Hrvatski i srpski ministri u Vijeću ministara BiH unatoč opetovanom protivljenju bošnjačkih ministara prihvatili su na zadnjoj sjednici 11. siječnja 2013. godine u Sarajevu izmjene zakona kojim se planira uspostava RTV kanala na hrvatskome jeziku.

Ovaj zakonski prijedlog predviđa uspostavu novog, četvrtog radijskog i televizijskog kanala pri javnom RTV servisu čije bi sjedište trebalo biti u Mostaru. Ponavljamo, za ovu odluku glasovali su ministri iz HDZ BiH i HDZ 1990, SNSD-a i SDS-a dok su protiv bili ministri iz SDP-a.

Jedan od njih je predsjednik te stranke Zlatko Lagumdžija. Ministar iz reda SBB BiH, a ujedno i lider te stranke Fahrudin Radončić nije nazočio sjednici, tako da se ne zna kako bi on glasovao da je bio. A zašto nije bio, ne zna se! U Parlamentarnoj skupštini BiH 2008. godine pokrenuta je procedura za uspostavu RTV kanala na hrvatskom jeziku koja se pokušala osporiti putem Ustavnoga suda zbog osporavanja bošnjačkih zastupnika.

Ustavni sud odbacio je navode da je uspostava RTV kanala na hrvatskom jeziku protivna vitalnim interesima Bošnjaka u BiH. Opetovanim protivljenjem uspostave RTV kanala na hrvatskome jeziku, Zlatko Lagumdžija i Damir Hadžić pridružili su se njihovom „novopečenom smrtnom neprijatelju“ Sulejmanu Tihiću, lideru SDA koji je „hladno“ na koncu prošle godine Hrvatima katolicima u BiH čestitao Božić rekavši, citiramo: „Hrvatski kanal je nepotreban. Hrvati mogu ostvarivati svoja prava unutar postojećih entitetskih televizija i javnoga servisa na državnoj razini, kako je to skup projekt, te da uostalom ni Bošnjaci nemaju svoj TV kanal“.

Znači, da skratimo i kažemo „u glavu“: I Tihići, i Lagumdžije, i veliki broj onih koji se vole zvati bošnjačkom političkom elitom u BiH Hrvate uopće ne priznaje kao narod te da ovu zemlju vide isključivo kao državnu zajednicu Bošnjaka i Srba. No da ima još onih koji pokušavaju spasiti obraz političkog i intelektualnog Sarajeva u vezi odnosa bošnjačke politike prema hrvatskome pitanju u BiH, primjer je profesor s Univerziteta u Sarajevu dr. Šaćir Filandra.

Iako on posve pogrešno drži da će RTV kanal Hrvate odvesti u samoizolaciju svjestan je da pluralna država u kojoj jedan kolektivitet drugom kolektivitetu nešto brani nema izgleda za budućnost.  Filandra je još 2008. godine u banjolučkim Nezavisnim novinama u svom komentaru istaknuo: „Kako se u svemu ponašaju Bošnjaci?. Nadmeno!. Oni kao ne daju Hrvatima njihov, treći, hrvatski kanal, budući da bi to vodilo razgradnji države. Pri tome se ne pitaju tko su to oni da nekomu dopuštaju ili osporavaju kolektivna, nacionalna prava i što uopće znači stanje u kojem netko nekome daje ili osporava prava. Najsmješnija je sarajevska argumentacija u ovoj priči, koja traje takoreći od uspostave Federacije Bosne i Hercegovine 1994. godine, a koja se svodi na to da Bošnjaci bolje znaju što je za Hrvate dobro. Ne dopuštajući im poseban TV kanal Bošnjaci ih kao spašavaju i Hrvati im na tome trebaju biti zahvalni. Vrijeme je da se u tzv. bošnjačkoj politici prestane s takvim preduvjerenjima i neosnovanim strahovima koji od političkoga partnera prave protivnika. Ako će Hrvati s vlastitim televizijskim kanalom ići u samomarginaliziranje, neka idu i to treba prihvatiti kao njihov izbor, te im stoga konačno ne treba stajati na putu da naprave svoju televiziju’ – napisao je tada u komentaru naslova ‘Televizija i nacija’ Šaćir Filandra.

A što nam donosi „sutra“, kada je u pitanju cilj bošnjačke političke elite u ovoj zemlji, jeste – ustavne promjene uz načelo jedan čovjek – jedan glas. Na konstituirajućoj sjednici Senata Svjetskog bošnjačkog kongresa održanoj 9. siječnja ove godine u Sarajevu pod predsjedavanjem predsjednika Kongresa Mustafe Cerića, inače donedavnog reisu –l – uleme u BiH, jednoglasno je odlučeno da se zatraži intenziviranje aktivnosti vezanih za ustavne promjene u čemu će Svjetski bošnjački kongres (SBK) dati puni doprinos.

Oni će se, kako su istaknuli, otvoreno i odlučno zalagati za jednakopravnost svih građana i naroda uvijek i na svakom mjestu, sa zahtjevom da se na cijeloj teritoriji BiH uvaži univerzalno demokratsko pravo jedan čovjek-jedan glas, a radi ukidanja stanja u kojem manjina vlada većinom pod lažnim izgovorom straha od majorizacije većine nad manjinom. Pametnome dovoljno!

U prijevodu, ova bi zemlja, po njima trebala biti dominantno bošnjačka država, gdje bi Hrvati i Srbi bili „ikebane“, odnosno „dobre komšije“. Možda im ova ideja i prođe, ako se njihovi interesi „poklope“ sa interesima moćnih inozemnih administracija. Iz ove perspektive i odnosa čini se kao utopistička ideja, ali? Tko zna što nam vrijeme donosi?

I za kraj malo se vratimo SBB-u BiH i predsjedniku te stranke i ministru u Vijeću ministara Fahrudinu Radončiću. I njegovi zastupnici će glasovati u Parlamentu BiH protiv zakona o osnivanju RTV kanala na hrvatskom jeziku. Oni smatraju, citiramo: „da osnivanje vodi etničkoj podjeli medijskog prostora, a time i etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine“.

Mišo Relota