Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,

Posebno me obradovalo kada mi je i jedan naš biskup pohvalio moje prethodno pismo Vama („to je vrlo dobro“), ali odmah zatim je dodao i konstataciju koju mi je već postavilo više čitatelja ovih pisama: „bojim se to je kao gluhom dobar dan“. Međutim, biskup odmah i odgovara:

„Ipak, treba ustrajati! Kasnije bi mogli reći da smo šutnjom odobravali njihova zlodjela, jer, đavao se vješto pretvara u anđela svjetla.“

Zapravo, meni je posebno zanimljiva dvojba u kojoj ste se Vi našli. Niste naivan političar, pa niste bez razloga baš u Srebrenici spomenuli Bihać, zar ne?

Vjerojatno nisu izostala reagiranja, pa niste ni smjeli pomisliti to ponoviti onamo gdje se o Bihaću i treba  govoriti – na proslavi Oluje u Kninu!

Sudeći po drzavotvornim kolumnistima, to ste odradili na – za Vas – zadovoljavajući način. Svi oni Vaš govor komentiraju zajedno s onim Predsjednika RH, mada je sigurno da on nikada ne bi spomenuo Bihać na način na koji ste Vi to učinili. Spomenut ću jedino kako ste zajedno i u najnovijem Hrvatskom slovu u rublici Karte na sto. Na Vas se odnosi:

...izjavili ste: „Mi ovaj praznik ne slavimo zato da bismo uzivali u tuđoj nesreći i tuđim zrtvama... Nakon Oluje hrvatska drzava je u jednom trenutku bila ispod razine svog zadatka...“ Zar su Hrvati pokazali i najmanji dokaz o tome da bi uzivali u tuđoj nesreći i tuđim zrtvama? Zar tako mislite o većinskom narodu u drzavi, čiji ste predsjednik Vlade? Zar ne znate da cijeli demokratski svijet obiljezava Dan pobjede 9. svibnja? Zašto ste umjesto riječi „obiljezavati“ izrekli „slaviti“? Znate li da ste izjavom kako je „nakon Oluje hrvatska drzava u jednom trenutku bila ispod razine svog zadatka...“ optuzili cijelu drzavu i njeno političko i vojno vodstvo za zločine pojedinaca? Znate li da takvom izjavom pomazete tuziteljima Haaškog suda, koji zele optuziti Republiku Hrvatsku koristeći optuzbe hrvatskih generala?

Zapravo svi znamo da je cijeli koncept novog obiljezavanja pobjede (a zašto ne i slavljenja poraza velikosrpskog nacizma?) u funkciji pomoći tom „Sudu“. Tako naš poznati kolumnist Gojko Borić piše u Hrvatskom listu od 16. kolovoza 2012. o zelji hrvatskih vlasti da se u Kninu nađu i porazeni:

„Nacionalne simbole i blagdane određuju svuda u svijetu nacije prema svojoj slobodnoj volji i nitko im se u to ne smije miješati izvana, a ni iznutra od strane bilo kakvih manjina. To je općeprihvaćeno političko, ali i civilizacijsko pravilo koje ne trpi nasilne promjene... (Zapravo to se ne odnosi na nas, jer sve to dolazi od grupe oko Predsjednika Josipovića, zar ne? Op. JP) Teško je bilo slušati naše vrhovnike kad su u Kninu govorili kako treba uzete u obzir i zrtve druge, srpske strane. Nisu bili precizni. Trebali su reći neduzne zrtve kojih u usporedbi s hrvatskim gubitcima nije bilo mnogo jer srpski su pobunjenici dali petama vjetra ili, kako je rekao njihov idol Slobodan Milošević, ponašali su se kao zečevi prije dolaska Hrvatske vojske. Treba naglasiti kako se ona nije borila protiv Srba u Hrvatskoj nego protiv pobunjenika srpske nacionalnosti, a oni nisu bili legitimni predstavnici srpske manjine nakon što su njihovi zastupnici napustili Hrvatski sabor. Sve drzave u svijetu najoštrijim sredstvima pobijaju nasilni separatizam.“

Točno je da to vrijedi za sve drzave svijeta, ali ne i za Hrvatsku! To je tako očito da nemam potrebe ponovno dokazivati, zar ne? A da se mislilo o nevinim zrtvama, sigurno ne bi drzavni vrh u Knin doveo Veljka Dzakulu, koji će ostati zapamćen po slijedećim riječima o vukovarskim zrtvama (u novosadskom Dnevniku po padu Vukovara, 24. studenoga 1991):

„Da, na zalost, ali to su zlodela ustaša. Decu su u kolevkama klali, u jednom dečijem obdaništu je pronađeno 41 zaklano dete, između pet i devet godina. Ubijali su zene, starce, decu, sve što se micalo po zemlji, i stoku. Nisu ubijali, nego masakrirali neduzne. Zlotvori jedni! Ako nije obavljena selekcija zarobljenika, koji su bili u logoru na Manjači, učinjena je velika greška. Ne ovde se nijedan zlikovac neće izvući. Neduzne starce i starice pobubijaše, pa da se tek tako u nekoj razmeni izvuku. Svakog zločinca će stići zasluzena kazna!".

