Gospodin Tomislav Stockinger - samoprozvani autor 'radne verzije' Akcijskog plana Barbika - u razumijevanju motiva nastanka i svrhe plana, pretpostavlja načelo poznato kao Occamova oštrica.

Od svih pretpostavki najistinitija je ona najjednostavnija, tvrdi g. Stockinger u tekstu kojeg je objavio Hrvatski tjednik od 17. srpnja. Prihvati li javnost jednostavno tumačenje njegovog plana, sugerira Stockinger, rasteretit će se svih sumnji i neće se 'propinjati' kako bi odgonetnula 'podzemne, nadzemne, međuzemne i razizemne razloge njegovog nastanka'.

Budući je samoprozvani autor 'strogo povjerljivog plana'ujedno dekonspiratoritumač, onda će vjerodostojnost tumačenja prema načelu Occamove oštrice vrijediti onda i samo onda ako je u svojim tvrdnjama dosljedan. A ovjeru svoje dosljednosti Stockinger je ponudio u: a) priopćenju za javnost od 5. srpnja kojeg je objavio portal narod.hr., b) izjavi za HTV Dnevnik 3 od 5. 7., c) intervju za Hrvatski tjednik od 10. srpnja, d) autorskom tekstu pod naslovom 'Iza mene ne stoji nitko, Barbika je nastala vrlo jednostavno, poslao sam je poštom na samo nekoliko adresa!', Hrvatski tjednik 17. srpnja str. 28, 29. 30.

U priopćenju od 3. srpnja (narod.hr) Stockinger između ostalog javnosti daje do znanja kako je 'tzv. Akcijski plan Barbika' kreirala' i 'tajnim' kanalima u hrvatsku javnost pustila neslužbena i nevladina domoljubna udruga građana pod nazivom Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću. Međutim, samo dva dana nakon priopćenja za HTV-Dnevnik 3 tvrdi: Ja sam autor 'Akcijskog plana Barbika', a tjedan dana kasnije (10. 7. Hrvatski tjednik) odgovarajući na pitanje je li još netko bio uključen u pisanje dokumenta, odgovara da se 'nikako ne radi o njegovom osobnom vođenju klasičnog specijalnog rata' i da 'demokratski rat ne smatra samo svojim osobnim djelovanjem, već legitimnim pokušajem djelovanja domoljubne opcije'.

Nadalje, u tekstu objavljenom u Hrvatskom tjedniku (17. 7.) u retoričkom pitanju Stockinger potvrđuje da je on taj koji je osmislio, napisao i distribuirao plan: 'A koji su motivi jednog pravnika, obiteljskog čovjeka, osobe zaposlene u državnoj službi koja svoj kruh zarađuje mukotrpnim intelektualnim radom ... da se odvaži na jedan ovakav korak', i odgovara da iza njega ne stoji nitko. U istom tekstu otkriva da su Regimenta i Nacionalistička liga fantomska udruge. (Da se radi o fantomskim udrugama nije trebalo njegovo priznanje, niti je to trebalo provjeravati u Registru udruga. Dovoljno je pozornije vidjeti fotografije uz 'vijesti o osnivanju' udruga pa da se zaključi kako se radi o običnom podmetanju. Neki su portali bez provjere objavili vijest da je 11. svibnja osnovana Nacionalistička liga kojoj je cilj oduprijeti se 'komunističkom i unitarističkom antifašizmu' pa su uz vijest preuzeli i fotografije prepune koncertne dvorane ali ne članovima Nacionalističke lige nego članovima kulturno umjetničkih društava iz Zagreba i šire okolice.)

Dakle, Stockinger tvrdi da je strogo povjerljivi plan u javnost pustila Regimenta, ali i to da je osnivanje Regimente fantomsko, da se ne radi o njegovom osobnom vođenju specijalnog rata, ali da iza njega ne stoji nitko! Gdje je tu logika i može li se istodobno biti u kontradikciji i dosljedan i tražiti da se o famoznom planu i njegovom autoru zaključuje prema načelu Occamove oštrice?

U tome je kontekstu u priopćenju (nepostojeće) Regimente i njenog predsjednika jedan nadasve zanimljiv poziv: Ovim putem Regimenta – Centar za suočavanje jugoslavena s prošlošću poziva hrvatsku javnost na prestanak istraživanja nagađanja o tome tko je kreirao i u javnost pustio tzv. 'Akcijski plan Barbika', jer za navedeno više nama nikakve potrebe.

