Arhiva članaka HRsvijet.net
Šesto Pečarićevo pismo Milanoviću: Predlozite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,
Sve više naših ljudi postaje svjesno koliko je golem doprinos generala Gotovine. Vjerojatno nikada u povijesti jedan narod nije spasio toliko veliki broj pripadnika drugog naroda. Kada znamo da su spasili one za čiji se spas brinuo UN, pa je njihov kraj proglasio svojom zaštićenom zonom, onda taj doprinos postaje još veći. Umjesto zahvale taj isti UN, preko svoje ustanove tzv. Suda u Haagu, optuzuje i osuđuje naše generale za “zločin” spašavanja 160-180 tisuća muslimana u Bihaću!
Umjesto da UN predlozi generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir oni ga drastično kaznjavaju.
Zato i ne čude mnogobrojne podrške prijedlogu o dodjeli Nobelove nagrade generalu Gotovini.
Tako mi jedan naš odvjetnik i knjizevnik komentira Peto pismo Vama:
Dragi Josipe, bravo, ovo je fenomenalan tekst.
Vjerojatno Vas neće iznenaditi, ali mene je ponovo obradovalo, kada mi je naš biskup, kao i prethodno, pohvalio i moje peto pismo Vama istim riječima: „To je vrlo dobro!“ Sada je njegov komentar glasio:
Slučaju je prepuštena i drzava i narod i generali.
Međutim, vlastodršci su dobro organizovani.
Zadnja rečenica pokazuje koliko je biskupova nevjerica u to da će te Vi bilo što poduzeti. Zapravo, da to ne vjerujem ni ja, moglo se isčitati iz moga prethodnog pisma. Dapače, ponavljam, bilo bi izuzetno zanimljivo znati reagiranje Vaših suradnika kada ste u Srebrenici „najavili“ da će te u Kninu govoriti o Bihaću.
Iako mi mnogi zamjeraju što uopće trazim od Vas pokretanje postupka da se generalu Gotovini dodjeli Nobelova nagrada, nešto slično čini i prof. Slobodan Lang u Hrvatkom listu od 23. kolovoza 2012. trazeći angaziranje mnogih institucija. Evo njegovog teksta:
NAŠA, VAŠA I NJIHOVA HRVATSKA
LJEPOTA OLUJE
Što je Oluja, pokazao je predsjednik Tuđman kada je podigao hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, ona se zavijorila u nebo, a on stisnuo šake i podigao ruke zahvaljujući Bogu za domovinu i preuzimajući odgovornost za slobodu. Zato predlazem da generale Gotovinu i Markača dočekamo u Kninu, a oni visoko podignu hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi
U nedavnoj knjizi visokog predstavnika UN-a (Yasushi Akashi) piše da je predsjednik Tuđman nakon Oluje podigao ustašku zastavu na Kninskoj tvrđavi. Do danas ni UN, ni EU, ali ni Hrvatska nisu omogućili nezavisnu komisiju da utvrdi istinu o Oluji.
Piše: dr. SLOBODAN LANG
Ovogodišnja proslava Dana domovinske zahvalnosti posljednja je prije drugostupanjske presude generalima Gotovini i Markaču. Sve je trebalo biti u znaku zahvalnosti i neduznosti generala, ali nije.
Niz rasprava u novinama pokazale su da današnje hrvatsko političko vodstvo ne zna što je bila Oluja niti koja je njezina najvaznija poruka za danas, ali i budućnost.
