Prije dvadesetak dana na mrežnim stranicama ovoga portala objavljen je tekst o jednom lokalnom dužnosniku (gradonačelniku Umaga) kao primjeru korumpiranosti i nepotizma i to u kontekstu poruke o principima decentralizacije vlasti, poruke koju je odaslala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nakon razgovora s lokalnim političarima za boravka u Istri neposredno prije eskalacije krize s emigrantima.

Nakon objave teksta i priložene liste pogodovanja brojni su čitatelji tekstu priložili svoje kritičke osvrte i temu lokalnog šerifa učinili zanimljivom. Među njima se mogu prepoznati i sudionici u političkom životu Umaga i Istre, ali i s onu strane Učke. No, jedan od njih pobuđuje osobitu pozornost. O kome je riječ? O Mirku Grgiću, predsjedniku gradske organizacije SDP-a Umag.

Dotični je lokalni ideolog i partijski dužnosnik napisao komentar kao odgovor Marku Melčiću i Serđu Popoviću koji su također komentirali spomenuti tekst. Zapravo, to je bila Grgićeva lekcija jednom od doajena SDP-a Melčiću koji se u svome komentaru na tekst zapitao 'nije li Bassanese kadar šefice SDP-a Umaga i Rankove pomoćnice Ines Krajčak'.

- Marko Melčić ja sam predsjednik GO SDP-a Umag! Serđo Popović ajde brate makni ovu Međugorsku bljuvotinu sa zida. Vili ti nije po volji OK … imate nerazjašnjene račune OK … ali neprijatelj tvog neprijatelja nije ti nužno prijatelj. Pored gradonačelnika vrijeđa se i cijela jedna hrpa vrijednih i poštenih ljudi, članova i nečlanova SDP-a!, napisao je u svom komentaru Grgić.

Serđo Popović - čini se - još uvijek nije shvatio razloge zbog kojih je degradiran na SDP-ovoj stranačkoj ljestvici, no, Melčić koji poznaje SDP bolje od stranačkog vodstva na nacionalnoj razini i to kada je u punom sastavu, retoričkim pitanjem ('nije li Basanese kadar šefice SDP-a Umag Tanje Vrbat') zapravo daje točan odgovor. Grgića je taj odgovor toliko mentalno pomaknuo da je i ne htijući svojim komentarom odgonetnuo tajnu jedne epizode koja traje od 2013. godine a koju se može nazvati 'čistka nepodobnih'. Budući da Grgić i njegov partijski kružok s osloncem na talibansku frakciju na Trgu Drage Iblera 9 u Zagrebu misle da je pamćenje 'poreznih obveznika' kraće od 24 sata, evo podsjetnika:

Prije dvije godine je kao jedini kandidat na izborima za čelnu osobu umaškog SDP-a izabran Mirko Grgić. Na toj je funkciji naslijedio - koje li slučajnosti - nekoć partijsku družicu a sadašnju suprugu i saborsku zastupnicu Tanju Vrbat. Ostvarujući cilj na lokalnom i privatnom planu Grgić je preko Vrbat protegnuo svoj utjecaj do Iblerovog trga i tako ostvario i drugi cilj, onaj na nacionalnom, odnosno društvenom planu.

Per Umago – per me

No, godinu i pol dana prije nego je preuzeo dužnost predsjednika GO SDP-a Umaga, plan pretvorbe Bassaneseove Nezavisne liste 'za Umag - per Umago' u SDP-ovu interesnu listu dogodio se u mandatu predsjednice Tanje Vrbat. Devetorica s te liste i njezin predvodnik u ožujku 2012. g. prelaze u SDP - koje li koincidencije - odmah nakon što je porezna inspekcija u gradskoj upravi selektirala neke papire. Međutim, čistka nepodobnih članova okončava se u svibnju 2015. g. na Konvencije SDP-a Istarske županije smjenom Maje Šarić i kolateralnog Srđana Popovića. Na njezino mjesto – zanimljive li slučajnosti - izabran je lik iz SDP-ovog plana političke pretvorbe Vili Bassanese i to kao vršitelj dužnosti.

