Logo

Drago Prgomet je pao u zamku koju  je postavio upravo sam sebi. Nije njegovo rušenje (11. studenoga 2015.) bilo  samo ''nesretni slučaj'', nego savršeni scenarij  konstruiran protiv toga volontera na polju domovinskoga rada, čovjeka koji je programirano ''trčao pred rudo'', prvo u obnovljenom HDZ-u, a prije tri dana  u ''Mostu''.

U HDZ-u  je smatrao da je obnova stranke i politički kurs koji predvodi Tomislav Karamarko u saniranju posljedica koje su iza sebe ostavili Ivo Sanader i Jaca Vlaisavljević za njega neprihvatljiv, a u Mostu je vjerovao da će mu nekontaminirani i neiskusni političari koji tek trebaju  otvoriti sebi put, čuvati leđa jer je on ipak u toj neformalnoj skupini bio napoznatiji i najiskusniji pojedinac.

Pokušavajući brutalno iskoristiti neiskustvo tih mladića, Prgomet se ljuto  prevario. Izvršavajući zadaće velikih meštara zakulisnih igara, Prgomet je pokazao kako te anakrone strukture, čiji je jedini cilj privatizacija svega što još nije privatizirano, u biti ne trebaju ni poštene, ni pametne. Za razliku od njih, takve ljude treba Hrvatska, za njima vapi naš narod u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, u Njemačkoj, Kanadi i Argentini, u Južnoj Africi i Australiji.

Međutim, na Trgu sv. Marka i  Iblerovom trgu, kao i središtima moći koji stoje iza njih, priželjkuju samo  sluge,  lopove i nečasne bedinerice, ili naivce, koji će im omogućiti nastavak političko-mafijaških odnosa s raznim narko bossovima i rusko-srpskom mafijom.

Prepredeni i preambiciozni liječnik Prgomet nije došao na ideju da je u trnutku kad je išao na razgovore s predsjednikom SDP-a i njegovim ministrom Kotromanovićem, upravo on dobio glavnu ulogu u scenariju toliko potrebnom za uspjeh njegovih scenarista. Kao što se pokazalo, njima je prepustio odabir mjesta i vremena razgovora a oni su ga nagradili brutalnim "provaljivanjem" te mu uništili svaku mogućnost nastavka političke karijere.

Možda u HDZ-u nešto nauče

Nakon posljednjih događaja, Prgomet nije ostao izgubljen u prašumi političkih izdaja, liječnički put mu je osiguran, a i neka minorna politička uloga vjerojatno će mu biti ponuđena od strane struktura koje ga godinama vode.

Više se treba zabrinuti se za HDZ. Na prvom mjestu, u  noći i zori 08/09. studenoga potpuno su omlohavili njihovi mehanizmi nadzora nad scenarijem prebrojavanja  izbornih listića, pa mnogi analitičari, sasvim poravdano, osporavaju ''ludi pad'' glasova za Domoljubnu koaliciju u tim satima te lavinu ''nevažečih glasova'', koji  za 2.100 posto nadmašuju prosjek takvih glasova  u svim izbornim ciklusima tijekom zadnjih 15 godina.

Za čelnike  HDZ-a, izgleda, zahtjev za ponovnim prebrojavanjem glasova bio je prevelik iskorak. Uz stavljanje pod ogromni upitnik dio strukture koja je radila na terenu, a imala je zadaću skrbiti o regularnosti izbornog procesa, svakako bi bilo zanimljivo doznati zbog čega vrh HDZ-a nije zatražio novo prebrojavanje glasova te utvrđivanje razloga tolikog broja nevažećih listića.

Nije manje važna ni činjenica da, iako je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u dobroj mjeri, gledajući s moralnog gledišta, pročistio Hrvatsku demokratsku zajednicu, ipak još nije uspio "palubu" do kraja sanirati, kako u vrhu stranke, tako i na terenu. Elementi crvenog lanca u HDZ-u očito su i dalje prisutni u neposrednoj blizini g. Karamarka, jer ne bi inače svi oni čestiti osnivači stranke, branitelji, mnogi čestiti ministri ranijih hrvatskih vlada, bivši sabornici, pošteni  i radišni i spremni parlamentarci bili odbačeni u trenutku sastavljanja tehničkih tijela i izbornih lista.