Krajem 1999. u izvješću Carlssonove (bivši ministar vanjskih poslova Švedske) nezavisne komisije za genocid u Ruandi, utvrđena je odgovornost UN-a za neaktivnost u sprečavanju i zaustavljanju genocida i potrebu postojanja 'akcijskog plana za sprečavanje genocida' UN. Nedovoljna međunarodna humanitarna učinkovitost, posebno Ujedinjenih naroda, trazi izvješće nezavisne komisije i o akcijama Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj i BiH, posebno u zonama pod njihovom kontrolom i u kriznim situacijama. Predstavnik za ljudska prava (Mazowiecki), podnio je ostavku nakon genocida u Srebrenici, a u nedavnoj knjizi visokog predstavnika UN (Yasushi Akashi) piše da je predsjednik Tuđman nakon Oluje podigao ustašku zastavu na Kninskoj tvrđavi. Do danas ni UN, ni EU, ali ni Hrvatska nisu omogućili nezavisnu komisiju da utvrdi istinu o Oluji. To nisu učinila ni hrvatska sveučilišta, ni HAZU. Humanitarno sam bio aktivan prije, u poticaju i poslije Oluje savjetovao predsjednika Tuđmana i izravno pomagao ljudima. Kao savjetnik predsjednika Tuđmana, odlikovan sam medaljom ECTF (Europske Unije) za pomoć u humanitarnim operacijama ECTF-a u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini od 1994. do 1996. godine za vrijedne sugestije i savjete, potporu za vrijeme humanitarnih kriza u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini, pokretanje akcije 'Spasimo zivot' pomoći preostalom stanovništvu, posebice starijim osobama, na području Like, Korduna i Sjeverne Dalmacije, u Banjoj Luci, Davoru, Kupljenskom i Velikoj Kladuši, pomoć ugrozenom stanovništvu bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, predanost općim humanističkim vrijednostima i nadahnuća njegovim kolegama i djelatnicima ECTF-a.
Na temelju toga ovdje iznosim viđenje istine i biti Oluje. Rado potičem UN, EU, hrvatsku ili akademsku zajednica da utvrde istinu
HRVATSKA JE POBIJEDILA JER JE ČINILA DOBRO
Što je Oluja, pokazao je predsjednik Tuđman kada je podigao hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, ona se zavijorila u nebo, a on stisnuo šake i podigao ruke zahvaljujući Bogu za Domovinu i preuzimajući odgovornost za slobodu. Oluja je svjetski dobra i lijepa jer je samarićanski spriječila genocid u Bihaću. Prvi put nakon holokausta i UN-ove Konvencije o sprječavanju i kaznjavanju za zločin genocida (1948.), pokazali smo svijetu da se genocid moze spriječiti, a ne samo kaznjavati, tek kad je izvršen. Nakon Oluje sprječavanje genocida stvarna je odgovornost svijeta. Oluja je bila dobra Bošnjacima jer je imala strateški cilj: sprječavanje ubijanja desetaka tisuća Bišćana i etničkog progona svih stanovnika Unsko-sanskog kantona, vraćanje izbjeglica iz Velike Kladuše i pomirenje Bošnjaka.
Oluja je bila dobra jer je spriječila Srbe i Srbiju da ponove genocid iz Srebrenice, kao i etnički progon Albanaca, Bošnjaka i Hrvata gdje su agresijom ili Kninskoj bolnici, zbrinula hitne medicinske slučajeve u UN-ovu kampu Potkonje, nagovarala Srbe da ostanu u Hrvatskoj, akcijom 'Spasimo zivot' spasila zivote i zbrinula tisuće ostalih i napuštenih, većinom starijih Srba. 'Oluja' je bila dobra Hrvatima jer je ostvarila slobodu domovine i domova prognanih Hrvata, dovršila temelje hrvatske drzave; demokratske, ravnopravnih vjera i nacionalnosti, europske, kršćanske i nacionalne. 'Oluja' je svijetu omogućila novo znanje i iskustvo u humanitarnoj politici, sprječavanju mrznje genocida i etničkog progona, zbrinjavanja prognanih, izbjeglica i zarobljenih, vođenja bolnica i intervencije kod socijalnog sloma.'Oluja' je pozvala UN da sazove svjetski samit za sprječavanje genocida, a Međunarodni Crveni kriz da unaprijedi konvencije o humanitarnoj zaštiti. Oluja je pozvala Ujedinjene narode, Međunarodni Crveni kriz, sve humanitarne organizacije, sveučilišta i religije da se otvore znanju o dobru i nakon svakog rata odrze konferenciju o dobru, koristeći se uspjehom i patnjom svakog naroda za dobro svih u budućnosti. U Ustavu Republike Hrvatske treba pisati 'Hrvatska je drzava koja je spriječila genocid.'
