Predsjednik Tuđman znao je što je interes Hrvatske! -Franjo Tuđman nikada ne bi dozvolio takav ekstremizam! Ovo su samo neke od izjava koje posljednjih dana odzvanjaju hrvatskim medijskim prostorom. Netko bi mogao pomisliti kako ovu svojevrsnu retuđmanizaciju vrši Karamarkov HDZ, ali ovo su izjave SDP-ova predsjednika vlade Zorana Milanovića kojemu je Tuđman, izgleda, prirastao srcu.

Kako je Franjo Tuđman odjednom postao tako poštovan i cijenjen na političkoj ljevici? Ne tako davno bio je ratni zločinac, kriminalac, krivousti autokrat, diktator i idejni začetnik udruženog zločinačkog poduhvata. Mnoge od ovih kovanica i političkih doskočica na račun prvog predsjednika nastale su u političkim kuhinjama SDP-a i njegovih političkih istomišljenika. Kako se to odjednom promijenila politička percepcija Franje Tuđmana u očima SDP-a i ljevice?

Folklorističko manipuliranje likom i djelom prvog predsjednika

Svaki put kada bi se odmaknuli s izvornog ideološkog puta i što bi više tonuli u neprepoznatljivost vođe HDZ-a sve su glasnije i glasnije zazivale Franju Tuđmana. Dok su zazivali utemeljitelja nastavljali su s politikom koja je malo toga imala sa izvornom idejom demokršćanstva i HDZ-a. Franjo Tuđman je tako postao sastavni dio HDZ-ova folklora koji se izvodio od prigode do prigode odnosno od izbora do izbora. Kao što se Tuđmanova bista vadila iz ormara od prigode do prigode tako se i njegova politika vadila od izbora do izbora, a kada bi sve prošlo opet bi se pospremila duboko u tamni ormar. Sustavnim manipuliranjem imenom i djelom Franje Tuđmana kod poštovatelja njegova lika i djela stvorio se svojevrsni kult ličnosti, što je posljedica površnosti pristupa liku i djelu prvog predsjednika. Prosječan član HDZ-a, istinski poklonik politike Franje Tuđmana, teško podnosi bilo kakvu kritiku Tuđmanove politike, a još teže može dovesti u korelaciju suvremenu nacionalnu politiku s izvornom Tuđmanovom idejom HDZ-a.

U potrazi za kontinuitetom

HRvatska demokratska zajednica ostala je tako u svojevrsnom ideološkom raskoraku između staroga i novoga, pokušavajući pomiriti suvremenu nacionalnu politiku sa politikom Franje Tuđmana. Vodstvo i članstvo kao da zazire od propitivanja ideologije i postupaka svog utemeljitelja, gotovo da je bogohulno propitivati politiku utemeljitelja. Ideološki raskorak i HDZ-ova lutanja u pokušaju pronalaženja kontinuiteta politike vješto koristi SDP čiji predsjednik na svaku kritiku HDZ-a odgovara upravo imenom Franje Tuđmana. Dok HDZ-ovci ustaju protiv partizanskih zločina i imena Josipa Broza Tita ljevičarski političari i mediji pozivaju se upravo na Franju Tuđmana, utemeljitelja HDZ-a, koji je na Pantovčaku držao Titovu bistu, zabranio promjenu imena Trga maršala Tita i zagovarao pomirbu sinova ustaša i partizana bez lustracije. Na prozivke HDZ-a kako ljevica ustupanjem Velikog i Malog Škoja i vrha poluotoka Klek čini nacionalnu izdaju s ljevice odgovaraju kako je Tuđman potpisao sporazum između RH i BiH 1999. te kako oni samo provode njegovu volju, a on je znao što je Hrvatska.

I Franjo Tuđman je bio samo čovjek

U glavi HDZ-ova birača nastao je takav košmar da više ne zna tko je lijevo, a tko desno. Vjerojatno ne bi prepoznao ni Franju Tuđmana da sutra uskrsne. Sve je to posljedica odlične političke taktike ljevice koja je HDZ napala upravo njegovim oružjem, imenom njegova utemeljitelja. Ovu vrstu političkog oružja ljevica će koristiti sve dok HDZ ne postavi temelje nove nacionalne ideologije koja će uzeti sve pozitivno iz politike prvog predsjednika, ratnog predsjednika i vojskovođe hrvatske samostalnosti. Sve dok ne prizna kako je i Franjo Tuđman bio samo čovjek, koji je činio kompromise da bi učinio gotovo nemoguće i stvorio državu u gotovo nemogućim geopolitičkim okvirima, HDZ ne može naprijed. Hrvatska demokratska zajednica mora postaviti nacionale ciljeve 21. stoljeća i prema njima orijentirati nacionalnu ideologiju baštineći sve pozitivne tradicije ideologije Franje Tuđmana iz 90-tih godina 20-tog stoljeća.

Željko Primorac