Predsjednica DC-a Vesna Škare Ožbolt  pozvao je Vladu da jasno iznese hrvatske uvjete povlačenja tužbe protiv Srbije za genocid.

Izlaganje Vesne Škare Ožbolt prenosimo u cijelosti:

"Nakon što je početkom 2007. Međunarodni sud pravde (ICJ) odbacio optužbe BIH protiv Srbije za genocid, javile su se brojne polemike o tome treba li Hrvatska odustati od tužbe. Dr. Ivan Šimonović, tada predstavnik Hrvatske pred ICJ bio je mišljenja kako bi se Hrvatska i Srbija trebale nagoditi izvan sudnice, a ukoliko to ne bi uspjele, nastaviti s tužbom. I sam predsjednik Josipović nekoliko je puta mijenjao mišljenje te je najprije dao natuknuti kako bi kao predsjednik povukao tužbu, zatim je, nakon što je izabran, izjavio kako to ipak neće napraviti, da bi se u međuvremenu opet predomislio.

No, pravo puštanje probnih balona oko pitanja povlačenja tužbe pokrenuo je, 2008. najveći majstor revizije povijesti na ovim prostorima, Stjepan Mesić, a koji je istu - i to s odličnim- „diplomirao“ na haškom sudu. Međutim, stvar je loše odjeknula u hrvatskoj javnosti te se Mesić, brže-bolje povukao izjavivši kako je to samo prijedlog Srbije i da o povlačenju tužbe „nema govora“.

Posljednjih tjedana pratili smo intenzivan angažman ministrice vanjskih i europskih poslova u svezi s povlačenjem hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije. Gospođa Pusić tako neprestano nabraja tri uvjeta – pitanje poginulih i nestalih, suđenja za ratne zločine i povrat umjetnina – ali ni riječi o onome što je glavni predmet tužbe, a to je: odgovornost Srbije za agresiju na RH i počinjenje genocida. Umjesto da hrvatskoj javnosti pruži precizne informacije cijelu priču oko eventualnog povlačenja tužbe  „crta se “ sfumato tehnikom, pa više priča o sukobu niskog intenziteta i o nemoralnosti (valjda Hrvatske države) ukoliko ona ne bi povukla tužbu nego o samom meritumu.

Netom nakon dobivenih izbora izjavila je „ dobili smo povjerenje na izborima ne zato da ljude zavaravamo nego da im rješavamo probleme..“ No, čini mi se da se upravo to događa da se zavarava ljude.

Prema Vojinu Dimitrijeviću, stručnjaku za međunarodno pravo i članu stalnog arbitražnog suda u Haagu, proces povlačenja tužbi treba biti istovremen kako bi sud dobio potvrdu da su se stranke o tome ozbiljno dogovorile. Nadalje, sporazum o uzajamnom povlačenju tužbi treba sadržavati i odluke o početku pregovora s ciljem rješavanja spornih pitanja. Zahtjevi iz Obrazloženja hrvatske tužbe za genocid jesu podijeljeni u dva dijela; u prvome se traži da  Savezna Republika Jugoslavija odgovara za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, dok se drugi dio odnosi na potraživanja i obveze koje bi SRJ trebala podmiriti i napraviti. Ali to je jedinstvena tužba!! Hrvatska naravno, može i mora sa Srbijom dogovoriti modus rješavanja istih – iako zbilja nema potrebe to posebno isticati jer se ona ionako moraju riješiti iz čisto civilizacijskih razloga – ali je suvišno dovoditi to u vezu sa samim povlačenjem tužbe za genocid!

Ono što želim naglasiti je slijedeće da se odgovornost za agresiju ne može se regulirati nikakvim međudržavnim sporazumom! Kakav je to sporazum kojim neka država priznaje svoju odgovornost za agresiju i genocid? Koliko je meni poznato, takvo nešto ne postoji u svjetskoj pravnoj praksi.

Razumijemo da ministar vanjskih poslova nije stručan za pravna pitanja no tada je dužnost da se, prije istupanja u javnost s ovakvim delikatnim temama, konzultira s pravnim stručnjacima. Jer,  način na koji je do sada cijela ova priča oko tužbe plasirana u javnost je zapravo – pa zašto to jasno ne izreći - manipulacija javnosti. Stoga držim da bi ministrica Pusić svu problematiku oko hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije morala hrvatskoj javnosti još jednom iskomunicirati ali, ovaj puta, na  jasan način.

