"Sarajevo poslije 20 godina: od konflikta do susreta?". Bio je to naziv jedne od rasprava na trodnevnom skupu u Sarajevu koji je odrzan prije par dana. Ovaj skup bio je zamišljen kao susret religija, a obiljezen je polemikom između vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija i poglavara Islamske zajednice u BiH reisa Mustafe Cerića.

Vladika Grigorije je kazao da Cerić zeli od BiH napraviti islamsku drzavu, argumentirajući to njegovim izjavama tijekom zajedničkog posjeta Washingtonu. „Reis sanja i sad ću ga probuditi. Sjećam se posjeta Washingtonu, kada smo zajedno večerali s glavnim rabinom njujorške sinagoge Arthurom Schneierom. Razgovarali ste tada na engleskom jeziku, koji i ja dovoljno poznajem da sam shvatio da ste rekli - Hrvati imaju Hrvatsku, Srbi Srbiju, a što nama ne date jednu drzavu – BiH - kazao je vladika Grigorije.

Reis-ul-ulema, koji je izazvao polemiku izjavom “da se zna tko se u ovoj zemlji mora ispričati, a tko mora dati oprost”, zestoko je reagirao na riječi vladike Grigorija. Ustvrdio je da s rabinom nije razgovarao o ustroju BiH, jer on i ne odlučuje kakva će BiH biti drzava. ?“S njim mozemo govoriti o nekim drugim stvarima. Ali je činjenica da su, nakon raspada Jugoslavije, sve bivše republike nacionalne, osim BiH, koja je multietnička. Prema definiciji, Srbija je zemlja Srba i ostalih, Hrvatska je zemlja Hrvata i ostalih, čak i Crna Gora koja se odvojila od Beograda, dok Albanci imaju dvije i pol drzave na Balkanu. Bošnjaci koji su razbacani po cijelom Balkanu su najnezaštićeniji - ustvrdio je Cerić.

Nakon toga reis je citirao i izjavu vladike Grigorija da “nema BiH bez dogovora Hrvata i Srba”, ocijenivši da Bošnjaci znaju što to znači – da ih nema. Prema njegovom mišljenju, BiH je “domovina Bošnjaka u kojoj oni zive i imaju pravo kazati da je to njihova zemlja koju vole”. Polemika je nastavljena vladikinim obraćanjem da se stalno  nastoji praviti BiH bez Srba i Hrvata, što po njemu nije moguće. „U svakom slučaju, središnje mjesto dajemo muslimanima Bošnjacima, jer su najodgovorniji za BiH“, istaknuo je vladika Grigorije. Zazelio je Ceriću sve najbolje i podsjetio ga da su i on i kardinal Vinko Puljić također rođeni u BiH i da nemaju drugu drzavu, niti je hoće imati. „Zato i hoćemo da ova zemlja bude zemlja svih podjednako“, poručio je vladika.

Par dana iza ovog sarajevskog skupa, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić je u razgovoru sa izaslanstvom Krizne skupine istaknuo da su Bošnjaci jedini autohtoni narod u Europi bez nacionalne drzave i odgovarajućih političko-sigurnosnih mehanizama zaštite biološkog opstanka i nacionalnog identiteta. „Ove činjenice izazivaju nesigurnost kod pripadnika bošnjačkog naroda, što predstavlja akumulaciju negativne energije koja moze ugroziti mir i stabilnost. Nema mira i stabilnosti bez slobode i pravde, kao što ne moze biti slobode i pravde bez mira i stabilnosti, istaknuo je Zukorlić.

Izjave reisa Cerića i Zukorlića kako su „Bošnjaci koji su razbacani po cijelom Balkanu najnezaštićeniji“ i kako su „Bošnjaci jedini autohtoni narod u Europi bez nacionalne drzave i odgovarajućih političko-sigurnosnih mehanizama zaštite biološkog opstanka i nacionalnog identiteta“ ne predstavljaju ništa drugo nego dugoročnu viziju uređenja BiH.

Dva plana su u optjecaju – primarni dugoročni plan i kratkoročni plan „B“. Primarno, zelja je u desetljećima koja su pred nama od BiH napraviti čisto bošnjačku drzavu gdje bi Hrvati i Srbi, mada su danas konstitutivni narodi, bili klasična nacionalna manjina.

