Održan Teološki četvrtak s temom "Nasilje uime Boga?!"

Prva ovogodišnja mjesečna tribina "Teološki četvrtak" u organizaciji Kršćanske sadašnjosti održana je u četvrtak 26. veljače u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu s temom "Nasilje uime Boga?!"

Uvodeći u temu, voditelj tribine prof. Anton Šuljić rekao je kako se "neki koji čine nasilje, pa i ono najteže ubijanje pozivaju na Boga". U svetim knjigama Tori, Bibliji i Kuranu imamo mjesta gdje se govori o nasilju, ubojstvima, stoga je ovo prigoda posvijestiti kako mi te retke razumijevamo, te uopće kako dati osvrt na nasilje kroz povijest triju velikih monoteističkih religija, rekao je prof. Šuljić.

Bibličar s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Darko Tepert, OFM, rekao je kako Stari zavjet, tj. neke njegove dijelove današnji kršćani čitaju s nelagodom jer u njima ima previše nasilja, i tu se najviše može misliti na ubojstva, ratove, pa i one svete koji su opisani u tim tekstovima. Tako je spomenuo kako se u Starom zavjetu na hebrejskom riječ rat pojavljuje 319 puta, a riječ mir 267. U grčkoj inačici Staroga zavjeta riječ rat spominje se 380 puta, mir samo 275 puta. Najgore što ti ratovi nisu uvijek osuđeni u Bibliji, a ponekad su prikazani kao volja Božja, a Bog se na više mjesta naziva Gospodin Bog Sabaot. Također je uputio i na psalme, osobito onaj 110.

Govoreći o Novom zavjetu, dr. Tepert istaknuo je kako se tu nalazi nalog o ljubavi koje Isus preuzima iz Starog zavjeta. Bog svoju ljubav prema čovjeku pokazuje tako što šalje svoga jedinorođeno Sina koji umire na križu. Je li to nasilje Božja volja, upitao je, te istaknuo i dijelove evanđelja u kojima vidimo nasilje i u Isusovu djelovanju. Poput prevrtanja stolova prodavačima i mjenjačima u hramu, a Isus čak izrađuje i bič od užeta i istjeruje ih. A i Isusove rasprave s farizejima nisu lišene nasilja. Stoga se postavlja pitanje "Kako onda kršćanin treba čitati ove tekstove?" Vjerujemo da je Sveto pismo nastajalo kroz vrlo dugo povijesno razdoblje u kojemu je Bog postupno odgajao ljude da bi ih doveo do punine u Isusu Kristu. Vjerujemo da je na taj način postupio baš zato što nije htio vršiti nasilje nad čovjekom, htio mu je omogućiti da se slobodno opredijeli. Pritom ih je nadahnjivao, a ljudi su pisali o svom iskustvu Boga iz svoga ljudskog iskustva. I od toga možemo razumjeti nasilje. Nasilje nije Božja volja, nego način kako su ljudi protumačili Božju volju. Čovjek o Bogu ionako može govoriti tek koristeći analogiju. Zato bismo se više trebali zadržavati na onim zapovijedima, na onim opisima koje nalazimo u Svetom pismu koji se ne mogu protumačiti ljudskom logikom, ljudskim načinom razmišljanja, i tu ćemo naći božansku logiku, rekao je dr. Tepert te istaknuo zapovijed ljubavi ili odgovor Petru o opraštanju. I u jednom i drugom slučaju vidimo da nema ograničenja, rekao je.

Ono što u povijesnom razvoju od Isusa do danas raduje svakako je razvoj misli unutar Katoličke Crkve, od crkvenih sabora koji su kroz povijest osuđivali došli smo do Drugoga vatikanskog sabora na kojemu je izrečena samo jedna anatema, a to je osuda totalnih ratova. Tu je i govor o smrtnoj kazni. Danas je Sveta Stolica prepoznata kao jedan od glavnih promicatelja ukidanja smrtne kazne u cijelome svijetu, pojasnio je dr. Tepert.
Uputio je i na papu Franju te istaknuo kako kod njega nailazimo na pokušavanje izostavljanja nasilja nad savjestima ljudi. On pokušava osloboditi od nasilja nad savjestima koja mogu vršiti institucije, pa i institucija Crkve. Kršćanin se nalazi pred pitanjima, npr. što kad smo suočeni s nasiljem u obitelji, nasiljem u školi, na poslu, u državi korupcija, različiti interesi, nasilje u svijetu, ratovi i ekonomski, kako reagirati na to: okrećući drugi obraz ili odgovarajući nekom vrstom nasilja. Isusovi učenici ne čine nasilje, oni u Isusovo ime liječe, izgone zloduhe i čine čuda, oslobađaju čovjeka. Pohvaljen je u evanđelju onaj koji čini dobro, to je ono što kršćanin treba činiti uime Boga, zaključio je dr. Tepert.