„Fašizam ponovo dize glavu u Evropi, a eskalaciju je doziveo u Hrvatskoj... Sada su redovi JNA pročišćeni, ne do kraja, ali u dobroj meri, tako da će JNA, ubrzo zadati i poslednji odlučujući udarac paravojnim formacijama u Hrvatskoj.

Nikada više zapadna Slavonija neće biti Hrvatska. Nikada. Tu dileme nema, SAO Zapadna Slavonija će biti federalna jedinica nove Jugoslavije. Posle 86 dana neprestanih borbi Vukovar je konačno oslobođen, ali je plaćena prevelika cena njegovog oslobađanja, jer su ustaše sav svoj bes, svu svoju krvoločnost iskazali na neduznom srpskom narodu, na deci, staricama i starcima".

Zar je Dzakula doista predstavnik “nevinih” zrtava? Zar hrvatske vlasti ne znaju da on to ne moze biti?

Meni se ipak čini da se drzavni vrh potrudio da opravda moju tvrdnju:

Josipović i Tadić su se voljeli javno, a Josipović i Nikolić tajno.

Naime, poznato je da je Nikolić dobar s Dzakulom, a nije s Pupovcem. Ono što Pupovcu zamjera Nikolić, na malo drugačiji način to isto mu danas zamjera i Josipović.

Dakle, očito je kako hrvatske vlasti zele pomoći Srbiji kao gubitniku u ratu.

Problem im je što sve to itekako prepoznaju mnogi u Hrvatskoj i moraju razmišljati kako će se to odraziti na njih kada ne budu na vlasti.

Zato je zgodno dati najnoviji komentar koji je dao prof. dr. sc. Andrija Hebrang, koji je do izbora bio šef parlamentarne većine u Hrvatskom saboru i koji je podrzao Karamarka pa nije isključeno da će njegove riječi biti i stav HDZ-a kada ponovno budu na vlasti (“Hrvatski list”, 16. kolovoza 2012.):

TAJNI PLAN UBIJANJA HRVATSKE SVETINJE OLUJE

Ovogodišnja obljetnica Oluje protekla je u znaku novog prekrajanja hrvatske povijesti. Učinjeno je to vješto, prikriveno laznim domoljubnim frazama ispod kojih nije teško prozrijeti najavu budućih proslava u Kninu. Akteri novoga plana za eutanaziju najsjajnije vojne pobjede u hrvatskoj povijesti su, naravno, oni koji su cijelo vrijeme Domovinskog rata pruzali otpor stvaranju hrvatske drzave, ili su pak čučali pritajeni čekajući svoju priliku. Većinom se radi o jugonostalgičarima neizlječivo zarazenim komunističkom ideologijom. Ti su jugoljupci na prošlim izborima dočekali, zahvaljujući teškim djelima pojedinica iz vrha HDZ-a, svoju priliku. Koriste ju već od prvoga dana, jer je to jedino što su u opozicijskim danima detaljno planirali. Nisu izradili plan za oporavak hrvatskog gospodarstva, porast proizvodnje, zaustavljanje drzavnog duga ili očuvanje vlasništva nad hrvatskim blagom koje nemilosrdno rasprodaju. Nasuprot tomu, dobro su isplanirali kadrovske čistke, ukidanje pokrovitelsjtva nad nacionalnim svetinjama poput Bleiburga, drznuli su se pokrenuti ukidanje Ureda za pronalazenje i obiljezavanje grobova zrtava komunističkh zločina, ukinuli  obiljezavanje Dana oruzanih snaga RH u Vukovaru, po prvi puta na dan obiljezavanja Oluje drzavni vrh nije polagao vijence na Mirogoju zajedno s braniteljima, a na njihov prosvjed odgovoreno im je da se radi o maloj nespretnosti u protokolu. Pripremaju i povlačenje tuzbe protiv Srbije za genocid. Kazu da se sve to moze postići i mirnim razgovorima. Zar se genocid moze poništiti pregovaranjem? Posve je jasno da jugoljupci pletu svoju mrezu oko ostataka uspomena na herojski obrambeni Domovinski rat, kojega većina njih nije ni htjela niti se u njega uključila. Sada su počeli plesti mrezu i oko obiljezavanje Oluje u Kninu. Hoćemo li se dati uhvatiti u nju? Da bi se spriječilo umiranje najsjajnijeg događaja hrvatske povijesti, treba razotkriti podle planove.

