Izbor Zorana Milanovića za novoga hrvatskog predsjednika uzbudio je hrvatsko biračko tijelo i fotografski razvio političku sliku nacije.

Kada je doznalo izborne rezultate, pobjedničko je političko pleme poskakivalo od radosti i zazivalo skori povratak SDP-ova totema – Josipa Broza Tita u Ured predsjednika Republike, odakle ga je na početku svoga predsjedničkog mandata uklonila sadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ako je vjerovati ispovijedi SDP-ova uglednika, Titov bi povratak na Pantovčak usrećio Arsena Bauka. Baukovu sreću „racionalno“ zagovara Milanovićev diplomatski drugar Joško Klisović, a nema dvojbe da bi Baukova sreća bila i sreća riječkoga samodržca Vojka Obersnela. Iz njegove Rijeke Ivo je Josipović prije desetak godina, kada ga je SDP kandidirao za hrvatskoga predsjednika, pozvao birače da zacrvene cijelu Hrvatsku. Danas u toj Rijeci, Europskoj prijestolnici kulture, rečeni samodržac Obersnel europskim i hrvatskim novcem obnavlja Titov brod „Galeb“ i podiže Titovu crvenu zvijezdu na riječki Neboder. Čini to usuprot Rezoluciji o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, koju su 19. rujna 2019. u Europskom parlamentu svojim glasovima odobrili i hrvatski zastupnici. Rezolucija jednako osuđuje sve autoritarne i totalitarne režime: fašizam, nacizam i komunizam. Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, koji hrvatsku budućnost javno sanja kao povratak u godinu 1945., vidi u svemu tomu, pa i u izbornoj pobjedi Zorana Milanovića, postupno ostvarivanje svoga vizionarskog sna. Nema dvojbe da bi ga silno obradovao povratak totema na Pantovčak. Humanu bît toga smjera objavio je ovih dana HSS-ov predsjednik Krešimir Beljak izrazivši na Međumrežju žaljenje što je Titova Udba posmicala – premalo političkih protivnika.

Odakle te i takve pasatističke ludosti u naših današnjih saduceja? Ne znam. Valjda odatle što to političko pleme u svom srcu iskreno poriče zbilju – uskrsnuće hrvatske države.

Gubitničko političko pleme, naši farizeji, malo je složenije od pobjedničkoga. Saduceji riječju i djelom poriču uskrsnuće hrvatske države; farizeji to uskrsnuće riječju veličaju, a djelom poriču. Saducejima je prije nekoliko godina poglavicom bio Zoran Milanović, koji se ponosno predstavljao kao „napola Bruseljac“; farizejima je danas poglavicom Andrej Plenković, kojega je Milanović posprdno nazvao „bruseljskim ćatom“. Bilo ponosno ili posprdno, izlazi na isto: odanost Rimu.

Kao što je našim današnjim saducejima totem Josip Broz Tito, tako je našim današnjim farizejima totem Franjo Tuđman. Tito je, kao što napisa Vilko Vinterhalter, bio „Čovjek od jednog komada“, a moja neznatnost, da ne bude nejasnoća, dodaje:od glave do pete protuhrvatski razbojnik svjetskog formata. Tu nema prostora za različita tumačenja.

Drukčiji je bio Franjo Tuđman. U mladosti Titov sljedbenik, u zreloj dobi Titov odmetnik. A Tuđman kao –farizejski totem? Vazda Tuđman. Kada je pleme na vlasti, totem je onaj Tuđman kojega se hrvatski narod danas ne bi sjećao; kada je pleme u oporbi i pred svake izbore, totem je onaj Tuđman kojega hrvatski narod nikada ne će zaboraviti.

Primjeri? Tuđman je, među ostalim, bio i povjesničar. Nije se bojao reći što o čemu misli. Za Nezavisnu Državu Hrvatsku tvrdio je da nije bila samo kvislinška tvorevina, nego i izraz težnje hrvatskoga naroda za slobodom i svojom državom. Nakon Tuđmanove smrti saducejski su hrvatski državni poglavari Stjepan Mesić i Ivo Josipović punih petnaest godina, poput najzadrtijih jugoslavena, obredno proklinjali Nezavisnu Državu Hrvatsku kao fašističku tvorevinu. Ni sadašnja farizejska Predsjednica nije se odhrvala tomu juganskom refleksu. Tuđman je govorio i o „komunističkom paklu“. A što je, za volju svojih koalicijskih partnera ili „za svoj gušt“, učinio poglavica farizejskog plemena Andrej Plenković? Osnovao je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima koje je – pod vodstvom ak. Zvonka Kusića – rehabilitiralo komunističku crvenu zvijezdu i proklelo HOS-ov obrambeni poklič „Za dom spremni“.

Kako su farizeji u izbornomu stožeru svoje kandidatice Kolinde Grabar-Kitarović dočekali objavu rezultata predsjedničkih izbora? Vrlo umjereno i bez buke. Očito su unaprijed znali rezultate. Čestitali su pobjedniku i dali se na traženje – pazite, molim vas – krivca za poraz Kolinde Grabar-Kitarović na općim tajnim izborima! Pa to je i budali izvan političkoga plemena jasno kao jasan dan: krivi su birači! Ali plemenski se poglavica ne smije pomiriti s tom jasnoćom. Stoga je mozgao sa svojim vijećem mudraca pa cijenjenim suplemenicima ponudio širok izbor krivaca: Od Miroslava Škore preko „crnih labudova“, Bandićevih „žetončića“, pretjeranog desničarenja u uoči drugoga izbornog kruga pa sve do same – Kandidatice.

Sve u svemu, čini se da naši politički saduceji i farizeji hrvatski narod shvaćaju kao dvoplemenu skupinu slaboumnica i slaboumnika? Do kraja će godine, ako Bog da, zasluženo spoznati strahotu te zablude.

 

Benjamin Tolić