Iz svega priloženog slijedi da je istinita Melčićeva tvrdnja da je Bassanese kadar Tanje Vrbat, a i Grgićeva da je aktualni predsjednik GO SDP-a Umag upravo on, a ne njegova žena koju je naslijedio na toj funkciji.

Treba reći i to da je prvotni plan bio da se nakon spomenutog ustoličenja Mirka Grgića za čelnicu županijskog odbora SDP-a natječe Tanja Vrbat, ali se od plana odustalo jer bi i priprostom članstvu plan bio odviše proziran. Odustalo se i od plana B, odnosno Ade Damjanac, jer protektor Peđa Grbin misli da to nije 'najbolje' rješenje.

Tko je predsjednik SDP-a Istarske županije?

No, ova Bassaneseova pretvorba u Vrbat-Grgićevoj izvedbi, iako potvrđena s više stranačke instance, nije bila zakonita. Naime, Statut SDP-a ni u jednom svom članku ne ovjerava izbor ili imenovanje vršitelja dužnosti predsjednika bilo kojeg tijela i to u svim oblicima stranačkog organiziranja. To uostalom u svojoj Odluci br: 05-331/1-15 od 25. srpnja 2015. g. tvrdi i Statutarna komisija SDP-a Hrvatske. U Odluci spomenute komisije između ostalog stoji: 'Imenovanje v. d. predsjednika ŽO SDP IŽ nije bilo sukladno članku 84. Statuta SDP-a Hrvatske', te se 'poništavaju sve Odluke i Zaključci doneseni na sjednicama Predsjedništva SDP IŽ i Županijskog odbora SDP IŽ koje je sazvao i vodio v.d. predsjednik ŽO SDP IŽ'. A to je naš sporedni junak Vili Bassanese. U kontekstu ove Odluke zaključno se može samo konstatirati da predsjednik SDP-a Istarske županije jednostavno ne postoji. Hoće li ga biti prije parlamentarnih izbora nije izvjesno, a tko će to biti nakon izbora ovisit će o ne/uspjehu Zorana Milanovića. Usput, on je stvarni inspirator ove unutarstranačke izborne kalkulacije i selekcije njemu lojalnog članstva za postizbornu konvenciji SDP-a. Jasno je i zašto: tko kontrolira županijsku organizaciju, utječe na izbor kandidata za Sabor i doskora na izbor predsjednika SDP-a. Zato je Maji Šarić određen rok kušnje. Smijenjena je jer ne uspijeva misliti Zoranovom, odnosno Peđinom glavom kao što to uspijeva Danijelu Feriću, predsjedniku Uprave Hrvatske lutrije. Za utjehu, sve druge županijske organizacije imaju svog legalno izabranog predsjednika.

Vrijeđanje ili opravdan prigovor?

Na stranu sve ove SDP-ove unutarstranačke profilacije, pravo je pitanje kojega se Mirko Grgić ne dotiče: što je neistina u tekstu kojeg je kao Bassaneseov odvjetnik na vulgaran način komentirao?

Nisu li on i Tanja Vrbat - tada mu nezakonita a sada zakonita - u travnju 2011. godine na konferenciji za tisak tog istog Bassanesea optužili za lošu komunikaciju s građanima i novinarima? Nisu li ga optužili za netransparentnost s obzirom na javnost njegovog rada i rada gradske uprave? Nisu li ga optužili za diletantizam, amaterizam i aljkavost i pripisali mu odgovornost za gubitak 600 tisuća kuna koje je grad mogao dobiti iz proračuna države za potrebe ustanova iz odgojno-obrazovnog sustava? Je li to bilo vrijeđanje ili opravdan prigovor?