SRBIJA JE PORAzENA I OSUĐENA ZBOG ČINJENJA ZLA
Srbija i Srbi izgubili su jer su činili zlo. Jer su prihvatili da neuspjehe Jugoslavije rješava izdizanje Srba nad Hvatima i Bošnjacima, a posebno Albancima. Oduzeli su autonomiju vlastitim pokrajinama, imali vlast koja se zločinima i nasiljem obračunala s protivnicima među Srbima, odbila granice iz 1945., htjela protivno temelju današnje Europe vojnom agresijom mijenjati granice, prilikom osvajanja nemilosrdno bombardirala i razarala civilne objekte, na osvojenom zločinima i deportacijom istjerivala nepozeljne narode, poticanjem straha i mrznje organizirala lokalne Srbe u sukob i istjerivanje dotadašnjih susjeda, neposredno vodila i izdrzavala pobunjene Srbe, dopustila pobunjenima da organiziraju i odvedu Srbe iz Hrvatske, zatajila svoje ubijene vojnike i pobunjenike u svim srpskim agresijama, odbila sagledati sva razaranja i ekonomsku štetu počinjenu agresijom, odbila vratiti sve opljačkano, nije pozvala sve prognane da se vrate i omogućila im obnovu ranijeg vlasništva i zivota, nije pozvala na istinu o stradanju u svom ranijem razdoblju nakon formiranja Jugoslavije 1918., II. svjetskom ratu i nakon njega.
Sud u Haagu osudio je vodstvo zbog kriminalnog postupanja cijelom SAO Krajinom i RSK duze od četiri godine jer je smatralo nemogućim zajednički zivot s Hrvatima i drugim nesrbima rasprostranjene i sustavne zločine nad Hrvatima i nesrbima, ubojstva, nasilje, zatvaranja, razaranju kuća, crkvi i posjeda i rasprostranjenu pljačku provođene kao dio prisilnog uklanjanja; praktično potpuno protjerivanje Hrvata i nesrba s njihovom imovinom opljačkanom i spaljenom uz značajnu financijsku, logističku i vojnu potporu od Srbije.
POSTOJI I HRVATSKO ZLO, ALI I KASNIJE MIJENJANJE SMISLA, PORUKE I ODGOVORNOSTI
I s Hrvatske je strane činjeno zlo – od pljačke, paljenja i ubijanja napuštenih Srba nakon Oluje. Ti su zločini nastali zbog hitnosti intervencije i dozvole slobodnog kretanja u zonu i izvan nje, nedovoljne humanitarne i policijske zaštite. Na zalost, konkretni zločini često nisu poticaj pokretanje pravne odgovornosti već nepravednog pokušaja izbjegavanja cjelovite istine. Neke novinske citate i komentare političara, etničkih predstavnika, svećenika, umjetnika i kolumnista ne zelim ni komentirati. Ministrica vanjskih poslova svojom neutazivom zeljom (navodno praktično korisnom?!) da povuče tuzbu za genocid protiv Srbije vrijeđa sve ubijene u genocidima bilo kada i krši svjetsku odgovornost za istinu i sprječavanje genocida. Predsjednik Republike smatra da se treba pokloniti i srpskim zrtvama. Beskonačno klanjanje srpskim zrtvama već je izazvalo tolika stradanja i zločine.
Što učiniti? Treba se pokloniti svim zrtvama, liječiti sve pacijente, pomoći svakom čovjeku i učiti za bolje u budućnosti.
Predsjednik Republike neka se do drugostupanjske presude Gotovini i Markaču isključivo posveti njihovoj obrani, uključivši pismom Glavnom tajniku UN-a i svim predsjednicima drzava za odrzavanje Svjetskog samita o sprečavanju genocida. Ministrica vanjskih poslova neka zatrazi formiranje nezavisne komisije UN-a i EU za istinu o Oluji, sprječavanju genocida i humanitarnom djelovanju.
