Svakome je jasno da demokratski Hrvati traže treći izborni put. Jadranka Kosor uporno želi držati monopol nad Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), makar stranku  sa svojom svitom vodi u žalosnu propast.

Vodi je u gubitak vlasti nakon skorih izbora i predaju Vlade koaliciji SDP-HNS-IDS i srpskih stranaka. Da unesemo malo realizma: očito su lažne one predizborne ankete koje HDZ-u daju potporu od samo 6 posto građana.

HDZ će uvijek postići između 12 i 14 posto, pa makar mu se na čelu nalazila današnja predsjednica Vlade i stranke sa svojim privatnim klubom komunističkoga, udbaškog i kumrovečkog podrijetla. Međutim, taj postotak birača vjernih HDZ-u, kao negdašnjem pojmu slobode, nije dovoljan niti da se stranka preobrazi niti da HDZ ostane na sceni kao ključni čimbenik, pa zato svjesni Hrvati traže put između te nekad državotvorne i čestite, ali iznutra potkopane stranke, i ove druge loše pa i razularene koalicije protunacionalnih i protudemokratskih korijena.

Prevarantska lukavština s jednim dobrim licem

Što razboritije, dakle, gledajući politiku kroz naočale protudemokratske prakse a kroz šablone nove ''pravde i pravednosti'', nego ovo što radi ''kikiriki  koalicija? To jest zacrtati na zemljopisnoj karti neku veliku nepostojeću cestu, neki ''treći'' put koji nikamo ne može voditi osim u živo blato. A nije to prva od takvih cesta, niti će biti zadnja. Uz Josipa Kregara i Đurđu Adlešić, jedino može čuditi to što se je i  ekonomist Ljubo Jurčić upustio u osnivanje jedne takve stranke, u pustolovinu koju zasigurno nije osmislio on, niti će imati u njoj većega sudioništva, osim što će posuditi svoje do danas poštovano lice, tim formalnim partnerima.

Josip Kregar, optuživan zbog korupcije i gubitnik izbora na razini grada, i Kosoričina prijateljica Adlešić, ništa ne bi značili bez Jurčića, a on kao neki politički inovator ili stranački vođa, nešto može značiti tek danas zbog postojeće  financijske krize. U stvari, varka za stanoviti broj građana.

HSLS-ova prva liga: a joj!!!

I Velimir Sriča, onaj poznati iz crvenih vremena kao ministar u Jugoslaviji 1989. (a najnovija knjiga mu nosi predgovor Ive Josipovića), i Davorko Kosor, onaj koji je na televizijskoj  predstavi priznao Jadranku kao sestričnu, izjavljuju da su oni treći put..., a da njihova stranka ničim nije opterećena. Ničim drugim nego koalicijom koja je omogućila vladavinu Socijaldemokratske partije i ustoličenje Stjepana Mesića na Pantovčaku, nespretnim ili ''nespretnim'' političkim igrarijama.

Bandić barem može nešto dokazati

Želju za trećim putem izražava i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (on ipak sa stanovitim opravdanjem). Vidljiva je činjenica kako - zajednički i udruženo, SDP i Kosoričin bivši HDZ, uništavaju hrvatsku prijestolnicu nakon što su uspjeli Bandiću oduzeti sve ovlasti. Samo s tom činjenicom (Zagreb prije-Zagreb danas), svakako bi Bandić mogao dokazivati svoju ''nesvrstanost'', mogao bi - teoretski govoreći - krenuti u borbu za neki visoki broj predstavnika u Hrvatskome saboru, koji bi radili za hrvatske interese kao što je on radio za interese Zagreba. Međutim, to je samo teoretski: klevetnička mašinerija vrhuške HDZ-a,SDP-a i HNS-a, toliko je ocrnila njegovo vladanje gradom i toliko je banalizirala njegovu osobu, da je postalo nezamislivo da bi on mogao nadvladati tu negativnu sliku.

Zadnja nada: hrvatski branitelji, hrvatski novi lider, novi pokret općehrvatskog jedinstva. Ono što je H-Rast trebao biti i mogao biti, vjerojatno će to u mnogo savršenijem nacionalnom i modernom obliku biti ABH - Pokret za spas Hrvatske, koji se ubrzano okuplja oko magistra prava i umirovljenoga generala Željka Sačića.

Za ABH (Akcija za bolju Hrvatsku) znamo da je spreman za rad, da nije ničiji probni balon, ničiji mamac u slijepi tunel, niti diverzantska inicijativa Josipa Manolića, Stjepana Mesića, Ive Josipovića ili Jadranke Kosor. Tom pokretu je vrijedno dodijeliti posebnu pozornost, a vjerojatno će doći i dan kad će mu većinska Hrvatska, pa i oni građani koji danas samo rogobore i zdvajaju u svojoj političkoj nemoći, također dati i svoj glas.

Domagoj Ante Petrić