Zbog čega to autor 'strogo povjerljivog dokumenta' obeshrabruje i odvraća znatiželjne istraživače na gonetanje autorstva i poruka plana, zašto ih ne prepusti njihovom traženju? Zar ne bi bilo zanimljivije vidjeti do kojih su to zaključaka došli? Ili je posrijedi pritajena bojazan od propitivanja istinitosti njegovih tvrdnji ili bojazan da ga se ne poveže s drugim osobama?

No, istina jest da je Heinrich Tomislav Stockinger, diplomirani pravnik i da je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 8. ožujka 1995., da je rođen 2. rujna 1967. godine u Tübingenu, i da je sudionik Domovinskog rata (tri mjeseca u borbenom sektoru) i da je zaposlen u ministarstvu zdravstva.

Stockinger se u javnosti predstavlja kao član Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski (Siniša Novak - pročelnik, Srećko Cvitanović  – predsjednik Glavnog odbora, također i kao osnivač svehvratskog nadnacionalnog pokreta pod nazivom Pokret 30 točaka - predstavljen 19. travanja 2012. godine u prostorijama Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, Zagreb, Ilica 421. Niti ova iniciativa nije registrirana, ali je njezin 'koordinator' na dan prosvjeda jedne druge, postojeće inicijative Kruga za trg (u svibanju 2012.) objavio proglas hrvatskom narodu u kojemu spominje masovni građanski neposluh, ali i mogućnost nasilnog otpora.

Također se predstavljao kao aktivan član spomenute Građanske inicijative Krug za trg, ali je činjenica da gospodin Stockinger nije njezin član. Doduše, u početcima rada spomenute inicijative 2008. godine jest bio član, no u Inicijativi su bili 'prisiljeni' zahvaliti mu na aktivizmu jer je pokazivao neobičnu sklonost pretjerivanja do granica ekscesa. Očito, razmjeri komunističkih zločina, tema kojom se Krug za trg bavi, dovoljno su veliki i strašni, da im Stocktingerovo pridodavanje svojih brojeva i opsega te takvog svraćanja medijske pozornosti nisu bili potrebni.

Tomislav Stockinger je bio politički aktivan 2010., kada je bio potpredsjednik Stranke hrvatskog zajedništva, koja povezuje dijasporu i domovinu. Predsjednik Stranke hrvatskog zajedništva je u to vrijeme bio Ivo Jolić koji se inače nalazi na popisu suradnika Udbe u elaboratu kojeg su '97. izradili nekadašnji visoki dužnosnici Službe državne sigurnosti Josip Perković i Jan Gabriš. U listopadu 2010. godine u Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića održan je stranački skup, ujedno i predstavljanje programa Stranke hrvatskog zajedništva. Sa strankom kojoj je bio potpredsjednik Stocktinger se razišao, ali se s tom strankom nisu razišli neki uvaženi članovi Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski čiji je pak Stockinger član.

(O uvaženom članu Zdruga i njegovom prijatelju Margetiću – nekom drugom zgodom.)

Je li ovo dovoljno da se zaključi kako je gospodin Stockinger pod ovakvim teretom neostvarenih političkih ambicija i željom za medijskom pozornošću upravo 'tražena' osoba za ljude oko njega koji su mu kroz lanac utjecaja i interesa napokon omogućili da preko savjetnika za medije predsjednika RH i samog predsjednika bude 'tema dana' i da tako ispuni svoju ambiciju, ali na korist i zadovoljstvo aktualnog predsjednika?

U prilog ovome zaključku je i činjenica kako je navedeni akcijski plan na svojim facebook stranicama objavio Romano Bolković, a samo dva sata nakon Bolkovićeve objave i sam je predsjednik RH planu dao svoje objašnjenje i to na izvanrednoj konferenciji za tisak dok je priopćenje najkraćim mogućim putem išlo od Ureda predsjednika preko Hine do Bolkovićeva prijatelja Matije Babića i završilo na Indexu kao Hinin redakcijski izvještaj. Konci su povučeni - lutak je zaigrao. Dakle, zahvaljujući isključivo Ivi Josipoviću i njegovom savjetniku za medije Romanu Bolkoviću plan je zadobio na važnosti. Da iz plana ne proizlazi korist za predsjednika, nema sumnje da bi ga on u najmanju ruku prešutio ili odbacio kao bezvrijedan papir, ili pak kao 'sirovi dokument bez dubine i intelektualne širine' kako ga opisuje njegov samoprozvani autor gospodin Stockinger.