Akademska zajednica neka formira samostalnu komisiju i odrzi međunarodnu konferenciju o hrvatskom doprinosu o novom znanju o sprečavanju genocida i humanitarnom radu.
A generali? Početkom lipnja uz vidjelicu Mirjanu molio sam u Međugorju. Kako pomoći generalima? Trebalo je dovršiti knjigu savjeta predsjedniku od 1994. do 1999. To sam učinio. Za Veliku Gospu preplivali smo od Osijeka do Aljmaša na misu za branitelje, za slobodu generala Gotovine i Markača, da u jesen budu pušteni i dođu u svoju Hrvatsku.
Kako slaviti? Da je povijest bila drukčija i međunarodne snage zaštitile pobunjene zidove u varšavskom getu, zaustavile agresiju na Vukovar i spriječile genocide u Ruandi i Srebrenici – bi li smjeli slaviti? Bi li bilo onih koji bi smatrali neprimjerenim slaviti spašeni zivot? Treba, naravno, slaviti zbog onog što je bilo i za što smo odgovorni u budućnosti. Oluja je bila dobra i lijepa.
G. Goluza hvala i Vama i krasnim rukama naših olimpijskih pobjednika. Vi ste se svojim djelom poklonili Oluji. Oprostite za neznanje, karijerizam, nedostatak osjećaja, vjere, površnosti i banalnosti svih neprimjerenih komentara. Predlazem da generale Gotovinu i Markača i njihovu divnu, slatku i lijepu slobodu, Hrvatska dočeka u Kninu, a oni visoko podignu hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi – i onda neka Hrvatska zakorača...
Naravno, profesor Lang kao veliki borac za dobro, upućuje svoje zahtjeve i Predsjedniku i Ministrici vanjskih poslova. Iz mojih prethodnih pisama jasno Vam je da ja to od njih ne bih trazio jer sam uvjeren da oni pomazu „Sud“ u Haagu, da osude naše generale. Pa nedavno je Predsjednik odlikovao Teršelićku, a u prethodnom pismu sam Vam pokazao kako se njeno djelovanje svodi na rasizam. Tekst iz Hrvatskog lista o spašavanju Bihaća i poslije Oluje (Teršelićka i njena Dokumenta, uz ogroman novac koji im daje RH, smatrju da je HV trebala štititi nekoliko desetaka Srba, a ne 160-180 tisuća muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać) prenio je Portal HKV-a i mozete ga naći na adresi: http://www.hkv.hr/hrvatski-list/12552-grahovo.html
U prethodnom pismu sam Vas upozorio i na to da se u sukobu Josipović-Pupovac zapravo krije dodvoravanje Predsjednika RH predsjedniku Srbije. Raščlambu takve tvrdnje mozete naći u najnovijem Hrvatskom slovu u kolumni Mata Kovačevića: Josipović trazi put do Nikolića (vidjeti Prilog).
Zanimljivo je da profesor Lang ne trazi ništa od Vas. Pretpostavljam da je zbog očekivanja da će te pokrenuti postupak za Nobelovu nagradu.
Inače, to nije nova ideja. Samo bi obnovili zahtjev koji je svojevremeno pokrenuo INSTITUT ZA MEDJUNARODNE ODNOSE I LJUDSKA PRAVA iz Offenburga (Hrvatski list br. 46, 11. kolovoza 2005.):
INSTITUT ZA MEDJUNARODNE ODNOSE I LJUDSKA PRAVA predlaze i upućuje APEL:
GENERAL ANTE GOTOVINA - KANDIDAT ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR
APELIRAMO NA PUČANSTVO BIHAĆKE REGIJE I BIVŠIH UNPA-ZONA U HRVATSKOJ da podupre prijedlog ovoga Instituta za dodjelu Nobelove nagrade za mir Anti Gotovini, umirovljenom generalu Hrvatske vojske.
