Arhiva članaka HRsvijet.net
Ekskluzivno: Vladimir Nazor u partizane odveden prijevarom smišljenom u vrhu KPJ
Sredinom Drugog svjetskog rata, a osobito nakon Krležina otvorenog odbijanja odlaska u partizane popraćenog izjavom »'svejedno mi je, strijeljao me Dido ili Đido«, komunistima je itekako bilo stalo da među njih dođe neka od uglednih ličnosti iz umjetničkog ili književnog miljea. Cilj ovakvih nastojanja bio je isključivo promidžbene prirode a osmišljen je s ciljem kako bi partizanski pokret u očima običnih ljudi dobio na popularnosti.
Izbor tadašnjih komunističkih struktura je pao na hrvatskog književnika Vladimira Nazora, iznimno dobro poznatog u svim slojevima društva. Ove zanimljive detalje otkrivaju nam zabilješke iz razgovora vođenog sredinom osamdesetih godina s Ivanom Stevom Krajačićem, nekadašnjim čelnim čovjekom zloglasne Rankovićeve OZNE u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj.
Razgovor s dugogodišnjim komunističkim agentom, koji je prema nekim informacijama osobno upoznao Tita i Staljina, vođen je u njegovoj bolesničkoj postelji samo par mjeseci prije njegove smrti.
Prema Krajačićevim riječima, Vladimir Nazor nije bio uvjereni ljevičar, ali je gajio stanovite simpatije spram komunističkih ideja i istovremeno je osjećao određenu dozu straha od tadašnjih hrvatskih vlasti zbog svoga orjunaškog ponašanja sredinom tridesetih godina u monarhističkoj Jugoslaviji.
Uz tu epizodu otvorenog »šurovanja« s ORJUN-om stari je pjesnik u umjetničkim krugovima bio poznat kao biseksualac, pa su ga podrugljivo zvali »stara frajla«.
Naravno, komunističkim ilegalcima i agentima koji su pod Krajačićevom »staljinističkom« palicom djelovali u tadašnjem Zagrebu ovakva Nazorova sklonost nije promakla.
Računajući na tu njegovu karakternu slabost kao moćno oruđe u vlastitim rukama, komunisti nastupaju vrlo suptilno i odlučuju prema njemu primijeniti jedan od klasičnih oblika iz metode specijalnog rata.
Vodstvo Komunističke partije Hrvatske tada se, naime, odlučilo starom pjesniku poslati Ivana Gorana Kovačića, uvjerenog ljevičara i »toplog brata«, uz to puno mlađeg od Nazora, da ga muževno pokuša uvjeriti da prijeđe na partizansku stranu.
Kad je Kovačić došao k njemu, između ostaloga mu je ispričao kako je iz dobro obaviještenih izvora saznao da ga ustaše zbog njegove naklonosti ljevičarima kane uhititi i ubiti. Sudeći na temelju Krajačićevih zabilješki, Nazora su ovakve riječi Ivana Gorana Kovačića itekako prepale, pa je odlučio prijeći Kupu i uputiti se na Kordun.
Opisujući kasnije taj susret, Nazor piše da je k njemu »došao muževni Ivan Goran Kovačić koji mu je pričao potresne priče o ustaškim zločinima«, i ne sluteći da će se jednoga dana doznati na kakvu ga je jeftinu fintu »podigao« njegov puno mlađi »muževni« kolega.
Ivan Goran Kovačić i Vladimir Nazor dolaze među partizane krajem 1942. i ubrzo se u ratnom vihoru rastaju. Kovačić odlazi za istočnu Bosnu gdje upoznaje dr. Simu Miloševića, intelektualca i profesora beogradskog sveučilišta, s kojim i unatoč teškim uvjetima života ostvaruje »iskreno muževno prijateljstvo«.
Nakon bitke na Sutjesci i totalnog rasula partizanske vojske, zajedno s ranjenim Miloševićem kojeg ne želi ostaviti, Kovačić se povlači prema Foči i u selu Vrbice pronalazi privremeno sklonište.
Nakon nekoliko dana njihovo sklonište otkrivaju četnici. Budući da su prepoznali Kovačića, obadvojicu ubijaju. Tijela su im bacili u jamu nedaleko od sela Vrbice kod Foče, gdje ih je prije nekoliko godina pronašao Amir Mašović, tražeći bošnjačke žrtve iz zadnjeg rata.
Čitajući podrobnosti iz zapisa rađenih na temelju razgovora vođenih s Ivanom Stevom Krajačićem, na trenutak mi kroz glavu prođoše sve silne »Priče partizanke« o Nazoru i Kovačiću kojima nam je jugoslavenski obrazovni sustav desetljećima »ispirao mozak«.
Uspoređujući te Nazorove priče za djecu s ovom izjavom Ivana Steve Krajačića, još se jedanput zapitah: Na kakvim je to temeljima počivao jugoslavenski komunistički poredak i partizanski pokret te njegov represivni dio?
Damir Šimić
Vezani članci:
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 1.
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 2.
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 3.
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 4.
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 5.
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 6.
Svjedočim da su komunističko-četnički zločini u Slunju nadahnuli poemu „Jama“ 7.