Popis kojeg je posložila skupina studenata pokazuje 55 ljudi  (od čega su 22 žene) raznih struka, neprijekorno poštenih, iskusnih i radišnih. Tridesetak od tih ljudi su prokušani HDZ-ovci  ili danas stranački neopredjeljene osobe, i u godinama kada  još mogu odraditi barem po pet do deset godina u napornom i poštenom radu.

Karamarko u nekim elementima možda pokazuje naivnost i kada se radi o izboru najbližih suradnika koji očito ne mogu, bez obzira koliko se trudili, kvalitetno odgovoriti zadatku i izazovu vremena, za što su najbolji primjer propusti u predizbornoj kampanji koja je, za razliku od predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitarović, djelovala inferiorno a na momente čak i izgubljeno.

Čudni su i neki detalji vezani za liste. Nelogičnom se u najmanju ruku čini situacija da je dobar dio kampanje bio okrenut prema braniteljima i utemeljiteljima, dok su ključni predstavnici ovih skupina na listama zauzeli mjesta pri dnu izbornih lista. Kako logično protumačiti i činjenicu da je dvoje HDZ-ovih financijskih stručnjaka (Ćorić i Maletić) ostavilo i te kako upečatljiv trag u predizbornoj kampanji, ali se to nije uspjelo pretočiti u glasove. Maletić, naime, uopće nije bila na listama, dok je mlađahni Ćorić na izbornoj listi u I. izbornoj jedinici. bio pozicioniran vrlo nisko.

Za Dragu Prgometa ''bal je završen'', ali Tomislav Karamarko, bez obzira na strahovite medijske pritiske, je tek na početku svoje velike hrvatske misije, pa bi on zaista trebao  svaki dan po tri puta  pregledati  životne putove svojih glavnih suradnika i cenzora koji ne dozvoljavaju pristup predsjedniku a istovremeno potkuhavaju kontroverzne medijske kampanje koje neizravno stvaraju defetističko ozračje.  Riječ je o stvaranju ozračja u kojem bi  predsjednica Kolinda Grabar Kitarović trebala razočarati premoreni i razočarani narod i stvaranje nove vlade povjeriti Zoranu Milanoviću. Takvim scenarijem "pokopan" bi bio upravo Tomislav Kaaramarko i HDZ, ali i mogućnost izbora Kolinde Grabar Kitarović po drugi put.

Uloga zaostalih migranata?

Umjesto da neokomunistička zagrebačka vlada usvoji obrambenu administrativnu, sigurnosnu i redarstvenu politiku Danske, Švedske, Velike Britanije, Mađarske, Slovenije, Finske, Litve, Latvije, Češke, itd., kojom se na civilizirani i u Pravu priznati način zaustavlja i stavlja pod nadzor proboj ilegalnih imigranata, Milanović je prisilio svog ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića da dnevno propušta iz Srbije u Hrvatsku od 2.900 do 7.000 ilegalnih migranata.

Pred nama je trenutak u kojem će nam Slovenija, zbog drastičnih mjera koje pripremaju Austrija i Njemačka, osujetiti žicom i zidovima transportiranje tih migranata na svoje područje, tako da ćemo se naći preplavljeni  neidentificiranim strancima koji neće moći naprijed, a na čiji povratak Srbija više neće pristati..

U tom slučaju, u roku od pet dana na našim područjima, kao u kakvom slijepm crijevu, zapeti će od 15.000 do 50.000 ljudi, koji će sebi i nama stvoriti tešku sigurnosnu prehrambenu, zdravstvenu, financijsku i socijološku krizu. Takav scenarij moguć je u svega pet dana u slučaju pravovremenog nezatvaranja granice sa Srbijom, o čemu se razgovaralo u uredu ministrice Opačić, 10. studenog 2015. U slučaju zatvaranja granice na Dunavu, naći ćemo se suočeni s transferom migranata na područje BiH i njihovim daljim transferiranjem prema tisuću kilometara dugom granicom s Republikom Hrvatskom.

Naivno bi bilo vjerovati da skupina mutnih asocijalnih likova u tehničkom mandatu ne zna za ovakav scenarij. Teško je također vjerovati da će ti likovi koji javno odašilju poruke o Europi bez granica, u trenucima dok se Hrvatska od ostatka EU fizički odvaja žicom, poduzeti bilo kakvu mjeru sigurnosnu mjeru zaustavljanja nekontroliranog ulaska  migranata. U prvom redu da se Beograd ne bi uvrijedio, ali i da bi se Njemačka što je moguće više opteretila.

 

Domagoj Ante PETRIĆ

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.