Plan „B“ je također prihvatljiv, mada mu se u startu daje vrlo manji rok trajanja – par godina – a to je privremeno pristati na dvoentitetsku podjelu BiH – Federaciju  BiH i Republiku Srpsku. Federacija BiH bi bila isključivo bošnjački entitet, a Hrvati bi bili svedeni na nacionalnu manjinu.

zelja je da veliki broj hrvatskih katoličkih obitelji napusti svoje domove u BiH i da svoju budućnost konačno i „za vijeke vijekova“ izgrade u Republici Hrvatskoj ili zemljama zapadne Europe. Na zalost, nisu daleko od uspješnog ostvarenja ovo privremenog „plana B“. U par navrata smo pisali i upozoravali o ovoj vrlo opasnoj ideji koja ima sve veći broj zagovornika u međunarodnoj zajednici jer im je „na vrh glave“ „raspetljavanja bosansko – hercegovačkog gordijevog čvora“.

Na dva primjera (mada ih svakodnevno imamo na stotine u svim oblastima zivota) preslikat ćemo vam već svakodnevne predradnje koje oslikavaju početak primjene ovog „paklenog plana B“ u Federaciji BiH.

Prije par dana ravnatelj OŠ Špionica u Srebreniku i Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta Tuzlanske zupanije nameću prvašićima u Područnoj školi Srednja Špionica besplatne udzbenike na bosanskom jeziku. Pogotovo jer su svi prvašići u toj područnoj školi hrvatske nacionalnosti i jer je do sada bila praksa da se u toj školi koriste udzbenici na hrvatskom jeziku. Nepotrebne su i za osudu su i očite nakane da se nakon prvog razreda, udzbenici na bosanskom jeziku nametnu i učenicima u drugom, trećem i četvrtom razredu.

Područna škola u Srednjoj Špionici jedina je škola u Tuzlanskoj zupaniji u kojoj se nastava do sada izvodila na hrvatskom jeziku i po hrvatskom nastavnom planu i programu. I umjesto da se tim primjerom povelo u još nekoj školi u većinski hrvatskoj sredini u Tuzlanskoj zupaniji, dokazujući tako multietničnost i pravo konstitutivnih naroda na nastavu po svome izboru, u ovoj srebreničkoj školi se postupilo upravo suprotno.

Roditeljima nikada nisu dostavljeni upitnici na izjašnjavanje, nego se dekretom s pozicije vlasti pokušala eliminirati i ta jedina škola s nastavom na hrvatskom jeziku. Ovakvi pokušaji vlasti u Tuzlanskoj zupaniji nisu dobro došli i pitamo se od kuda tolika dvoličnost vlastodrzaca, pa po svaku cijenu urušavaju školu u Srednjoj  Špionici dok se na krilima iste te demokracije bore da bošnjačka djeca i izvan Tuzlanske zupanije uče na bošnjačkom jeziku i po nastavnom planu i programu Tuzlanske zupanije.

Zašto se ne bi podjednako energije i političke volje ulozilo da bi učenici hrvatske nacionalnosti u Srednjoj Špionici, jednako kao, primjerice, bošnjački u Srebrenici mogli učiti na svome jeziku?

Primjer drugi - Bugojno! Grade hrvatskog stradanja, kalvarije tuge i boli , kako u tebe usaditi duh tri naroda, tri kulture, kako pruziti ruku pravednosti i povući crtu  ravnopravnosti?  Gdje i kako u tebi pronaći multietničnu Bosnu i Hercegovinu koje su puna usta bošnjačkim političarima?

Sve su ovo pitanja na koje odgovora nema jer proces islamizacije Bugojna započet u ratu, nikad nije završio, samo su sredstva kojima se provodi promijenjena..

Tri bošnjačka načelnika tijekom i poslije rata  provela su tri različita plana kojima je cilj isti: od nekad najljepšeg grada u središnjoj Bosni napraviti kasabu u kojoj nema mjesta za ljude druge vjere i nacije.

Podsjećamo, pokasabljenje Bugojna započeo je Đevad Mlaćo. On je ovom procesu dao prepoznatljivu notu etničkog čišćenja osmišljavajući i provodeći u novijoj povijesti nezapamćen progon Hrvata. Ubojstva, zastrašivanja, pljačke i otimanja te logori način su na koji je Mlaćo proveo svoj monstruozni plan!

Po načelu „gdje ja stadoh, ti produzi“, Mlaćin plan islamizacije nastavlja Mustafa Strukar. Izgradio je Strukar islamski centar na hrvatskoj zemlji , započeo borbu za ostanak naziva ulica po bošnjačkim herojima , a zapravo zločincima koji su kroz povijest provodili planove islamizacije i pokasabljenja Bugojna.

