biti nedostatan. Čak i malverzacije vezane uz neriješen slučaj ''Agrokor'' imaju utjecaj na sigurnosne ugroze.

Posebice je danas rizično ponašanje djelova sarajevskih vlaszi i njihovo usklađivanje s ruskim i turskim planovima, koji prema mnogim pokazateljima nose u sebi prijetnje koje proizlaze iz gomilanja islamskih ekstremista na Jadranu i na hrvatskoj istočnoj granici.

Protiv stabilnosti Republike Hrvatske, protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini i protiv mira u Europi, nasilno djeluje ta pojava. Agresivna doktrina i praksa, delirij raznih pretendenata na gospodarenje svijetom, potiču te napetosti u Sarajevu. Izetbegovićeva parasustavna mašinerija protuhrvatstva i ovisnosti o Turskoj, pokazuje sve veći stupan ovisnosti o Moskvi i Beogradu.

REVOLUCIJE I RATOVI ZA NOVO DOBA

Stvaranje moralnog, filozofskog, kulturološkog, političkog, administrativnog i sigurnosnog kaosa preduvjeti su ne samo za revolucije kao što su to bile, uz mnoge druge, ona francuska i kasnija ruska.

Kaos koji nastaje u današnjim vremenima u Europi, a posebice u europskim zemljama koje su se tek pred dvadeset godina oslobodile vladavine komunističkog organiziranog kriminala, ukazuje djelomično na metodologiju Antonia Gramscia, ali širi se i na osnovi drugih elemenata predratnoga tipa. Fenomen ilegalnih migracija Azijata i Afrikanaca, prisilno nametnut uz visoki zagovor i poticaje koji stižu akterima tih procesa, stvaraju veliku zabrinutost kod nezavisnih intelektualaca, uz atentate i najave da će se uskoro i službeno EU podijeliti u moćne i u slabe države.

Ukoliko je kaos spontan ili slučajan, izrodit će nepredvidljive proizvode, ali ako je cijeli taj generalizirani potres programiran, onda on nedvojbeno ima za svrhu izgradnju novog, već zacrtanog ratnog i subverzivnog sustava. Što se naše zemlje tiče, iz njega bi nakon novog prolijevanja hrvatske krvi, i sam pojam ''Bog'' trebao biti apsolutno izopćen, a lik čovjeka bi se morao svesti na nekakvu vrstu dehumaniziranoga bića, podložnog maloj diktatorskoj ''eliti''. O suverenitetu nacija i dostojanstvu ljudi, više ne bi bilo ni govora.

TEORIJE O TAJNIM NADVLADINIM ORGANIZACIJAMA

Analitičar postkomunističke Europe Vittorio Bernaud duboko je uzrujao lažne liberale, neokomuniste, odnosno kripto komuniste, korupcijske lige i monopoliste ovoga dijela našega kontinenta, tvrdnjom da se je sotonizam, kao vrhovni programer, uvukao u vlade ali i u međunarodne ustanove, kako bi održao na snazi nasljedstvo crvenih režima i moć njihovih nomenklatura.

U državama jugoistočne Europe u kojima su i do 1990. vladali, aparatčiki i njihovi nasljednici su na djelu, jer ono što se smatra ''elitom'' zapadne Europe, toliko je zamagljeno da su ti čelnici vlastita vrata otvorili masama ljudi iz drugih svjetova koji se uopće ne žele integrirati u našu civilizaciju.

Istovremeno,otvorena su vrata odjednom teroristima i nositeljima svemogućih perverzija.  Ubrzo je na Bernaudove teze odgovorila sotonistička ''Ordo Templis Orientalis'' (OTO) preko svojih ''dobro informiranih znanstvenika.'' Oni smatraju da su optužbe neosnovane, jer se iz neznanja miješa sotonizam s masonerijom, s tvrdnjom da sotonisti ne postoje, ili isto kao i masoni, ako postoje to su samo neki diletanti koji se igraju pojavama Antike i nisu opasnost za nikoga.

