Na šestom – do sada zadnjem održanom Kongresu Hrvatskog žrtvoslovnog društva, u svom izlaganju istaknuo sam kako je Viktimologija posljednja obrambena vrta ljudskih prava u našem zamračenom svijetu.

Viktimologija se dokazuje kao objektivna znanost, koja ne podržava ni pozitivnu ni negativnu diskriminaciju, jer diskriminacija je uvijek nepravedna te stvara osnove za ponavljanje zala čije posljedice se nastoji izbjeći . Ona djeluje na osnovi postojanja žrtve i stvarnih situacija, na osnovi objektivne istine, a ne kreira (kao što to čine mnoge sada postojeće organizacije ''obrane ljudskih prava'' koje zloupotrebljavaju politiku. Ne ''fabricira'', dakle, norme po kojima se izrađuju slučajevi na osnovi ideoloških predrasuda i financijskih interesa.

Takve udruge su stvorene – na primjer u Hrvatskoj – za profit ideoloških minornih kamarila i u mnogim se slučajevima otvoreno izruguju ljudskim pravima te lažno i bestidno optužuju ispravne ljude koji se ne pokoravaju njihovom diktatu i njihovim krivotvorinama.

Rad mnogih od tih organizacija, koje čak javno priznavaju da su dio jedne velike mreže ideološke naravi, pretvorio se je u čimbenika moći i financijske dobiti za njihove fabulatore. Postao je natjecateljska platforma za različite klevete i ucjene. Suprotno tim manipulacijama, Viktimologija je znanstveni i dokumentirani putokaz za obranu prava čovjeka, ljudi, pojedinaca, skupina, zajednica i naroda u širokom i pojedinačnom kontekstu.

Zlouporaba pojma ''ljudska prava'' kao alat za provedbu svemogućih nemoralnih pa i kriminalnih radnja u rukama raznih Pupovaca, Teršelićki, Pusića, itd. izopačila je časna nastojanja da naša civilizacija konsolidira i nadogradi sustav garancija i mira.

Pod ucjenom, na ciljniku UDBA-e

Republika Hrvatska pa i sama predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, hrvatski branitelji i istaknuti političari, Vlada, zaslužne osobe u Katoličkoj crkvi, čestiti novinari i znanstvenici, športaši, uz cijeli institucionalni sustav, taoci su ucjenjivača o kojima govorimo.

Neki se moraju bojati za egzistenciju, neki za vlastiti život ili život svojih najdražih, drugi svakodnevno sa strahom otvaraju klevetničke novine i prate klevetnike koji se pojavljuju na TV programima, jer ako netko korisno i pošteno nešto radi, prije ili kasnije može biti bačen u svinjac jugoslavenske i komunističke klevetničke patologije koja upravlja medijskom scenom.

Iako se je očekivalo da s parlamentarnim izborima u studenome 2015. završava diktatura takve posebne vrste političkog organiziranog kriminala, ništa pozitivnoga nije se dogodilo.

Opasan eksperiment u politici

Sve je to poznato predsjedniku stranke koja će po svemu sudeći imati zadnju riječ u procesima koji slijede, Andreju Plenkoviću. Danas Plenković ima veću političku težinu nego opozvani premijer Tihomir Orešković, koji iza sebe nema ni stranke, ni potpore zakonodavaca ni jasnih planova de se vrati na čelo Vlade nakon izbora.

To stvara situaciju u kojoj Plenković kao predsjednik stranke koja drži dobar dio političke moći i kandidira se potpuno jasno za predsjednika vlade, mora pristupiti rješavanju opće krize u društvu a ne "uhljebljivanju" svojih kadrova na različite pozicije. On već sada polaže ispit, težak ispit koji se samo položiti može vjerom, inteligencijom, domoljubljem i sustavnim djelovanjem.

Teško je danas protumačiti što je to Tomislav Karamarko kao tadašnji predsjednik HDZ-a, dan nakon zadnjih parlamentarnih izbora htio postići s onom informacijom o krivotvorenju u korist SDP-a pri prebrojavanju glasova. Informacija je već u tim trenucima bila čudnovata ali i prilično vjerodostojna – a da bi poslije dopustio da vjetar odnese njegove riječi.

Naime, dana 22.07.2016., DIP zahtjeva da se svi birački listići koji su pokupljeni iz biračkih kutija tijekom tih izbora unište, prijevremeno i nepotrebno…

Čudnovate su se stvari događale i punih šest narednih mjeseci, od tih izbora i pada Vlade, s koaliranjima i protukoaliranjima, sa zagonetnim (sve do danas) MOST-om i s drskošću SDP-a koji protusustavno, s ruba, mjesecima radi na neprestanoj kaotizaciji države. Čudan je bio i taj odnos HDZ-a s Milanom Bandićem koji malo želi ratovati s povijesti Hrvatske, a onda malo priča o budućnosti, istovremeno sklapajući matematički i logički neodržive saveze.