>>Peratović: Josipovićevi pokušaji izbjegavanja suočavanja s prošlošću

Predsjedniku je takvo što bilo više nego potrebno. Zbog čega? Dobio je protukandidata za izbore na kojima želi ponovo pobjediti i dobiti drugi mandat, a za nevolju njegov se protukandidat ne pojavljuje u javnosti, ne daje povoda da ga se difamira, uz to taji program a iz dana u dan dobiva sve više popularnosti. Aktualni je predsjednik htio izići iz tog 'nijemog filma', a želio je ostati u predsjedničkoj ulozi i tražio je načina da otpočne kampanju, ali ... s kojom strategijom? Da je nervoza na Pantovčaku postupno rasla do paničnih oblika može se zaključiti prema fb-objavama Romana Bolkovića.

Od svibnja do srpnja na svojim je stranicama objavio desetke rugalica na račun predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, dakle i u vrijeme dok se nije pouzdano znalo hoće li biti HDZ-ov predsjednički kandidat. Dakako da je i Bolković životno zainteresiran za svoj savjetniči status, ali je toliko pretjerao da to prelazi granicu pristojnosti javnog komuniciranja.

Bolković: Ionako će Ivo na moje opće zadovoljstvo ostati Predsjednik ...

Evo što je sve pingvin iz Rotary Distrikta 1913 ispisao na svojim fb-stranicama od sedmog svibnja do neki dan na račun Kolinde Grabar Kitarović:

- Je li ono lepi pucek/Bormeš je to lepi pucek/Je li ono črni cucek/Bormeš je to črni cucek/Črni cucek, lepi pucek/Pokraj plota jaši popa/Jedna pura, dva pandura/Svakom dojde smrtna ura/

- Ovdje u real-timeu možete pratiti kako vanhrvatsko žarište, visoke međunarodne adrese, modeliraju hrvatsku javnost i, u konzekvenci, vaš svakodnevni život. (...) Sve ovo zapravo nema veze s Kolindom: ona je ovdje samo model, ogledni primjer takvog rutinskog postupanja; u stvari, ona i jest model, samo maneken tuđih kreacija, i to je sva mjera njena značaja.

- Treba li upozoriti gospođu KGK da joj je međunarodna funkcija bila važna sve ove godine dok ju je obnašala a domovina propadala, pa sad kad joj sinekurčina ističe, ona bi međunarodnu funkciju zamijenila narodnom, najradije predsjedničkom. Ne znam dakle što je gore zvuk ili slika, no dobro je da smo u kratkom vremenu, u samo 24 sata, dobili i jedno i drugo: oboje svjedoči o tome da je Kolinda u svojoj sweetheart-dušici Antuntun - i u nje je malko neobičan um..

- O, kako to naša Koko radi rutinirano! Gdje god da je u Ukrajini postaviš, ona tak profesionalno prekriži nogice, tako oprobano pozira, da je pravi užitak snimiti spontani snimak visoke dužnosnice NATO-a usred ratne tragedije. I tu bi osobu vi kandidirali za predsjednicu?

- Stvarno groteskno! (...) Bože, ta bi se žena svakoga dana slikala barem rentgenski, ako drukčije ne može. Nevjerojatno je, zapravo, kako su se ti dečki uopće usudili osobu ovakvih manira pripustiti pa i kao probni balon u javnost kao kandidatkinju za predsjednicu RH.

- Gospođo Grabar Kitarović, biste li našli vremena za gostovanje u mojoj emisiji 2u9? Snimit ćemo je kad god želite. Romano Bolković

- Idemo, mijenjam temu, idemo na komade, kućne ljubimce i moje parfeme. To je zakon, ovo me dolje sve već živcira. Ionako će Ivo na moje opće zadovoljstvo ostati Predsjednik, pa kaj da trošim i vrijeme i vid ispisujući nebrojene komentare u jalovim raspravama.

- Je li netko vidio ovih dana Kolindu Grabar Kitarović u poplavljenim područjima?

- Hahahaha, kakva zajebancija, pa ovo je zaista groteskno: Kolinda Grabar Kitarović izgleda kao na slici koju će objesiti umjesto Tuđmanova portereta bez rizika da netko poviće: Vraćaj dedinu sliku! Molim vas, preklinjem vas, napravite jumbo-plakate već sutra, oblijepite Hrvatsku, tako da ne moramo u drugi krug. Ona izgleda kao vlastita parodija: ikona bahatosti.

