Nevjerojatna je ova kriza, zar ne? Prema svim sluzbenim podacima Stari kontinent već četiri godine se nalazi u jednoj vrlo nezgodnoj situaciji. Četiri godine paralize, kukanja i jauka. Tjeskoba, nezaposlenost, teška socijalna situacija, teško je meni, teško je njemu, teško je tebi. Svima je, bome, teško. Kad bi pjesnici analizirali ovo što sam dosad napisao, primijetili bi aliteraciju slova ''k'': kriza, tjeskoba, Stari kontinent, kukanje, jauk, teško. Dodao bih i pojmove Grčka, Hrvatska, Irska i Španjolska. Dok tiho ponavljate slovo ''k'' shvatite da treba puno energije, ali ujedno podsjeća na nešto teško, tmurno, nejasno i nedefinirano.

Tako je i u našoj Europi. Sve je pomalo postalo kao slovo ''k''. Neshvatljivo. Da, običnim Europljanima postalo je neshvatljivo kako to da nakon gotovo četiri godine i tridesetak EU-summita ne uspijeva se riješiti kriza u Grčkoj? Grčka, zemlja koja biljezi pad BDP-a od 17,5% u zadnje četiri godine i oko 24% nezaposlenih (55% mladih) ostaje i dalje bolna točka u Europi. Ako dodamo Italiju, Irsku i Španjolsku, onda imamo još puno takvih bolnih točki. Vrlo su zanimljive i brojke kojima se nisu sluzili naši političari prije nekih osam mjeseci, kao npr. da su 2009. u Rumunjskoj postojala 24 tisuća poduzeća koja su se temeljila na izvoz, dok za vrijeme referenduma za naš ulazak u EU samo 9 tisuća rumunjskih poduzeća i dalje je izvozilo. Da li je to zbog krize? Ne bih rekao. Naime, do ulaska u EU ta je zemlja bila raj u Europi što se tiče jeftine radne snage, dok danas Nestlé, Colgate, Kraft, Coca-Cola, Nokia, Tnuva i Renault su odlučile odseliti, jer im je i tamo postalo preskupo.

Uvijek se nešto pametno moze čuti o EU. Ipak, i kod nas ne teče med i mlijeko. Čak, kod nas ne teče ni voda, što svjedoči ova uzasna suša. Zar u zemlji koja se nalazi na 5. mjestu u Europi po količini pitke vode postoji šansa da baš toliko veliku štetu moze nanijeti suša? Izgleda da je moguće. Prema riječima Večernjaka „Navodnjavamo puno manje nego Albanci, ali opet kočimo“. Poznato je da se u Hrvatskoj projekti realiziraju vrlo sporo. „Oduvijek je tako“ reći će netko. Ali zar nam nisu ovi obećali da će olakšati zivot svim onima koji planiraju pošteno raditi i zaraditi, kao u ovom slučaju poljoprivrednicima? Izgleda da je negdje zapelo. Ali, mozda smo prestrogi prema našoj Vladi: ipak, oni rade da olakšaju stranom koncesionaru preuzimanje hrvatskih autocesta. Rade marljivo i na prepucavanje s ministrima iz Bosne i Hercegovine, tj. „traze zajedničko rješenje“. Naravno, oni to rade samo nekoliko mjeseci prije ulaska u EU, kad će se poljoprivredni i prehrambeni proizvodi iz Hrvatske opteretiti carinama „koje za znatan broj proizvoda mogu biti i veće od [vrtoglavih] 20 posto za izvoz u Bosni i Hercegovini“, kako javlja HRT. To se ne tiče samo Bosne i Hercegovine, nego svih zemalja članica Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, tako da ćemo čak i s tim zemljama imati negativnu trgovinsku bilancu. Zašto se o tome ne raspravlja javno?

Izgleda da u ovoj drzavi doista nema dugoročnog plana i vizije. Svi oni koji dođu na vlast trude se samo da dosegnu manji deficit nego godinu prije i to je to. Postali smo prava boljševička drzava. Ljudi zive u strahu.  Hoćemo moći platiti nove poreze? Da li nas doista čeka novo poskupljenje plina? Hoću li i ja završiti na nekakvoj listi? Hoće li poskupiti hrana zbog ovogodišnje suše? Strah. A naša Vlada šuti, ne daje znakove zivota. Ne zeli nam pruziti zajedničku viziju kakva je potrebna Hrvatskoj. Ipak, oni su hrvatski socijalisti – fini ljudi. Da, neki od njih odrasli su u vlastitim jeftinim stanovima i gradskim kvartovima. Druzili su se oni oduvijek s elitom, tzv. kulturnim ljudima. To se lako primijeti kad nas posjete Barroso, Brammertz ili Ban Ki-moon, svi su jako fini, topli, dobri i kulturni. Kad treba komunicirati s narodom, kad treba reći kako doista stvari stoje i kako dalje, kad treba raditi za budućnost i interes naroda, tada su svi bahati, nervozni, mrzovoljni, lijeni i nesposobni. „Blago nama, imamo finu Vladu“ često nam prikazuju razne (naručene) ankete.

Ne znam vi, ali ja bih vrlo rado zivio u drzavi s jednom sposobnom, snaznom, radišnom i konkretnom Vladom, u svim aspektima. Lazna današnja nepostojeća hrvatska socijaldemokracija je apsolutno nepotrebna.

Ivan Pepić