Nakon svojevrsnog „buđenja“ svih istinskih hrvatskih branitelja, kao i domoljubnog dijela hrvatskih građana, a koji su, potaknuti tzv. „Slučajem Purda“ napokon, nakon toliko godina i toliko poniženja masovno i smisleno pokrenuli proces otpora hrvatskim vladajućim elitama u njihovom višegodišnjem destruktivnom antihrvatskom političkom djelovanju i na taj način donijeli nadu u početak domoljubno-državotvornog preokreta na hrvatskoj političkoj sceni, danas možemo konstatirati slijedeće:

Zamka prva: nakon prvog, najspontanijeg, a time i najduševnijeg siječanjskog zagrebačkog prosvjeda hrvatskih branitelja, napokon se smatralo da se rodila jedna istinska, narodna, spontana i iskrena građanska inicijativa pod nazivom „STOP progonu hrvatskih branitelja“. Međutim, kada su svi hrvatski domoljubi i većina zabrinutih hrvatskih građana očekivali da se branitelji napokon, pa makar i u svijetlu pretužnog „Slučaja Purda“ ujedine, ne pod jednu udrugu jer to je nemoguće, već barem pod zajedničkom kapom spomenute inicijative, već slijedeći prosvjed na istom mjestu, premda masovniji (jer je i njegova priprema dulje trajala) bez obzira na njegov značajan odjek, kao i događaji koji su uslijedili nakon prosvjeda, pokazuju da smrtonosna zamka tzv. „Hrvatskog sindroma“ (nesloga i razjedinjenost) još uvijek predstavlja ogromnu prepreku za uspješno suprotstavljanje velikoj ugrozi koja prijeti Hrvatskoj i hrvatskom narodu.  Naime, nakon prvog prosvjeda, kao gljive poslije kiše niču i druge „spontane“ braniteljske inicijative i „akcije“, udruge i organizatori pojedinci koji, vidjevši veliki potencijal u izmanipuliranim, prevarenim, obeshrabrenim i progonjenim hrvatskim braniteljima, nastoje „uskočiti u kola“ i biti organizatori ili suorganizatori prosvjeda koji će potom uslijediti na cijelom hrvatskom ozemlju s kulminacijom na Trgu bana Jelačića 26. veljače 2011. Iz popisa organizatora toga skupa razvidno je da je inicijativa „STOP progonu hrvatskih branitelja“ bila samo jedan od više suorganizatora prosvjeda te je njezin predstavnik na prosvjedu dobio zanemariv prostor. Da su ove činjenice istinite i pogubne, pokazala je i konferencija za tisak izvornih pokretača i inicijatora inicijative „STOP progonu hrvatskih branitelja“, koji su se ogradili od prosvjeda i njegovih organizatora i najavili svoje akcije, optuživši pritom njegove organizatore za prikriveno političko djelovanje u korist samo jedne stranke, HSP-a i Ante Đapića! Ne ulazeći u točnost iznesenih navoda, ovo je već samo po sebi indikativno i zabrinjavajuće. Zaključak: niti takav katastrofalni i sramotni te izuzetno opasni i ponižavajući slučaj progona pravog i neupitnog hrvatskog heroja Tihomira Purde od strane hrvatskog ratnog neprijatelja Srbije i njezinih hrvatskih slugu ne može ujediniti hrvatske branitelje, pa čak niti onaj njihov istinski „nedržavni“ dio! Zbog čega je to jedna od zamki koju se (još uvijek nije kasno) mora izbjeći pod svaku cijenu? Zato jer političkom i organizacionom razjedinjenošću istinskih branitelja isti ne mogu u očima ostalih građana odigrati ulogu onog časnog faktora koji će potporu građana u svijetlu nadolazećih izbora, usmjeriti jednoj svehrvatskoj domoljubnoj političkoj „trećoj“ opciji.