Jugoljupci doveli Dzakulu u Knin

Prva promjena ove godine u Kninu bila je ta, da politički vrh nije sjedio u prvim redovima nego ih je ustupio braniteljima. Bilo bi to pohvalno, da se iza toga ne krije bijeg od istine o ulozi tih političara u devedesetima, i da se na jednostavan način izbjegnu protesti i zvizduci. To je jedini razlog njihovoj suzdrzanosti u proslavi, a umotali su ju u laznu skromnost. Prednost su braniteljima dali samo prividno, jer su izbjegli u svojim govorima čak i spomenuti najzasluznije za organizaciju i provođenje Oluje, predsjednika dr Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i hrvatske generale haške uznike. Umjesto toga, premijer je poručio da smo pobijedili u ratu, ali još nismo u miru. Po njemu, ta će pobjeda u miru biti ostvarena kada će Oluju slaviti branitelji zajedno s agresorima! Upravo u tome lezi tajni plan ubijanja hrvatske svetinje Oluje.

Prvi korak podloga plana ostvaren je dovođenjem čelnika srpske tvorevine u Zapadnoj Slavoniji Veljka Dzakule na obiljezavanje Oluje u Knin. Taj podli čin trebao je prikriti ulogu Dzakule u agresiji na Zapadnu Slavoniju. Umjesto da odgovara za zločine u Pakracu, za tajenje podataka o smrti hrvatskog heroja dr Šretera kojega su mučki ubili u zatočeništvu na Bučju, za uništavanje pakračke bolnice i pucanje po bolesnicima u njoj, on sjedi na proslavi Oluje i daje izjave! Kada smo drugi dan sjajne akcije Bljesak ušli u Pakrac, Dzakula je obavio kukavičku predaju porazenih srpskih snaga. Pod zaštitom međunarodnih promatrača, pred svima nazočnima rekao nam je da nikada neće priznati hrvatsku drzavu a u zgradi ranije pakračke općine premijeru Nikici Valentiću u lice rekao da ga nikada neće priznati za predsjednka. Aboliran je pod zaštitom međunarodne zajednice, a sada je pod zaštitom jugoljubaca doveden u Knin! Razlog je jasan, i on sam ga je bez trunke srama istakao i slozio se s onima koji su ga pozvali. Po njima, proslava Oluje biti će prava tek onda kada će se slaviti i zrtve branitelja istodobno sa zrtvama agresora! Cilj je, dakle, zajedničko hrvatsko-srpsko obiljezavanje Oluje. To bi zadovoljlo i nihove beogradske prijatelje na čiju osudu Oluje nisu odgovorili niti jednim protestom. Lako je prepoznati najave za iduću godinu, kada će u Knin biti dovedeni i drugi zagovornici takve ideje novog zajedništva. Svjesni su da nakon što su zamračli Dan drzavnosti i naziv Hrvatskog drzavnog sabora treba ugasiti i kninsko obiljezavanje Oluje i povijest će biti izbrisana. Imaju pravo samo u jednom, a to je da svaka civilna zrtva zasluzuje osudu počinitelja i dostojanstvo groba. Ali koristiti civilne zrtve agresorske strane za još jedno izjednačavanje branitelja i agresora ravno je zločinu! Mozemo li zamisliti da se u bilo kojoj europskoj zemlji na dan obiljezavanja antifašistikih pobjeda istodobno pojave i fašistički aktivisti? Zato dovođenje Dzakule ne treba podcijeniti. To je prvi korak u velikom planu uništenja herojskog praznika Oluje i uvođenju novog nalik nekadašnjim jugoslavenskim blagdanima. Hoćemo li dozvoliti novi Dan republike, ali umjesto 29. studenoga prihvatiti 5. kolovoz?

Jugoljupcima se zuri jer znadu da neće vladati dugo. U zurbi nisu u Kninu čak niti hrvatsku himnu odsvirali do kraja. Valjda zbog brzine samo kratko pohvališe branitelje. Zbog troškova, koji bi bili manji od njihovih limuzina koje nakratko okupiraše Knin, nije bilo letova hrvatskih vojnih zrakoplova. Nisu ni hrvatske elitne jedinice prodefilirale ulicama, a o prikazu vojne tehnike (koliko je još preostalo) nisu ni razmišljali. Sve je bilo isplanirano da bude kratko i učinkovito. Kratko je bilo, ali razotkrivanjem njihovih planove nemojmo dozvoliti da bude i učinkovito!