Nije li čudno da su tog istog Bassanesea na lokalnim izborima 2013. godine kao svog kandidata za gradonačelnika Umaga, za drugi uzastopni mandat predložili isti ljudi koji su ga optuživali za diletantizam, dakle vodstvo SDP-a Umaga? Tko je koga u međuvremenu prosvijetlio ili ucijenio, tko je to progledao, ili je pak riječ o interesnom združivanju? Neka o tome razmisle 'porezni obveznici' grada Umaga, imaju vremena: mandat njihovog gradonačelnika okončava krajem petog mjeseca 2017. g.

Nadalje, čudno je da Grgić optužuje Bassanesea da nije iz državnog proračuna povukao 600 tisuća kuna a šuti o sklapanju štetnih ugovora i pogodovanju Istraturistu kojemu je grad Umag svojedobno dao u zakup dio gradske parcele na području naselja Stella Maris protivno namjeni utvrđenoj javnim natječajem. Jednostavan račun kaže da Istraturist od naplate parkiranja na spomenutoj parceli godišnje ubere približno milijun kuna. I nije li logično da se na prostoru u vlasništvu grada komunalnom djelatnošću (naplatom parkinga) bavi gradska tvrtka Komunela, a ne Istraturist? O kakvoj se to i čijoj aljkavosti radi?

Bi li gradonačelnik - da je aljkav - sebi pedantno upisivao i isplaćivao prekovremene? Da se ne radi o aljkavosti gradonačelnika Bassanesea nego o nečem drugom jasno je iz sljedećeg slučaja. Naime, grad Umag koristi zemljište u vlasništvu Ministarstva financija kao svoju zelenu tržnicu i godišnje ubire preko pola milijuna kuna naknade. 'Na divlje' rekli bi pravnici jer ne postoji ugovor između grada i Ministarstva financija. Koji su razlozi da se činjenično stanje u svezi ovog zemljišta ne protokolira u katastru u Bujama? Što nam u svezi ovoga mogu pojasniti gradonačelnik Bassanese, ili netko iz Porezne, ili pak ministar financija Boris Lalovac? Iz priloženog dokumenta je vidljivo da Porezna uprava (područni ured Čakovec?!) ima pravo zaloga na iznos 7.361.851,96 kn.

(Usput, najam od pola milijuna kuna grad prikazuje kroz proračunske stavke, ali se u praksi događa da korisnici štandova u sezoni plaćaju do 100 kuna po danu a da za to ne dobivaju račun.) Dakle, ne radi se o aljkavosti gradonačelnika Bassanesea niti odgovornih u Poreznoj upravi u Zagrebu nego o namjeri podobnih u strukturama vlasti grada i ministarstva jer godinama ignoriraju brojne dopise koji upozoravaju na ovaj slučaj.

Da je gradonačelnik diletant bi li znao upravljati nagradnim fondom teniskog turnira, bi li znao uspostaviti donatorsku shemu od fonda do centrale ATP turnira preko koje Turistička zajednica kojoj je na čelu, Podravka, Zagrebačka banka i neke druge firme mimo Porezne uprave izvrte ne mali novac.

Kako Ministarstvo financija (Porezna!) tako i Ministarstvo uprave: ignorira dopis kojim ga je Sindikat državnih, lokalnih i regionalnih zaposlenika upozorio kako se na nezakonit način zapošljava u gradu Umagu. A radi se o 'hrpi' zaposlenih za koje Grgić kaže da ih se vrijeđa. Ako je sve bilo zakonito i ako se radi o 'uvredama na račun članova i nečlanova SDP-a', tko je i zašto izbrisao s preglednika stranica grada Umaga imena zaposlenih na određeno vrijeme?

Na kraju, nejasno je je li Grgić Bassaneseov odvjetnik po službenoj ili stranačkoj dužnosti. Što god bio, ako misli da je s ovih nekoliko iznesenih činjenica priča o lokalnom šerifu okončana, vara se. Ovo je tek početak.

 

I. M. Ban

Share
0