Zamka druga: od drveća se ne vidi šuma! A šuma je činjenica da nam je svakim novim danom „Nova Jugoslavija“ sve bliže i bliže! Veliki antihrvatski igrači, pod vodstvom onoga koji djeluje iz sjene, najopasnijeg i najjačeg kreatora neojugoslavenke geopolitičke opcije, zagrebačkog đaka i londonskog studenta Dejana Jovića, službeno savjetnika, a u stvari gospodara i mentora hrvatske izdajice Ive Josipovića, potpomognuti potpuno rastrojenim i nesvjesnim današnjim hrvatskim vladajućim elitama i najvećim (itekako svjesnim) glavnim hrvatskim medijima, neumorno grade svoj projekt na tlu Hrvatske. Posljednjih dana dogovoreno je, pristankom hrvatskog ministra unutarnjih poslova (nakon ukidanja viza prije tri godine) i ukidanje putovnica za državljane „Zapadnog Balkana“ prilikom prelaska granice iz jedne u drugu državu „Jugosfere“ (Hrvatsku, Srbiju, BiH, Makedoniju i Crnu Goru). A iz Srbije je već stigao i novi zahtjev Hrvatskoj: zahtjev za saslušanje i istragu protiv Vladimira Fabera zbog navodnog ratnog zločina u akciji Maslenica! Gdje se ovdje krije zamka? Zamka se krije u činjenici da je inicijativa „STOP progonu hrvatskih branitelja“ propustila priliku da svoje zahtjeve hrvatskom državnom vrhu formulira tako da u njima bude na jasan i nedvosmislen način obuhvaćeno sve što treba poduzeti da se obrane hrvatska država i hrvatski narod od ovog paklenog scenarija. Naime, jedan od prijedloga zaključaka (koji nije prihvaćen) obuhvaćao je i zahtjev da se neodložno prekine sa svim aktivnostima koje, izričito ili prešutno Hrvatsku uvode u novo geopolitičko zajedništvo na Balkanu, a koje aktivnosti su se do te mjere zahuktale da će ju biti sve teže izvući iz ove fatalne opcije. Također, u zahtjevima Vladi propušteno je navesti i prekid suradnje sa Haaškim sudom i nepriznavanje bilo kakve presude koju taj sud donese protiv hrvatskih branitelja (slučaj Gotovina i slučaj Praljak). Ovdje se radi ni manje ni više o pitanju zakonitosti nastanka hrvatske države! Ono što je ovdje najopasnije jest mala mogućnost da, kada se po svim ovdje navedenim pitanjima dođe do Rubikona (kada budemo stavljeni pred gotov čin), tada nešto radikalno izmijeni jer to izvorno nije niti bio jedan od navedenih zahtjeva branitelja Vladi.

Zamka treća: potrebno je potpuno se i apsolutno distancirati od tzv. Facebook prosvjednika jer isti predstavljaju isključivo protuoružje braniteljskim prosvjedima, instalirano od protuhrvatskih igrača u zemlji i inozemstvu! Kao prvo, po svojem habitusu, po svojem djelovanju i po svojim stavovima radi se isključivo o minornim i primitivnim „igračima“, kojima je jedino i najjače oružje destrukcija! Međutim, na ovom mjestu uskače ono najjače antihrvatsko oružje u zemlji: glavni hrvatski mediji, koji od ovih balavih destruktivaca prave ogromne medijske zvijezde, a svi znamo kakav je utjecaj medija na prosječno ili ispodprosječno obrazovanog građanina. Cilj ove grupe je dvostruki: prvo, maksimalno skrenuti pozornost javnosti sa opravdanih braniteljskih prosvjeda i drugo, silom inicirati prijevremene izbore (što svima koji imalo racionalno razmišljaju nedvojbeno dokazuje da ti prosvjednici predstavljaju zamaskiranu revolucionarnu snagu tzv. „Kukuriku koalicije“). Ova zamka je u slijedećem: hrvatski se branitelji i njihove prosvjedne inicijative ni pod koju cijenu ne smiju upregnuti u njihova kola i tražiti prijevremene izbore jer to znači smrt svakoj nadi da bi domoljubna hrvatska opcija na njima mogla osvojiti vlast i spasiti hrvatsku državu: Danas je već početak ožujka 2011. a treća svehrvatska spasonosna stranka, izborna koalicija ili izborni savez još nije niti u povojima! Budimo realni: na prijevremenim izborima prije ljeta niti HSP, a pogotovo „HRAST“ nema šansu biti najjača stranka u Hrvatskom saboru. Jedino do redovnih izbora krajem godine naša treća domoljubna izborna snaga može se organizirati i medijski promovirati za pobjedu! Kako sada stvari stoje, spasonosna formula glasi: poput „Kukuriku koalicije“ potrebno je udružiti u koaliciju HSP, „HRAST“, udrugu „Volim Hrvatsku – ne u EU“ i inicijativu (u međuvremenu preraslu u pokret) „STOP progonu hrvatskih branitelja“.

Zamka četvrta: vođa! U posljednje vrijeme jedna se osoba sve više profilira kao mogući objedinjavajući faktor na domoljubnoj političkoj sceni: Željko Sačić. Daj Bože da smo u pravu i da tijek povijesti doista pokaže da je „to bilo to“. Međutim, neke stvari upućuju na veliki oprez. U izjavama glede svojih političkih namjera posljednjih dana Željko Sačić pokazao je izvjesno lutanje i nedosljednost: najprije je iskazao namjeru ujedinjavanja svih desnih stranaka u jednu stranku, zatim se ispravio kako to ne bi bila jedna stranka već koalicija stranaka odnosno politički pokret da bi u javnost procurila i vijest (koju je g. Sačić doduše demantirao, ali ostalo je visjeti u zraku) kako je potpisao pristupnicu HSP-u. Također njegov sastanak sa ministrom HDZ-ove vlade Karamarkom i „druženje“ na klijeti sa Radimirom Čačićem ostavljaju neke upitnike. Da se razumijemo: možda se sve ovo u budućnosti pokaže kao potpuno nebitno za daljnji razvoj događaja glede g. Sačića i to u pozitivnom smislu.  U ovom trenutku zato smatram da navedenu osobu valja poduprijeti, ali i napominjem da tragična i žalosna povijest hrvatske domoljubne politike u svakom, a pogotovo u ovom presudnom trenutku upućuje na maksimalan oprez.

Tomislav Stockinger