- Ovo je sad stvarno degutantno: Kolinda je izvan vremena i prostora! (...) S druge strane, ili, u prvom redu nevjerojatno je da to zaprao HDZ puši: zaumno je da njihov elektorat gleda ovo u čudu, da se njih ništa ne pita, da im netko drugi izabire kandidata, da se kampanja započinje bez njih, da Kolinda i ne želi HDZ-ov tim u kampanji, a HDZ bi trebao biti glasačka mašinerija. Dobro, ima li ova zemlja minimum dostojanstva? Vidite li vi da je sama ova kandidatura uvreda vašem razumu, da nas tretiraju kao idiote?

- Konačno, ona prezidencijalna autostilizacija u Jutarnjem, ona fotka koja izgleda kao da Kolinda hoda uokolo punim poprsjem, kao živi kip, kao vlastito ovjekovječenje osobne projekcije o svome značaju, to je pak groteskno, ali, i pokazatelj onoga što bi nas čekalo, ako je izaberemo: indeks opasnosti po nas same od radijacije njenog karaktera.

- S obzirom na njezin profil i reference posve neobjašnjivo, gospođa Kitarović nastupila je pred biračkim tijelom kao neka od onih sirotih misica koje glupe propozicije prisiljavaju da za kamere pripreme i neku pametnu općevažeću misao.

Naravno, tekstovi su skraćivani do razine osnovne poruke; kod Bolkovića toga ima još, ali neka psovke i ružan govor ostanu u korisničkoj domeni predsjednikova savjetnika za medije.

Koji su onda razlozi panici i zbog čega je pokrenut propagandni plan

- Timu Ive Josipovića nije uspjelo spriječiti Kolindu Grabar Kitarović da se kandidira. Medijske akcije nisu dale rezultata: U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji od prije mjesec dana Josipović ničim izazvan propituje privatnost života Kolinde Grabar Kitarović; nije uspio medijski pokušaj Josipovićevoj protukandidatkinju suprostaviti rigidno desničarski HDZ, također je propao pokušaj da prvi intervju Kolinda da Jeleni Lovrić i Jutarnjem listu, a i Bolkovićev je poziv bio samo neuspjela fb-provokacija.

- Josipoviću nije uspjelo ni ubacivanje svojih igrača (tkz. HDZ-ovih demokrata) u njezin izborni tim; popularnost Kolinde Grabar Kitarović se nije mogla prikriti ni u medijima otvoreno naklonjenima Ivi Josipoviću.

- Općenito, svi pokušaji da se HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju medijski dizajnira kao model i sliku bez tona', kao praznoglavu osobu koju ne podržava ni HDZ ni desno biračko tijelo, kao osobu koja je voljom svjetskih moćnika tu gdje trenutno jest i kojoj je važnija karijera od nacionalnih interesa ... nisu dali očekivani rezultat. I nije ništa drugo preostalo nego da se jednom medijskom operacijom, odnosno aferom u obliku plana paraobavještajnog podzemlja javnosti otvore oči kako bi napokon vidjela u čemu je problem njezinog političkog razumijevanja i racionalne percepcije.

To što je Tomislav Stocktinger jednokratno potrošio sebe i svoj model specijalnog rata zajedno s uglednim članovima Zdruga postaje nevažno. Preostaje mu samo pasivna analiza, zbrajanje medijskih nastupa, a aktivizam će kao i do njegove pojave voditi Josipovićev PR tim s Ivanom Toljom, Danicom Juričić Spasović u sporednim ulogama i Romanom Bolkovićem u glavnoj ulozi ali iza predsjdničke kulise.

Romano Bolković i njegov prijatelj kojeg spominje u svojoj fb-objavi od 3. srpnja kao 'konceptualnog propagandnog genija' u kontekstu Štapskog dokumenta sredinom devedesetih ima samo jedan, ali zaista mali problem: EGO. A ego sve otkriva. Kada smo kod tog Bolkovićevog prijatelja s kojim – kako se vidi iz teksta - i on dijeli svoju medijskopropagandnu ingenioznost, treba reći da je spomenuti Štapski dokument predsjednik Tuđman bacio u mrtvi kut ..... i pobjedio u svim bitkama.

 

Ivan Mihael Ban

Share
0