Što se tiče same tužbe, ministrica  dakako, treba i mora reći hrvatskoj javnosti kako će dokazivanje genocida, odnosno genocidne namjere koja se manifestirala u provođenju etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva od strane Srbije biti teško. Ali, neodgovorno je a priori izjavljivati kako Hrvatska nema šanse dobiti taj spor a što, na žalost, mnoge javne osobe čine, pozivajući se i  djelomično uspjelu presudu Međunarodnog suda pravde na osnovi tužbe BiH. No, pri tom propuštaju naglasiti kako ta presuda, kolikogod bila nepravedna, jer nema izravne osude Srbije i Crne Gore za izvršenje ili sudjelovanje u genocidu ima veliku povijesnu vrijednost i dalekosežnu važnost u tome što je Srbija prva država u svijetu koja je osuđena za kršenje Konvencije o genocidu. Naime, u sudskom procesu BiH pred IJC protiv Srbije nisu korišteni svi raspoloživi dokazi o ulozi istočnih susjeda u ratu jer je bivša je glavna tužiteljica Carla del Ponte, u dogovoru s bivšim srbijanskim ministrom vanjskih poslova Goranom Svilanovićem, odobrila zaštitne mjere za 60 dokumenata koji su označeni kao ugrožavanje nacionalne sigurnosti Srbije. A za razliku od BH, Hrvatskoj su za dokazivanje direktne umiješanosti Jugoslavije ( Srbije i Crne Gore) u rat na njenom teritoriju, dostupni brojni materijali i dokazi.

Prema tome,  ministrica Pusić trebala bi objasniti hrvatskim građanima kako dakle, osuđujuća presuda za genocid nije jedini mogući pozitivan ishod po Hrvatsku; sve i da ne uspijemo, u obrazloženju odbijajuće presude biti će  navedeno sve ono čega nema ili što nije dovoljno jasno u optužnicama haškog suda; direktna upletenost Jugoslavije, odnosno Srbije, vojna agresija, stotine tisuća deportiranih, etničko čišćenje, koncentracioni logori na njenom teritoriju, kriminalni poduhvat stvaranja Velike Srbije, itd. Dakle, ostati će jasan trag da je genocidna namjera postojala, pa ako možda i nije provedena do kraja.

I dr. Mirjan Damaška, zastupnik RH u tužbi na ICJ izjavio je kako zbog hrvatske prošlosti, ali još više njene budućnosti i mladih generacija koje imaju pravo znati istinu, ne smijemo dopustiti da se Domovinski rat proglašava genocidnim, da se miješaju etničko čišćenje i genocid i da se sve strahote rata zaborave.

Povuče li Hrvatska svoju tužbu, može biti gotovo sigurna da će joj se nalijepiti još jedna stigma genocidne države te da će, bez obzira što je imala snage suočiti se sa strahotama i grijesima počinjenim u vrijeme NDH.

Dobrosusjedski odnosi i suradnja sa Srbijom jesu mogući već sada no sučavanje s prošlošću znači potrebu da se Srbija suoči sa svojom odgovornošću za rat.Nije moguće graditi budućnost i govoriti o iskrenom pomirenju, ako ocjena pojedinih povijesnih događaja nije utemeljena na činjenicama, ako pravda nije zadovoljena. Bez jasnog odgovora na pitanje tko je bio agresor u prošlosti, ne može se očekivati povlačenje tužbe za genocid.

Zbog toga me čudi ovakva nagla nestrpljivost oko povlačenja tužbe za genocid .Da li se razmišlja da će se brzopletim povlačenjem zauvijek amnestirati velikosrpska politika 90-tih  od krivnje. Njena racionalizacija tipa „ ništa neće promijeniti ono što se dogodilo, ljudi koji su odgovorni i krivi su mrtvi ili jako stari...." nekako govore tome u prilog.

I napokon, također bi trebalo reći hrvatskim građanima da, iako je agresijom Srbije Hrvatskoj nanesena golema materijalna šteta državi i njezinim građanima – procjene se kreću između 32,5 i 35 milijarde eura - eventualna naknada vezana je isključivo uz fizičke osobe, dok država može dobiti samo neku simboličnu odštetu. Zapravo, o tome bi nešto više mogao reći predsjednik Josipović koji je izjavio kako „predmet tužbe nije ratna šteta te da je na tu temu 'već nešto dogovoreno“. Držimo da je hrvatska javnost zaslužila barem nekakve informacije o tome? Također, se neprestano spominje „ogromne količine novca koje se mjere u milijunima“  koliko bi cijeli spor Hrvatsku eventualno koštao. Javnost ima pravo znati koji je to okvirni iznos?

Ova Vlada nema legitimitet za donošenje odluke koja dotiče općenarodnu ratnu žrtvu i tragediju a bez da pitaju hrvatske građane što o tome oni misle. Prije izbora 'Kukuriku koalicija je često - a gđa Pusić redovito – isticala kako će otvoriti vlast prema građanima i učiniti je participativnom, jer da nije pošteno i nije u redu da se mnoge odluke važne za život i položaj građana  donose bez da oni na to imaju ikakav utjecaj.

Organiziranje referenduma sa samo jednim jedinim pitanjem - Jeste li suglasni s time da RH povuče tužbu za genocid protiv Srbije ili ne? – prilika je da pokažu i dokažu da doista tako i misle."