Još kontroverznije i sramotnije djeluju operacije sa Vesnom Pusić, osobom koja je sebe osobno, ali i Hrvatsku, svojom kandidaturom za glavnu tajnicu UN-a. Vesna Pusić, poražena je u svojim pokušajima vlastitog krunjenja u toj svjetskoj krovnoj organizaciji. Poražena je na kraju političke balade koju je počela komponirati s Jadrankom Kosor - Vlaisavljević i Vladimirom Šeksom a nastavila sa Zoranom Milanovićem i Ivom Josipovićem.

Dok Vesna Pusić pokušava doći sebi od poraza u Ujedinjenim narodima i aktivnosti Povjerenstva za sukob interesa u slučaju prebacivanja novca bratu, Jadranka Kosor se preko medija nudi HDZ-u poručujući kako su se "njeni dečki opet vratili". Da nije tragično, nekome bi možda bilo i smješno!

Ipak, treba sačekati i vidjeti kojim će putem stvari ići. Jadranki Vlaisavljević očito institucije stranke i statut ne znače ništa. Ona je već jedanput oktroiranom odlukom, mimo zdravih kriterija i statuta, imenovana za predsjednicu stranke i Vlade. Međutim, danas neka druga vremena i trendovi vladaju, tako da je izvjesno kako politička konkurencija Vlaisavljevićku koristi za svoje potrebe i možebitna predizborna preslagivanja u HDZ-u.

Koliko vidim, dio javnosti nije sa odobravanjem dočekao Andreja Plenkovića. Neki ga unaprijed kritiziraju zbog svojih nerealiziranih ambicija a neki zbog potreba političke konkurencije. Međutim, ne bi bilo pragmatično niti razumski unaprijed poništiti sva pozitivna iščekivanja u slučaju novog predsjednika HDZ-a. Plenkoviću treba dati vremena i prosuđivati ga na temelju njegovih učinaka a ne na temelju fabriciranih poluinformacija i različitih objeda plasiranih putem žutih tiskovina.

Budimo realni i priznajmo da se Hrvatima opet nameće pragmatična potreba davanja glasa HDZ-u, kao stranci u kojoj demokratski i kršćanski elementi ipak sačinjavanju ogromnu većinu, a njihov novi predsjednik ničim nije do sada povrijedio ni zakone ni ljudskost hrvatskoga čovjeka. Andreju Plenkoviću treba dati jedan grace period u kome će se uhvatiti u koštac s problemima, okupiti koalicijske partnere i osigurati saborsku većinu.

Svatko dobronamjeran treba u obzir uzeti činjenicu da je na suprotnoj strani SDP, Pusićkin HNS, Hreljini "penzići" ojačani Stjepanom Mesićem i ostaci ostataka HSS-a predvođenih pravomoćno osuđivanim Krešimirom Beljakom.

Ovo treće, predvođeno Bandićem i Čačićem, sutra možda ojačano Baldasarom, Vrkićem, Josipovićem ili nekim drugim otpadnicima iz SDP-a ili HNS-a, jasno je ćemu stremi i da ne birajući sredstva pokušava ostati na političkoj sceni.

Kapitulacija pred agresorom

Teške propuste svih zagrebačkih vlada na polju Međunarodnoga prava i vanjske politike, od 2000. do danas, uključujući i propuste dvojice bivših predsjednika, dovela je do nestručnog manipuliranja pregovorima Beograd-Bruxelles. Posebice je tome pridonio Josipovićev protuzakoniti aktivizam, kako prema Haagu - tako i kroz njegove privatne igre sa Borisom Tadićem, na koji se sa svojim aktivnostima nadovezala Vesna Pusić. Sve je to hrvatske ratne pobjednike na bojištima i u diplomaciji, dovelo do samog ruba uhićenja od strane komunističkih lovaca na glave i njihovih saveznika u Srbiji.

Pregovori Srbije s EU-a i apsurdne ovlasti Beogradu da lovi Hrvate, ugrožavaju stabilnost na Jugoistoku Europe, u vremenima rasplamsane internacionalne terorističke krize i porasta rusko-američkog sukoba.

Što god sada tehnička Vlada i ministri govore, puhanje je u dim, jer hrvatski službeni propusti u posljednjih 16 godina otvorili su četničko-komunističkom režimu susjedne zemlje ulaz u predzadnju fazu dogovora s Bruxellesom, bez obzira na ilegalan odnos naših istočnih susjeda prema Haagu i susjednim državama.

Hrvatske branitelje treba dostojanstveno obraniti a beogradskom deliriumu zatvoriti vrata EU-a dok se Beograd ne pokori međunarodnim normama. Kada od SDP-a i HNS-a ne možemo očekivati ništa što bi koristilo Domovini i europskim kršćanskim tradicijama, to nam je dužan pružiti HDZ pod vodstvom Plenkovića. Tek kad Plenkoviću damo mandat da to i realizira, onda ćemo moći o njemu suditi kao mladom pripadniku još mlađe hrvatske diplomacije.

 

Domagoj Ante Petrić

Share
0