Glavni rabin Židovske vjerske zajednice Bet Izrael dr. Kotel Da-Don izlaganje je započeo osvrtom na jednu od Deset zapovijedi, "Ne ubij!" te istaknuo kako je ona sveobuhvatna. Govorio je i o ubojstvima koja su "dopuštena". Govoreći posebno o samoobrani, istaknuo je kako se to ne tiče samo pojedinca, nego i država, npr. kad jedna država osjeća da ju druga misli napasti, može pokrenuti tzv. preventivni rat.

Predstavnik Islamske zajednice u RH imam mr. Mirza Mešić rekao je da poput Staroga i Novoga zavjeta, i Kuran ima dijelova koji govore o nasilju.
Upozorio je kako su lošem imidžu islama među nemuslimanima dobrano pridonijeli i pojedini muslimani svojim pogrešnim tumačenjima islama, privatnim ratovima i lošom neislamskom praksom. Osvrnuo se i na pojam džihad te upozorio i na njegovo pogrešno tumačenje. Naime, najčešći prijevod je "sveti rat", no ta kovanica ne postoji u Kuranu. Taj pojam znači nastojanje, trud da živim u skladu s Božjom riječju. To nije objava rata drugim religijama, a osobito ne Židovima i kršćanima, pojasnio je.

Nadalje je istaknuo kako muslimanski teolozi govoreći o vrijednostima koje čovjek ima na prvo mjesto stavljaju vjeru, život, čast, dostojanstvo, imetak.

Često se tumačeći pogrešno kuranske ajete, ili trgajući iz konteksta zlonamjerno donose zaključci kako Kuran promiče i zagovara neprijateljstvo, pa čak i dopušta neopravdano ubojstvo za sljedbenike drugih religija. Bespravno oduzimanje života po islamu je neoprostivi grijeh, i obveza je islamske vlasti da kazni počinitelja ma o kome se radilo. Stoga islam poznaje smrtnu kaznu, rekao je, te pojasnio kako je svetost života islamom zajamčena za svakoga bez obzira na vjeroispovijest, ili nacionalnu pripadnost. Tu su isključeni zločinci, za koje je zakon predvidio stroge kazne. Često se kroz povijest, pa i danas optužuje islam kao vjera i muslimani da ne poštuju svetost života nemuslimana s čime se mi ne možemo složiti. Islam je na izvjestan način "ozakonio" i "ograničio" rat, jer ga naprosto nije mogao zanemariti. Židovska i kršćanska povijest, kao i povijest drugih vjera nisu ništa manje ratničke nego li je bila islamska. Štoviše ideja totalnih ili svjetskih ratova ne dolazi iz islamskom svijeta, nego iz onoga dijela planeta koji se u geografskom svjetonazoru imenuje kao zapadni svijet. Nikada muslimani svoje pohode nisu imenovali islamski ratovi, niti su ideologije poput fašizma, nacizma, komunizma, kolonijalizma, imperijalizma koje su odnijele stotine milijuna nevinih života nastale među muslimanima i unutar islamskoga svijeta. No to uopće ne opravdava pojedine muslimane i muslimanske grupe koje vode svoje ratove protiv nemuslimana i ubijajući nevine ljude donose više štete, nego koristi ukupnoj muslimanskoj zajednici. Djelovanje određenih militantnih skupina ne može se dovoditi u vezu sa svakom islamskom skupinom i zajednicom u svijetu. Velika većina muslimana želi miran suživot sa svojim susjedima i to stalno moraju dokazivati i moraju se stalno opravdavati, zaključio je Mešić.

U brojnoj publici bili su kršćani, muslimani i Židovi, a među njima je bio i umirovljeni muftija Ševko Omerbašić.

M.M.