'Ili mi ili oni', istinski je izborni slogan Milanovićevog SDP-a. Kao mobilizacijsku parolu - koju je u izbornoj noći iz Josipovićevog stožera odaslao lider stranke na vlasti - prepoznali su i članstvo i simpatizeri SDP-a, sve što diše na lijevom sektoru.

Nadajući se pobjedi SDP-ovog kandidata u drugom krugu predsjedničkih izbora Milanović je poručio: 'Situacija nije dramatična … ali ostaje činjenica: ili mi ili oni.

Koliko podsvjesne dramatike (biti ili ne biti) u poruci 'situacija nije dramatična'! Ono što je lider SDP-a slutio to se i dogodilo pa mu i nije ništa drugo preostalo nego da na temelju rezultata predsjedničkih izbora shvati: 'njih' je više.

Ako je 'njih' više kako onda dobiti parlamentarne izbore kad su uz sav umni napor i sve uložene novce predsjednički izbori izgubljeni, bilo je za koaliciju lijevih stranaka s SDP-om na čelu pitanje svih pitanja. Preko kakve bi onda računice mogli doći do najmanje 77 mandata i na kakvoj će slici stvarnosti malovjerne pridobiti na svoju stranu?

Agitacijom i propagandom, logičan je odgovor. Drugim riječima, preko medijske, odnosno lažne slike stvarnosti. To je najjeftiniji, najkraći i najefikasniji put. To je put optimalnog učinka. Svi u lijevom sektoru imaju svijest o važnosti tog znanja, njihovi delegati marširaju institucijama, jugo-komesari televizijskim i novinskim kućama, Hrvatskom izvještajnom agencijom; svi znaju što im je činiti - pa kome još treba dokazivati da je mobilizacija u punom opsegu?

Zašto 'Hrvatska raste'

U medijskoj slici stvarnosti SDP-ov lider nikada nije bio sporedna figura, ta svi mu vodu nose, čini se da njegovo liderstvo iz dana u dan raste. No, privid je da je u kratkom vremenu toliko intelektualno narastao da je nadmašio sebe, on je samo reprogramirao svoj politički diskurs, jer 'kad jedna misao proširi čovjekov um, on se više ne vraća na prijašnji opseg razmišljanja'. Sada je jasno zbog čega je krilatica 'Ili mi ili oni' povučena, a krilatice 'nema povratka na staro' i 'Hrvatska raste - ospori ako možeš' u opticaju.

Doista, do 30. lipnja 2013. g. gospodarski je rast bio osporiv, ali nakon toga više nije. Tog je naime datuma dotadašnji ravnatelj Državnog zavoda za statistiku, dr. Ivan Kovač razriješen dužnosti, a na njegovo je mjesto imenovan SDP-ov aktivist karijernih ambicija Marko Krištof bivši pomoćnik ministra Miranda Mrsića. Zbog čega? Zbog preuzimanja kontrole nad državnom statistikom. Vladajući su od 'statistike' očekivali više. Konkretno: Milanovićev je optimizam bio u nesuglasju s činjenicama koje su u Državnom zavodu za statistiku uporno potvrđivali uz predočavanje dokaza i detaljnije slike BDP-a. Nezadovoljan objavom procjene BDP-a od minus 1,5 posto za prvi kvartal 2013. g. predsjednik Vlade je odlučio: donositelju loših vijesti u kratkom postupku otkaz! Tako je smjenom ravnatelja DZS ispunjen nužan preduvjet da Hrvatska nakon tri i pol godine stagnacije može 'rasti' a da to nitko službeno ne može osporiti. Eto, i tranzit robe može biti izvoz pa kad je i o bananama riječ.

Vesna Pusić o izborima

Milanovićevo 'mi' podrazumijeva i koalicijski HNS, stranku kojoj je predsjednica Vesna Pusić. I ona parlamentarnim izborima pridaje sudbonosnu važnost.

Programsku lozinku 'ili mi ili oni' može se kao podtekst naći u intervjuu kojeg je prije desetak tjedana dala Jutarnjem listu (JL, 09.08.2015.):

Na pitanje 'što će biti odlučno za predstojeće izbore', Vesna Pusić je odgovorila:

- Radi se o budućnosti zemlje. I više nego je to bilo 2000. godine.