OBRAZLOzENJE:
Pod vodstvom generala Gotovine hrvatska je drzava 1995. godine izvela vojno-redarstvenu oslobodilačku akciju OLUJA, koja je imala tri cilja, i to: drzavno-pravni, medjunarodno-politički i humanitarni.
1. S drazvno-pravnog gledišta Republika Hrvatska kao suverena drzava i članica UN-a IMALA JE PRAVO uspostaviti suverenitet i zakonitost na svom teritoriju.
Hrvatska je četiri godine strpljivo trazila mirno rješenje u okupiranim područjima. Zato je i pristala na misiju UN-a kojom su u zemlji uspostavljene UNPA-zone, u svrhu zaustavljanja progona i ubijanja preostalog hrvatskog pučanstva te vraćanje tih zona pod suverenitet hrvatske drzave.
Nazalost, UNPROFOR ili nije mogao, ili nije htio izvršiti preuzete obveze. Više stotina Hrvata je ubijeno ili protjerano, unatoč nazočnosti snaga UN-a. Ima puno primjera gdje su snage UN-a i otvoreno stale na stranu agresora, tek pasivno promatrajući progone i ubojstva CIVILA. Tako su UN-zone bile POTPUNO očišćene od Hrvata. Nijedna drzava na svijetu ne bi trpjela takvo stanje. Osloboditeljska akcija OLUJA bila je zbog toga nuzna, legitimna, adekvatna i u skladu s medjunarodnim pravom i Poveljom UN-a.
2. S medjunarodno-političkog gledišta, ratni sukobi na teritoriju Republike Hrvatske od 1991. do 1995. NISU predstavljali građanski rat. Srbija je, pod plaštom Jugoslavije, a uz pomoć srpske manjine u Hrvatskoj, pokušala stvoriti tzv. Veliku Srbiju, okupiravši dijelove Republike Hrvatske i skoro cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Srbija ima svoje tradicionalne prijatelje kako među drzavama, tako i među utjecajnim zapadnim političarima, koji su ponekad i posve otvoreno simpatizirali tu srpsku FAŠISTIČKU ideju.
General Ante Gotovina, kao jedan od glavnih izvoditelja legitimne, oslobodilačke i ANTITERORISTIČKE AKCIJE OLUJA, spriječio je ostvarenje plana Velike Srbije.
TO JE JEDINI PRAVI RAZLOG zašto neke zapadne drzave i pojedinci preko institucije Haaškog suda zele osporiti legitimnost OLUJE i dovesti generala pred sud, 'da dokaze svoju nevinost.'
Totalni vojni poraz srpskih terorističkih postrojbi i njihov bijeg potaknuo je i srpske civile na panično napuštanje tih prostora.
S obzirom na dugotrajnost i okrutnost srpskog terora na okupiranim područjima, dogodili su se ipak pojedinačni ekscesi iz osvete pojedinaca, ali tek nakon završetka OLUJE, što nema nikakve veze ni s akcijom samom, a ni s generalom Gotovinom.
Svi su ratovi - nehumani. Ali, ako u povijesti čovječanstva postoji samo jedan koji je bio NAJMANJE NEHUMAN, onda je to bila upravo - akcija OLUJA. Za to najviše zasluga ima upravo - general Ante Gotovina.
3. S humanističkog gledišta, OLUJA je od sigurne smrti i pokolja spasila oko pedeset tisuća (50.000) ljudi, koji su se nalazili u zaštićenoj UN-zoni Bihać.
Bihać i okolica dozivjeli bi sudbinu Srebrenice, gdje su simpatizeri velikosrpskog fašizma samo promatrali kako Srbi odvode u smrt - tisuće civila. Za tu su tragediju odgovorni i oni, koji danas zele presuditi Gotovini u Haagu. Ti isti su se nadali da će Bihać pasti kao i Srebrenica.
Ali, samo nekoliko sati prije - dogodila se OLUJA, koja je posve pobrkala plan srpskih osvajača i njihovih zaštitnika. Njome je uspostavljen suverenitet na okupiranom području, i spašen je opstanak kakve-takve drzave Bosne i Hercegovine.
