Znam da su mnogi iskreni Hrvati ovih dana ogorčeni na Most i njihova navodnog vođu Petrova. Priznajem, u stanovitoj mjeri ogorčan sam i ja, ali sam istodobno duboko svjestan da ključni problem ne leži u Mostu nego negdje drugdje.

Most je samo katalizator koji otkriva slabosti najveće hrvatske stranke. Kao i svaki katalizator Most je samo sredstvo u rukama vještih (al)kemičara o kojima za sada možemo samo nagađati.

Sve je započelo izborom Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu i znakovitim Milanovićevim pokličem ''mi ili oni''. Već tada je bilo jasno da će uslijediti borba na život ili smrt. Međutim, u HDZ-u su se upravo od toga trenutka počeli ponašati mlitavo i gotovo nezainteresirano, kao da samo čekaju da prođe taj kratki period do njihova dolaska na vlast. Kampanja je odrađena kilavo i kao preko volje, i rezultati su bili takvi kakvi već jesu. Mršavi.

   Milanovićeve političke, medijske i udrugaške falange za to su vrijeme napadale punom žestinom i unosile nered u ''protivničke redove''. Predsjednica je marginalizirana, ismijavana i ponižavana, od Karamarka je sustavnom propagandom rađeno strašilo, a javnost je bombardirana propagandom o nekakvim iznimnim uspjesima Milanovićeve vlasti na odlasku. A onda je na scenu stupio Most da zada završni udarac.

   Sklapanjem nagodbe s Mostom, sada se to jasno vidi, HDZ je potpisao vlastitu propast. Tada je bilo pametnije odustati od vlasti nego predati najvažnija ministarstva u ruke Mostu te im još uz to dati pravo veta na HDZ-ove kadrove. S tim da, barem koliko je poznato, HDZ ni jedanput nije iskoristio svoje pravo veta na Mostove kandidate. Jer da jest, ne bi im se mogli dogoditi takvi likovi kao podoficir Orepić ili Mostovo kooptiranje SDP.ovih i SDSS-ovih kadrova.

Odustajanje od Mije Crnoje bio prvi pokazatelj HDZ-ove slabosti, a on se dogodio i prije no što je vlada uistinu konstituirana. Važnije od Crnojine osobne sudbine bilo je to da je tim slučajem uspostavljen obrazac po kojem će Most uz medijsku podršku ubuduće lomiti HDZ. Na taj način eliminiran je i Milijan Brkić kao kandidat za ministra obrane. Karamarko je već tada morao biti svjestan da će sličan model eliminacije biti primijenjen i na njega kada za to dođe vrijeme. S vremenom se, vidjevši kako stvari funkcioniraju, otrgao i Tim Orešković, simpatični Kanađanin koji je zalutao u Banske dvore. I koji je nakon čudnovatog sastanka u SOA-i umislio da je neki faktor.

   Pozadina cijele te operacije jest Milanovićeva manijakalna želja da se vrati na vlast, no nisam siguran da se stvarni upravljači Mostom rukovode Milanovićevim željama, prije će biti da Milanovićevi i njihovi interesi u ovom trenutku koincidiraju, a koji je konačni cilj Mostovih upravljača teško je dokučiti. No, ako stvari sagledamo na načelnoj razini, općenito se može reći da je cilj uvijek isti – ukidanje ostataka suverenosti i posvemašnja kontrola nad državom i društvom. Očito je da HDZ ni u kojoj verziji ne odgovara zakulisnim igračima ni u Hrvatskoj ni u inozemstvo. Diskutabilan im je bio čak i Sanderov podanički HDZ, a onda to pogotovo važi za Karamarkov HDZ, koji ipak pokazuje neke naznake htijenja za ponovnim uspostavljanjem Tuđmanova duha u stranci.

   Na žalost, kratkotrajna HDZ-ova epizoda suupravljanja Hrvatskom ne završava dobro. Učinjeno je premalo da bi to imalo nekog trajnijeg učinka, a učinjena je velika šteta stranci. Bojim se, i hrvatskoj budućnosti. Eventualno preslagivanje, u koje iskreno ne vjerujem, ne bi ni Hrvatskoj ni HDZ-u donijelo ništa dobra jer ono nije moguće bez manjinaca s Miloradom Pupovcem na čelu. Osobno nekako najviše žalim što je najhrvatskiji kraj, dalmatinsko zaleđe, po drugi put dao čovjeka koji komunistima pomaže da zavladaju hrvatskom sudbinom. Prvi put je to bio Dražen Budiša iz Drniša, drugi put su to Božo Petrov iz Metkovića i Miro Bulj iz Sinja.

Kako i sam pripadam sličnom mentalnom sklopu, nadam se i očekujem da će ih narod toga kraja adekvatno kazniti na sljedećim izborima. No to je mršava satisfakcija.

Damir Pešorda

Share
0