'Možete li pojasniti?', bilo je slijedeće pitanje novinarke JL-a.

- Na izbor se nude dva profila politike. S jedne strane imamo liberalno demokratsku, otvorenu i svjetski orijentiranu politiku, a s druge politiku koja nije samo konzervativna, nego je nacionalistički konzervativna. A to je izbor koji može ostaviti snažne posljedice na naš život. Govorimo o tome što će se učiti u školi, kakva povijest, hoćemo li natrag prema političkom revanšizmu i lustraciji ili prema normalnom građanstvu.

Zanimljivo, nitko od oporbenih političara nije komentirao ovu ideološki fundamentalnu predizbornu poruku, a šutnju mainstream medija ne treba ni spominjati.

Svi su zakupljeni ovim ili onim PDV-om, reformama u javnoj i lokalnoj upravi, u pravosuđu, monetarnoj politici, svi su zaokupljeni teritorijalnim preustrojem države, izbornim zakonima, švicarcima, blokiranima, svi su na putu obećanja bolje budućnosti kao da je nevažno što će se učiti u školi, koja i čija povijest.

Ono što je važno, što je temeljni smisao ideološke bitke koja će se voditi kroz izborni proces glasovima izrekla je upravo Vesna Pusić.

Tko je medijska zvijezda parlamentarnih izbora?

Ali začudo, medijska zvijezda ovih parlamentarnih izbora nisu ni ministrica Pusić ni Zoran Milanović, oni su u prvim sporednim ulogama; nisu to ni Josipović, ni Čačić, a ni Milan Bandić; nisu to ni Mirela Holy ni Branimir Glavaš. Zbog čega to nisu Ruža Tomašić, Milan Kujundžić, Krešimir Planinić … nego je to Božo Petrov?

Nije li zbog činjenice da 'ne nastupa svjetonazorski ni ideološki ni programski' a okuplja katolike i agnostike, vjerenike i nevjernike, liberale i kako se vidi u slučaju Stipe Petrine titoiste, na kraju koga sve ne? U svakom javnom nastupu ili intervjuu Petrov ne propušta istaknuti da ne nastupa svjetonazorski da je za njega HDZ jednako SDP. (HRT, Nu2, 18.10. 2015.; N1 Pressing, 12.10.2015.; Dnevnik Nove TV 11. 10. 2015., itd)

Ni jedno istraživanje pa bilo to i agencije Adnana Begića ne plasira Petrova tako visoko kao novinari Styrine kuće, HRT-a i Nina Pavića. Ni više ni manje, Petrov i Most nezavisnih lista su treća politička opcija - kako novinari tvrde - s potencijalom da osvoji najmanje deset mandata.

To je osnovni smisao medijskog uvjeravanja i samouvjeravanja, to je i cilj neurolingvističkog i psiholingvističkog reprogramiranja: ono što je u glavi i jeziku to se ima dogoditi i u stvarnosti. 'Mostovci' su u svojim glavama postali toliko veliki i moćni da prijete izbornim pobjednicima u slučaju da sami ne pobjede. 'Morat će te', kaže Petrov 'prihvatiti sve naše zahtjeve, u suprotnom - novi izbori'. Protive se kada druge političke opcije jer su manjina ucjenjuju veće, a eto sami sebi to dopuštaju. Sve do prekjučer su spominjali najmanje deset mandata, a jučer Drago Prgomet kaže da idu na pobjedu (jer su trendovi takvi) i da će Most nezavisnih lista dati mandatara. Tko bi to mogao biti? Koga će mediji iznjedriti?

Iz anamneze …

Most nema piramidalni ili kakav sličan ustroj, on je ad hoc opcija trećeg puta, horizontalno (mozaično) strukturiran i ne zna se tko je prvi, tko drugi a tko zadnji, tko koga može pozvati na red. Koja je lista kvalitetnija, koji bi gradonačelnik mogao biti premijer? Pitanja je mnogo, nepoznanica još i više. Ništa zato, i drugi su na istim mukama, bio bi prozaičan odgovor. Jedno je pak očito: do jučer je Petrov bio običan liječnik, psihijatar bez pacijenata, samozatajni gradonačelnik Metkovića, cijenjen u svojoj zajednici, a danas je - kako se iz svega dade zaključiti - ambiciozni političar i … manipulator.