Na primjer, to bi značilo da je u Hrvatskoj potpuno neumjesno "uprijeti prstom" u bilo kojega od ta dva sklopa, kao i u izjavu Ive Josipovića iz vremena kampanje za predsjednika Republike, krajem 2009., kada je priznao da je on ''princ svjetla'', koristeći rječnik onih tajnih organizacija koje se klanjaju Nečastivome. Bernaud tvrdi da samo tri najviša stupnja svih priznatih loža, ali također i svi članovi onih drugih potpuno tajnih i nigdje registriranih loža, imaju vezu sa sotonom. Ipak se je proširilo 'šuškanje' o tom postkomunističkom svijetu, u kojem sotonizam, navodno, snažno prednjači.

Usput rečeno, demant koji je ispušten iz OTO-a svakako je smirio i Pusićeve i Vlaisavljevićku i njoj dragog Milorada Pupovca, inače visokog dužnosnika komunističke partije u doba Jugoslavije, i njegovog posinka zastupnika, te svima njima drage prijatelje Budimira Lončara i Stjepana Mesića. Ipak, kaos koji im se pripisuje i koji predvode, raste i dalje, s regionalnim epicentrom u BiH i sa beogradskim i slovenskim doprinosom. Vučićeve i Erjavčeve izjave, odraz su tog podmetnutog minskog polja, koji s Istoka i Zapada sve više steže Hrvatsku.

KRTICE, ''NEPOSTOJEĆE'' LOŽE I SOTONISTI

Ne treba se bojati tih loža ili sekti (koje kako smo vidjeli uopće ''ne postoje'') iako će mnogima biti zanimljive informacije o toj materiji.

Najpopularnija figura sotonizma u zadnjih sto godina bio je Englez A. Crowley, koji je najavio u svoje - ne toliko daleko vrijeme, da je njegov glavni neprijatelj Isus Krist, i da kada on - dotični bogohulj – ''Krista porazi za uvijek'', s njime će uništiti i sve kršćane, a pogotovo sve katolike za sva vremena.

Stanoviti elaborati koji se bave tajnom diplomacijom i filozofijom XXI st., bilježe da su njihove glavne centrale u New Yorku, Amsterdamu, Londonu, Ženevi, Parizu, Torinu i San Franciscu.

U Hrvatskoj , naravno da ih nema, među nama su samo aktivne udruge služinčadi, a ta služinčad plazi po Markovom trgu, po medijskim redakcijama i nekim stranim predstavništvima.

Kako se može Republici Hrvatskoj i Hrvatima u Bosni i Hercegovini vratiti sigurnost i dostojanstvo?

Svakako suočavanjem s prošlošću i lustracijomu ključnim porama društva, svakako domoljubnim i kršćanskim obrazovanjem (a ne Jokićevim dogmatizmom i AF falsificiranjem povijesti). Svakako demokratskim i hrabrim političkimčelnicima, koji neće i dalje puzati pred nositeljima tuđih naredbi i raznih oblika mita.

Jesmo li na putu ostvarenja tih pretpostavka?

Još uvijek nismo, koliko je god uoči svih izbora od 2.000 godine do danas, narod vjerovao da će to postići svojim glasom, kroz parlamentarizam. Vjerojatno je slobodno novinarstvo, ostalo kao jedini kisik Hrvatske. Malo ga ima i na opskrbi tim kisikom treba žurno poraditi.

Na žalost, od ove Vlade ne možemo očekivati punu potporu na tom planu, jer financijsku potporu dobivaju i četnički i komunistički revanšisti, ili kao mediji ili kao pojedinci u medijima.

Zato treba organizirati veliku nacionalnu akciju kako bi se osnovala ozbiljna izdavačka kuća i televizija koje bi mogle neovisno raditi, pod znakom istine i slobode. To je veliki hrvatski posao kojeg mogu ostvariti postojeće ili novo formirane udruge, zatim branitelji pa i manje stranke koje ne moraju imati parlamentarni status, jer poznato je koliko je pogrešan naš izborni zakon. Snaga ovakve inicijative proizlazit će iz hrabrosti i požrtvovnosti.

 

DOMAGOJ ANTE PETRIĆ

Share
0