Logo

Upravo bilježimo utjecaje na današnjicu iz nedavne opće obustave rada prosvjetara te povelikog potresa u širem okružju našeg glavnog grada, kao i pandemije Covidom 19 - na odvijanje nastave i nužnih radnji za dovršenje obrazovne reforme. Posljedično tome obuka je ipak krenula dobro uz epidemiološke mjere s trovrsnom mogućnosti - svi u školu te pola u školu pola od doma i svi od doma.

Puno veće nevolje započinju kada krenemo u rasprave za potrebitu reformu obrazovanja, koja ne bi smijela sličiti na nikakav šuvarizam, jokićizam ili divjakizam. Upravo u medijima slušamo da puno učenika, ali i ne samo njih ovu epidemiju objašnjavaju pripremom za ''čipiranje'' stanovništva po nekim od svjetskih vlastodržaca njihovim procjepljivanjem, a zbog nekih tajnovitih razloga. Za takve gluparije nisu krivi roditelji, jer su oni u populaciji različitih razina obrazovanja – dok prosvjetari nisu. Stoga je nužno reformu obrazovanja provesti ne utjecajem osobnih sujeta ili ne daj Bože nekih zlih namjera, nego znanjem i uspoređivanjem kroz sintagmu -školstvo jučer, danas, sutra.

Na slici u Slavonskom Brodu 1927. stoje od lijeva na desno kćeri : Julijana (Ljubica) Ručević (1912.-1993.) i Slavica Jerković (1914.-2009.) rođene Vidaković, a sjede roditelji : Milislava Vidaković r. Vincetić (1890.-1975.) i Božidar Vidaković (1888.-1970.).Kroz život svi bili su učitelji s karijerom od Slavonskoga Broda i njegova okružja do Zagreba, kao i mnogi njihovi predci.

Zato u kontekst ove teme, stjecajem nekih osobnih spoznaja, autor prilaže razmišljanje kako rastočiti netom spomenutu sintagmu primjerima iz povijesti, iz sadašnjosti i iz budućnosti!

Primjer iz prošlosti (u i oko prve polovice prošloga stoljeća)

Sama tvorba prezimena Vidaković ide od svetačkog imena VID, pa VIDAK i konačno VIDAKOVIĆ, a prema akademiku Petru Šimunoviću prvi put se nahode u XIII. stoljeću u selu Kotlenice kod Dugopolja u Zamosorju. Prezime se obzirom na upisane godine i područja zaustavljanja u logičnom selidbenom nizu bilježi do danas u Dalmaciji, Lici, Slavoniji, Baranji i Bačkoj, i to u najvećoj brojnosti. No, postoji i njihova grana kroz Bosnu te Crnu Goru i šire, i to u nešto manjoj brojnosti, a na koje nailazimo ne samo u katoličkoj vjeroispovijesti. Za rod Vidakovića koji se ovdje