Znam, njegovi će simpatizeri na ovo reagirati bez pridržaja, za očekivati je drvlje i kamenje. Namo naprijed. Ali, prije nego krenu s kamenovanjem, neka prouče kako im psihijatar uspostavlja dijagnozu i kako će ih dovesti na pravi put.

Naime, svako predstavljanje programa i svaki intervju Bože Petrova u formi je anamneze: 'ljudi su rezignirani', 'uvjereni su kako se ne može drugačije i bolje', 'zavladala je nevjerojatna apatija', HDZ je uspio u ljude usaditi rezigniranost', itd. (Rijeka, 26. 10. 2015, Berić/Hina). Jasno, ne može se ohrabrivati ljude ako ih se ne uvjeri da su strašljivi, obeshrabreni. Zato: bolja je budućnost na dohvat ruke, put izlaska iz začaranog kruga izmjene vlasti vodi preko Mosta, potrebno je samo ohrabriti se i izabrati ljude neovisno o tome kako su svjetonazorski i ideološki opredijeljeni, neovisno jesu li titoisti ili anarhisti, katolici ili agnostici.

Prije nego počne letjeti drvlje i kamenje neka 'mostovci' prouče demagošku gestu gradonačelnika Metkovića. Petrov je sebe stavio na zadnje mjesto na listi kako bi se dokazalo načelo preferencijalnog izbora, očekujući dakako najviše glasova. Realno. Ta mediji upravo njega protežiraju, on je zahvaljujući medijima postao sveprisutni lik, iz paštete više ne iskače samo gospođa Kosor, čak se i Puhovski rjeđe pojavljuje. Bude li kandidat za Sabor, Petrov će taj mandat velikodušno pokloniti nekome drugom, birače će zadivit skromnošću, ta njemu je gradonačelnička funkcija dovoljna. Na taj će se način spasiti razotkrivanja svoje političke ne/sposobnosti jer bi zasigurno kao saborski zastupnik bio u iskušenju pokazati svoj politički potencijal.

Doista, kakvu vanjsku politiku zagovara Most nezavisnih lista? O nacionalnoj sigurnosti u programu Mosta ni riječi, kao da su ga napisali porezni savjetnici, reformisti i psihoterapeuti.

Jesu li HDZ i SDP isto?

Usporede li se programi Oraha i Mosta NL-a, neće se naći bitna razlika, pa ipak nitko neće reći da su Orah i Most isto. Pa čak ako se usporede programi IDS-a, ili Josipovićeve stranke i program kojeg propovijedaju Petrov, Prgomet i Kovačić, nitko neće reći da su Naprijed Hrvatska i Most NL isto, nitko neće reći da je IDS jednako Most.

Po kojoj je logici onda HDZ jednak SDP-u? Ako jedna stranka nije htjela državu, a druga jest, mogu li one biti iste? Nisu li one s obzirom na tu činjenicu na suprotnim stranama, upravo onako kako to kroz programsku lozinku 'Ili mi ili oni' tumači Zoran Milanović. Ako jedna stranka zagovara lustraciju a druga joj se radikalno protivi, zar su one iste? Ne radi li se o dva potpuno različita profila kako na izbor i znanje daje Vesna Pusić?

Zašto je 'jednáčenje' HDZ-a i SDP-a polazna točka u svakoj Petrovoj eksplikaciji programa Mosta? Zato što je to još jedan operator u generalnoj političkoj manipulacije kako bi se – u ovom slučaju - s nižih razina došlo do viših razina vlasti. Da kojim slučajem Božo Petrov čita Vedranu Rudan možda bi shvatio da u 'jednáčenju' konzervativne i lijevo-liberalne stranke nije nimalo originalan. Možda bi shvatio da ona i on zaključuju isto. Tko ovome ne vjeruje neka pročita tekst s linka http://www.rudan.info/ubij-me-demokratski/

Očito, Petrov - i ne samo on - izbore shvaća kao pokus, kao reverzibilan proces, kao nešto što se može u istim uvjetima ponavljati.. Ne radi se o pokusu. Razmislimo kakvu ćemo povijest učiti. Ovi parlamentarni izbori su sudbinski: Ili mi ili oni!

 

Ivan Mihael Ban

 

Share
0