Moj susjed uglavnom ne zna kako ja živim. On može samo nagađati imam li za režije, što ću danas kuhati i imam li novaca za zimovanje. Kao što nema predodžbu o mom materijalnom stanju, moj susjed, ako nismo u posebno prisnim odnosima, teško može znati i moje političke preferencije. Ovaj način razmišljanja preuzeo je i aktualni predsjednik RH Ivo Josipović u još jednom jurišu na Pantovčak.

Opća politička klima u društvu takva je da ne ide na ruku ni aktualnom predsjedniku ni premijeru. Gotovo da se nožem može parati prijezir koji Hrvati osjećaju prema političkom dvojcu na čelu države i vlade. Ipak, fotelje u Banskim dvorima i na  Pantovačaku udobne su i teško ih se odreći pa se smišljaju razni načini kako ostati u njima. Prema političkoj filozofiji Josipovića i Milanovića nije važno što je stvarnost, važno je što će mediji i anketne agencije napisati o stvarnosti. Budući je većina medija i gotovo sve anketne agencije pod direktnom kontrolom režima, dvojac bez kormilara je odlučio maksimalno iskoristiti ovu činjenicu.

Polazeći od logike kako na ulici vlada nezadovoljstvo, ali ipak ne možete biti sigurni što vaš susjed jede i kako politički diše, agencije i mediji serviraju nam ovih dana vijesti o predsjedniku Josipoviću kojeg narod navodno ocjenjuje četvorkom i Kukuriku koaliciju koja je daleko moćnija od oporbenog bloka na čelu sa HDZ-om.

Što se može kao argument suprotstaviti ispiranju mozga od strane agencija i medija o navodnoj podršci naroda vladajućoj koaliciji i predsjedniku?

Upravo arhive ovih istih medija koji nam uporno plasiraju priče o popularnosti režima u narodu prebogate su argumentima protiv tog istog režima. Prosvjed liječnika, nastavnika, umirovljenika, policajaca, branitelja, škverskih radnika, radnika DIOKI-a, radnika Gredelja, sindikata, pirotehničara, radnica Kamenskog, Jadrankamena, radnika Konstruktora, radnika Čazme, radnika Spačve i prosvjedi studenata zbog standarda diljem Hrvatske, najbolji su dokaz rada i popularnosti vlade, vladine politike i predsjednikove nove pravednosti.

Gledajući u globalu gotovo nema niti jedne društvene skupine koja nije oštećena politikom predsjednika i vlade. Od kud onda tolika popularnost vladajuće garniture? Osim za članove partije i njihove obitelji život u Hrvatskoj postao je nepodnošljiv za sve društvene skupine, tisuće mladih zbog toga svake godine napuštaju zemlju. Pa opet Josipović ima podršku kao svojevremeno predsjednici Kazahstana i Turkmenistana.

Ako nikakve druge koristi od naručenih i plaćeničkih anketa barem neka on, Josipović, uživa u jutarnjoj kavi diveći se vlastitim postignućima, koje otkriva tek čitajući novine. Za mnoga postignuća vjerojatno nije ni znao dok ih nije pročitao kod Butkovića.

Željko Primorac