navodi u dugim putima Hrvatskom zapisana je točka dužeg zadržavanja u okružju gradova Novi i Zrin zbog obrane kojih je u ratovima s Osmanlijama njihov hrabri zapovjednik Mihovil Vidaković po kralju Leopoldu 1694. bio nagrađen plemstvom, koje je 11. studenoga iste godine potvrđeno u Hrvatskom saboru imalo nasljednu vrijednost. S njim ili tek po njegovim željama Vidakovići u poraću kreću s karlovačkog i zagrebačkog područja istočnom panonskom rutom te u danas pribrodskom ubavom selu Zadubravlju grade svoje kuće u blizini jednoga do danas nestaloga mlina na potoku Brezni, i to oko 1700-te. Već u tom stoljeću popisani su u župi Vrhovine kao glavari obitelji : Martin, Matija, Stipo i Đuro, prezimena Vidaković.Ovom crticom potvrđuje se životno stanje jedne obitelji od njihovih slijednika u široj sredini prošloga stoljeća, i to kroz lik Božidara Vidakovića i moguću potku tadašnje učiteljske naobrazbe, domoljublja i ponosa. U svom okružju osim učiteljstva on je bio, uvjetno rečeno, i : babica, liječnik, veterinar, agronom, šumar i graditelj te svirač na harmoniju u crkvi i pučki tribun. Nakon njegovih predavanja selo je nabavljalo 'trijere' za selekciju žitnoga sjemena i što sve ne? Na prisile da se mora glasovati za Jeftića, a ne Mačeka objašnjavao je da je za selo bitna stranka Hrvatska seljačka stranka i po izborima odmah biva po kazni premješten na Sanđak (dijeleći sudbinu mnogih hrvatskih prosvjetara) te je tek dolaskom Banovine Hrvatske vraćen u rodni hrvatski kraj. U domovini, Europi i Svijetu u okvirima ondašnjih znanja i mogućih komunikacija nije mu promakla niti jedna bitna važnost koju ne bi utuvio u mlade glave svojih odgovornosti, i to u pretrpanim razredima. Ti i takvi bili su tadašnji učitelji, koji su i u teškim vremenima svoj položaj i ponos održavali na poštovanoj razini. Unatoč svemu bio je 1945. po beogradskim nalozima predviđen za ubojstvo te pozvan na noćni sastanak jedne mrkle noći kad je uz ugašena svjetla trebao biti izboden od petorice seoskoga ološa. Jednom od njih proradila je savjest, pa ga izgurao na put u mrak. Događaj se srećom više nije ponovio. Ne zaboravilo se, ali usporedilo se!

Primjeri iz sadašnjosti u Finskoj i u nas (od jeseni 2019. do jeseni 2020.)

U neviđenoj učiteljskoj bahatosti čak i kad su štrajkom postigli više nego što su prvotno tražili, produžavali su obustave rada, a učenici im često ne znaju ni što su, ni gdje su u nas Ploče iz Tanaisa, iako su nekima i blizu školi u okružju njihova zavičaja, te koga briga što nam palo 8.500 maturanata na prvom velikom ispitu u životu i što sve ne. A za učeničke muke kako nadoknaditi gradivo koga briga također!

A sada o toj toliko u školstvu spominjanoj Finskoj koja jasno potvrđuje što znači imati reformirano obrazovanje za koje mnogi tvrde da je najbolje u Europi. Nije to mijenjanje '‘od pisalice i pločice preko teke i olovke do tableta i računala'', nego je to stalan utjecaj na više desetljetno postavljeni okvir s programskim nišama koje se strukturno u svojoj shemi ne mijenjaju, ali se oplemenjuju novim znanjima i ne zovu se ono što znači reformirano školstvo, jer to u njih postoji već četrdeset i više godina.  

A sam preustroj riješen je na zapravo lucidan način preko sustava ''radionica/zavoda/instituta/laboratorija'' raspršenih Finskom zemljom i jezerima posebno financiranim, i to ne pretežito od države, koji omogućuju da svaka školska razina (pučka-gimnazijska-sveučilišna te obrtna ili bilo koja) njihovim korištenjem i mentorstvom izbacuje većinski spremne ljude za život i rad ili nastavak školovanja. I tek to je prava reforma školstva, prava obrazovna saga i prava znanstvena oluja sa sjevera Europe, gdje se sve više u toj temi po dobru spominje i Litva! Takve znanstvene i stručne centre bilo bi zanimljivo raspršiti i diljem lijepe naše domovine Hrvatske u kontekstu dovršenja obrazovne reforme.

Kada se svemu tome uključi utjecaj Covida 19 ne može se ne brinuti za našu djecu i mladež što rastu u grubom i bezobzirnom globalnom svijetu kojim sve više zagospodariše čudni sujetni ljudi vjerojatno ne doživljenih života ili lijenčine, koji svoje licemjerje i bezobzirnost proglašavaju vrijednostima moderne civilizacije, a sve drugo zatiru! I zapravo truju ovaj čarobni Božji svijet!

 

Božidar Ručević

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.