I, s aspekta humanosti - ono najvaznije: razbijeni su srpski neposredni planovi uništenja i pokolja Bihaća, kao i njegove okolice.
Onaj tko spasi zivot samo jednom čovjeku zasluzio je nagradu. Ali, za onoga tko je spasio zivote više desetaka tisuća ljudi, Nobelova nagrada za mir je nešto najmanje što je zasluzio.
Zato molimo sve ljude iz bivših UNPA - zona u Hrvatskoj, te pučanstvo Bihaća i okolice, da podupru naš prijedlog, da se general Hrvatske vojske, Ante Gotovina, kandidira za Nobelovui nagradu za mir.
INSTITUT ZA MEDJUNARODNE ODNOSE I LJUDSKA PRAVA
Prochelnik: F. CHOLAK
Offenburg, 31. srpnja 2005.
Jasno je da je niz novih spoznaja, o kojima sam Vam i pisao u prethodnim pismima, učinilo da danas netko iz Hrvatske mora konačno pokrenuti pitanje Nobelove nagrade za generala Gotovinu. Gornji zahtjev je bio u vrijeme kada je predsjednik Vlade bio Sanader. Zbog Pisma VSUN-a i u svezi s njim pisao sam i predsjednici Kosor o Nobelovoj nagradi. Oni nisu ništa učinili po tom pitanju!
Mozete li Vi? Zapravo, tu se postavlja pitanje: Mozete li učiniti ono što Sanader jest. Naime, on je od hrvatske stranke načinio nehrvatsku. Mozete li Vi učiniti suprotno sa svojom strankom? Ako je on mogao potpuno promijeniti HDZ, zašto ne bi i Vi mogli isto to sa SDP?
Tako bi ste odgovorili mnogima koji pišu istovjetno onome što mi je napisao jedan drugi biskup povodom mog petog pisma Vama:
Poštovani gospodine akademiče,
I ja sam Vam pokušavao poslati svoj odgovor na Predlozeno četvrto pismu predsjedniku Vlade, ali ne znam je li Vam taj odgovor i stigao. Stoga Vam sada odgovaram na Vaše peto pismo, otprilike istim argumentom kao i onaj neki biskup koga spominjete: znajući o kome se radi, ima li to smisla? Jer realno to nije za očekivati da će išta učiniti a kamoli Vas poslušati. No, ja Vam zelim izraziti svoju svesrdnu potporu, i ako još skupljate i potpise, dajem rado svoj na zahtjev da se oslobode naši generali Gotovina i Markač. Međutim zahtjev za Nobelom generalu Gotovini ovaj i ovakav predsjednik Vlade sigurno neće uputiti ni na koju adresu. Zato predlazem da to ne očekujete od ove odnarođene vlasti, već sami uputite taj zahtjev ali u ime naroda hrvatskoga i s potpisima onih koji traze oslobođenje generala. S poštovanjem…
Ovdje nije toliko bitno što biskup govorin o Vašoj vlasti kao o odnarođenoj, jer to ste već čuli, a slično pišu i svi drzavotvorni kolumnisti. Vaznije je što se iz njegova pisma jasno da očitati kako biskup smatra da mi koji smo pisali pisma o kojima sam Vas izvjestio imamo pravo poslati ovakav zahtjev u ime naroda hrvatskoga. I logično je ako je vlast odnarođena, zar ne?
Na vama je da dokazete kako to nije točno!
Na Vama je da od Vlasti napravite – hrvatsku Vlast.
Mene osobno takav biskupov zahtjev obavezuje!
Akademik Josip Pečarić
Prilog pismu: Kolumna Mate Kovačevića: Josipović trazi put do Nikolića
Vezani članci:
-Pečarićevo drugo pismo predsjedniku Vlade: Predlozite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir
-Treće pismo Predsjedniku Vlade: Predlozite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir
-Miroslav Tuđman: Galbraithov telegram