Strukara, kao „šlag na kraju“ zamjenjuje Hasan Ajkunić, prijateljski raspolozen neprijatelj Hrvata. I dok tvrdi da voli pripadnike svih naroda, Ajkunić odbija izdati dozvolu za gradnju  Katoličkog školskog centra, ali i  Spomen obiljezja poginulim pripadnicima HVO-a.

Svoj je mandat Ajkunić okrunio rekonstrukcijom glavne gradske ulice koju odnedavno „krasi“ polumjesec. Poruka je jasna: islamizacija Bugojna je pri samome kraju!

Početak kao i završetak cijelog procesa prati perfidna politika SDA! Kazu, „mi nismo krivi, načelnik to radi samovoljno“!

Još da se nađe netko tko bi u to povjerovao, jer kad su bošnjački političari Bugojna u pitanju,  nije vazno jesu li iz SDA, SDP-a ili su navodno neovisni!. Najbolji dokaz ovoj tvrdnji je obračun Zukana Heleza s hrvatskim logorašima Bugojna koji je počeo njegovim mandatom ministra za pitanja branitelja u Vladi Federacije BiH, a po svemu sudeći, završit će onog dana kada i posljednji hrvatski logoraš Bugojna ostane bez ikakvih prava!

Bez obzira kojoj stranci pripadaju, bošnjački političari Bugojna provode isti cilj, islamiziraju Bugojno tako što iz ovog grada pokušavaju protjerati malobrojne hrvatske povratnike, učiniti im zivot nepodnošljivim i ostaviti ih bez ikakvih sredstava za zivot..

Mora se znati da je sadašnji načelnik Hasan Ajkunić i predstavnici vladajuće stranke SDA zajedno sa predstavnicima HDZ BiH Bugojno dogovorio kako glavni gradski trg neće biti popločan zelenim kockicama niti će na njemu biti simbola u obliku polumjeseca!  A ipak je sve to učinio..

Ovakve podvale dokazuju s kakvim predstavnicima bošnjačkog naroda Hrvati zive i rade u Općinskom vijeću Bugojna. Hrvati i hrvatski predstavnici Bugojna, a i šire bojkotirat će  otvorenje Hasanove i SDA-ovske ulice kojom od Bugojna prave grad po mjeri jednog, bošnjačkog naroda!

Na ovaj način Ajkunić i njegovi prethodnici   ruše Bosnu i Hercegovinu, a islamsku drzavu kakvu oni nude hrvatski narod  nikada ne smije prihvatiti!

Kada smo kod Bugojna, mora se napisati kako je u većini bh. gradova otimanje tuđe imovine odavno, srećom, stvar prošlosti. No, ne i u Bugojnu. Dok je boravila kod oca, Dijani Strujić bukvalno je otet stan čija je vlasnica. Promjenom brave na ulaznim vratima, stan je jednostavno uzurpirao Suad Keško i skoro mjesec dana Strujić ga ne moze vratiti u posjed.

“Bila sam kod roditelja u Bugojnu i odlučila svratiti do stana koji mi je ostavio pokojni suprug Mihovil Strujić, inače jedan od nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz logora Armije BiH u Bugojnu. Pokušala sam otključati vrata kada se na njima pojavio Suad Keško i rekao mi da je stan sad njegov i da više ne dolazim“, ispričala je Dijana Strujić, udovica iz logora Prusac početkom rujna 1993. godine nasilno odvedenog Mihovila Strujića, inače člana ugledne bugojanske obitelji čije tijelo ni do danas nije pronađeno.

Po riječima Dijane Strujić, Keško se pozvao na usmenu suglasnost općinskih vlasti u Bugojnu. Od ratne 1993. godine u Bugojnu se ništa nije promijenilo. Bila je dovoljna suglasnost tadašnjeg prvog čovjeka Bugojna Dzevada Mlaće, nikad procesuiranog zbog zločina nad Hrvatima, da se nekoga likvidira ili mu se otme imovina.

I danas, sudeći i na ovom primjeru Dijane Strujić, u Bugojnu vaze ista pravila. Budući da policiji dosad nije uspjelo istjerati uzurpatora iz stana koji nije njegov, na potezu je Tuziteljstvo Srednjobosanske zupanije koje ima prigodu spasiti ono malo preostalog obraza pravnoj drzavi u BiH, ako ona uopće zivi u Bugojnu.

Mišo Relota