Naravno, svima je jasno da bez pomoći hrvatskih vlasti i medija ne bi bile moguće haške presude. Već sam Vam pisao kako je obrana Darija Kordića pokazala da su svi navodi iz prvostupanjske presude bili netočni, ali je on ponovno osuđen na istu kaznu od 25 godina. Drugim riječima, dokazi nisu vazni, već se Hrvatima u tom “sudu” sudi zbog nečeg drugog! Isto se pokazuje i sada. Smiješan je najnoviji odgovor Haškog tuziteljstva: ako se pokaze da Gotovina i Markač nisu bili dio tzv. Zločinačkog pothvata, onda ih se moze osuditi na istu kaznu kao pomagače u tom pothvatu. Zapravo, ako se pokaze da je smiješna priča o zločinačkom pothvatu onda ih treba osuditi na istu kaznu po uzoru na slučaj Kordić. Bit će sretni i oni i njihovi pomagači iz Hrvatske ako budu osuđeni na bilo koju kaznu, samo da bi se udovoljilo porazenim Srbima i svjetskim moćnicima.

Ostali su zločini ili “zločini” nad Srbima (neduznim ili onim drugim). Ali tu tek nastaju problem za hrvatske vlasti i medije. Brizno građena konstrukcija kako je Hrvatska vojska trebala štititi Srbe po završetku Oluje, postaje besmislena poslije intervencije iz SAD-a. Pokazuje da se radi o rasizmu i hrvatskih vlasti i medija kada tvrde da nije trebalo poslije pokolja u Srebrenici spašavati 180000 muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać već nekoliko desetina neduznih srpskih civila!

Bivši američki vojni ataše u Republici Hrvatskoj i poznati obavještajac Ivan Šarac i član kuće slavnih američkih obavještajaca u intervjuu objavljenom u “Hrvatskom listu” od 25. 8. 2011. kaze:

“Općepoznato je da je tri dana poslije general Gotovina bio u zapadnoj Bosni jer se operacija nastavljala dalje s ciljem da se zaštiti Bihać. Srbi su dobili nekoliko brigada pojačanja iz istočnoga dijela BiH i iz Srbije pa je Bihaću prijetila smrtna opasnost, opasnost da ta enklava padne, a onda i genocida takvih proporcija kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu.”

U najnovijem Hrvatskom listu o tome imate veliki tekst:

17. obljetnica teške i odlučne bitke koja se 13., 14. i 15. kolovoza vodila na području Bosanskog Grahova kako bi se konačno slomile srpske snage, a o kojoj se malo govori

17. OBLJETNICA KRVAVE BITKE KOD GRAHOVA KOJOM JE,

NAKON OLUJE, SPRIJEČEN SRPSKI PROTUNAPAD

BORBAMA PRSA U PRSA MLADIĆEVA VOJSKA DOzIVJELA JE KONAČNI PORAZ

Dakle, pomoć Haaškom sudu za bilo kakvu osudu najzasluznijih za spas tolikog broja ljudi ne moze biti u interesu nikome u Hrvatskoj, a pogotovu ne hrvatskim vlastima. Podsjetit ću Vas da je američki vojni ataše prozvao i odvjetnički tim generala Gotovine zato što ga nisu pozvali za svjedoka da govori upravo o ovim zaslugama našeg generala. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se i u svom odgovoru odvjetnički tim našega generala  ponovno oglušiti. Hoće li ponovno “zaboraviti” od UN-a zaštićenu zonu Bihać i spašavanje 180000 muslimana.

Prof. dr. sc. Slobodan Lang je u svojoj izjavi za film “Oluja je spasila Bihać”, o kojemu sam Vam pisao u prethodnom pismu, naglasio:

“Oluja i vojna akcija jedne zemlje (RH) izravno je utjecala na humanitarni problem u susjednoj zemlji (Bihać), vojna akcija je bila u funkciji dobra.”

Zato je očito da su Sud u Haagu, svjetski moćnici čiju volju taj “sud” sprovodi i svi oni u Hrvatskoj koji im pomazu u tome U FUNKCIJI ZLA.

Kako je  mnogo zla već učinjeno, jedini način da se Hrvatska pokuša opravdati za to je potpuna promjena politike prema tom “sudu”. Za početak:

PREDLOzITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR!

Akademik Josip Pečarić

Vezani članci:

-Akademik Josip Pečarić: Rasistički sud u Haagu je do sada jedino dokazao da su Kordić, Gotovina i Markač Hrvati

-Inicijativa prema VS UN-a: Potpišite zahtjev hrvatskih intelektualaca za oslobađanje naših generala !

-Josip Pečarić u otvorenom pismu predsjedniku Vlade: Generala Antu Gotovinu predlozite za Nobelovu nagradu za mir

-Pečarićevo drugo pismo predsjedniku Vlade: Predlozite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir

-Treće pismo Predsjedniku Vlade: Predlozite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir

-Četvrto pismo akademika Pečarića predsjedniku Vlade: Predlozite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu

-Miroslav Tuđman: Galbraithov telegram